Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4811/22 (J. D. i drugi)
Odluka donesena 21. 03. 2024.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
- Kolektivni ugovor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4811/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 03. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i suci Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 21. ožujka 2024. godine, u predmetu broj AP-4811/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli Jelena Dreca i drugi, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Jelena Dreca, Danica Petrović, Milorad Tomić, Elvira Hodžić, Davorin Korać i Jadranka Vignjević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 528019 18 Rsž od 14.
listopada 2022. godine Senad Duran, Hamed Pohara, Suad Mehinagić, Admir Salimović, Šefket Polovina, Selma Ramić, Besima Bidžević, Mirsada Džaferagić i Muradif Čaušević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 546415 18 Rsž od 28.
srpnja 2022. godine Jasmin Kondo, Tanja Josipović, Vahida Gušo, Nedim Pozder, Besim Čeljo, Senad Kadrić, Samir Zećo, Azur Morić i Galib Rizvanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 634864 18 Rsž od 15. veljače 2023. godine Edin Gafić, Azra Koso i Ermin Merdan protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 547269 18 Rsž od 12.
listopada 2022. godine Nedim Čančar, Suad Fejzić, Ramiz Koso, Admir Šuško, Ramiz Muratspahić i Saliha Memić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 546499 18 Rsž od 21. listopada 2022.
godine Ermin Mešić, Tajiba Duraković, Sevda Bećirović, Jasmina Hećo, Kenan Fazlagić, Nefa Kovačević, Fatima Fakić i Anton Perković protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 634860 18 Rsž od 14. veljače 2023. godine Sanja Pozderović, Neđim Dženđo, Lazo Ninić, Azra Muhić, Hajrija Šuško, Suvada Durmišević i Munira Hajdarević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 634688 18 Rsž od 22. veljače 2023. godine i Ramo Katica protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 552390 18 Rsž od 17. travnja 2023. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4811/22
1. Jelena Dreca, Danica Petrović, Milorad Tomić, Elvira Hodžić, Davorin Korać i Jadranka Vignjević (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Alija Galijatović i Mirza Pecikoza, odvjetnici iz Sarajeva, podnijeli su 16. prosinca 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 528019 18 Rsž od 14. listopada 2022. godine.
2. Apelanti su 22. kolovoza 2023. godine obavijestili Ustavni sud da je rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) od 11. svibnja 2023. godine odbačena njihova revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda od 14. listopada 2022. godine. Imajući u vidu da je navedenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena iz formalnih razloga, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
2. AP-1850/23
3. Senad Duran, Hamed Pohara, Suad Mehinagić, Admir Salimović, Šefket Polovina, Selma Ramić, Besima Bidžević, Mirsada Džaferagić i Muradif Čaušević (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Alija Galijatović i Mirza Pecikoza, odvjetnici iz Sarajeva, podnijeli su 14. travnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 546415 22 Rev od 20. prosinca 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 546415 18 Rsž od 28. srpnja 2022. godine.
4. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-3948/22 od 2. studenog 2022. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 20. prosinca 2022. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
3. AP-2243/23
5. Jasmin Kondo, Tanja Josipović, Vahida Gušo, Nedim Pozder, Besim Čeljo, Senad Kadrić, Samir Zećo, Azur Morić i Galib Rizvanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Alija Galijatović i Mirza Pecikoza, odvjetnici iz Sarajeva, podnijeli su 12. svibnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 634864 18 Rsž od 15. veljače 2023. godine.
6. Apelanti su 3. studenog 2023. godine obavijestili Ustavni sud da je rješenjem Vrhovnog suda od 4. srpnja 2023. godine odbačena njihova revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda od 15. veljače 2023. godine. Imajući u vidu da je navedenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena iz formalnih razloga, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
4. AP-3616/23
7. Edin Gafić, Azra Koso i Ermin Merdan (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Alija Galijatović i Mirza Pecikoza, odvjetnici iz Sarajeva, podnijeli su 10. kolovoza 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 547269 23 Rev od 6. travnja 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 547269 18 Rsž od 12. listopada 2022. godine.
8. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-4805/22 od 23. ožujka 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 6. travnja 2023. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
5. AP-3776/23
9. Nedim Čančar, Suad Fejzić, Ramiz Koso, Admir Šuško, Ramiz Muratspahić i Saliha Memić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Alija Galijatović i Mirza Pecikoza, odvjetnici iz Sarajeva, podnijeli su 18. kolovoza 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 546499 22 Rev od 4. svibnja 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 546499 18 Rsž od 21. listopada 2022. godine.
10. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-4805/22 od 23. ožujka 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 4. svibnja 2023. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
6. AP-3822/23
11. Ermin Mešić, Tajiba Duraković, Sevda Bećirović, Jasmina Hećo, Kenan Fazlagić, Nefa Kovačević, Fatima Fakić i Anton Perković (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Alija Galijatović i Mirza Pecikoza, odvjetnici iz Sarajeva, podnijeli su 22. kolovoza 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 634860 23 Rev od 12. lipnja 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 634860 18 Rsž od 14. veljače 2023. godine.
12. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2158/23 od 13. srpnja 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 12. lipnja 2023. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
7. AP-3823/23
13. Sanja Pozderović, Neđim Dženđo, Lazo Ninić, Azra Muhić, Hajrija Šuško, Suvada Durmišević i Munira Hajdarević (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Alija Galijatović i Mirza Pecikoza, odvjetnici iz Sarajeva, podnijeli su 22. kolovoza 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 634688 23 Rev od 18. svibnja 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 634688 18 Rsž od 22. veljače 2023. godine.
14. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2048/23 od 13. srpnja 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 18. svibnja 2023. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
8. AP-4600/23
15. Ramo Katica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Alija Galijatović i Mirza Pecikoza, odvjetnici iz Sarajeva, podnio je 3. studenog 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovni sud broj 65 0 Rs 552390 23 Rev od 4. srpnja 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 552390 18 Rsž od 17. travnja 2023. godine.
16. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2158/23 od 13. srpnja 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 4. srpnja 2023. godine apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
Spajanje predmeta
17. S obzirom na to da se navedene apelacije temelje na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4811/22.
Činjenice
18. U postupcima koji su okončani osporenim presudama Kantonalnog suda odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili da im tužena (Federacija BiH, Služba za zajedničke poslove organa i tijela), na ime razlike za topli obrok i regres, isplati novčane iznose navedene u izreci prvostupanjskih presuda.
19. U obrazloženju osporenih odluka Kantonalni sud je naveo da je tijekom prvostupanjskog postupka nesporno utvrđeno da su apelanti bili uposlenici tužene u spornom razdoblju, kao i da im je u tom razdoblju isplaćivana naknada za topli obrok i regres. Međutim, ukazao je da je sporno pripada li apelantima pravo na navedene naknade u iznosima propisanim odredbama Kolektivnog ugovora za službenike uprave i sudbene vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: GKU) iz 2000. godine ili u iznosima propisanim odredbama Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama GKU iz 2013. godine. U svezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se u konkretnim slučajevima primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama GKU iz 2013. godine. Naime, ukazao je da su ovlašteni pregovarači u spornom razdoblju zaključili sporazume o nastavku primjene Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama GKU iz 2013. godine, u skladu s čijim odredbama je tužena isplatila naknade apelantima u spornom razdoblju. Pri tome je istaknuo da je takvo pravno stajalište potvrdio Vrhovni sud u Odluci o spornom pravnom pitanju broj 65 0 Rs 564161 17 Spp od 4. listopada 2017. godine. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da apelantima ne pripada pravo na isplatu razlike naknade za topli obrok i regres. Apelacioni navodi
20. U svim navedenim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u biti, ponavljaju navode koje su iznosili i tijekom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise.
21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
22. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
23. Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
24. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ako joj manjkaju prima facie dokazi koji, s dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43., Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. veljače 2019. godine, točka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21., i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
25. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23., s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45., s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
26. Na temelju činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako glede utvrđenih činjenica tako i glede primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
27. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u svezi s tim također nije utvrdio kršenje navedenih ustavnih prava (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-1659/22 od 7. rujna 2022. godine i AP-4621/22 od 23. ožujka 2023. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
28. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stajališta navedena i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
29. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić