Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3455/22 (S.D.)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Ostavinski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3455/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-3455/22 , rješavajući apelaciju S. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. D. zbog dužine trajanja ostavinskog postupka koji je vodila notar Mia Softić Vinšalek kao povjerenik Općinskog suda u Sarajevu, a koji je okončan Rješenjem o nasljeđivanju broj 65 0 O 883968 21 O od 21. novembra 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. S. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 5. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka koji je vodila notar Mia Softić Vinšalek (u daljnjem tekstu: notar) kao povjerenik Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), a koji je okončan Rješenjem o nasljeđivanju broj 65 0 O 883968 21 O od 21. novembra 2022. godine.
2. Ostaviteljica D. S. je umrla 6. decembra 2020. godine, a Općinski sud je po primitku smrtovnice iza umrle formirao ostavinski predmet 7. januara 2021. godine, te je dopisom od 22. januara 2021. godine određen notar za povjerenika suda u konkretnom predmetu.
3. Notar je spis ostavinskog predmeta preuzeo putem sudskog faha 15. marta 2021. godine i termin za provođenje ostavinske rasprave zakazao za 27. august 2021. godine. Apelant, a niti bilo ko od ostalih pozvanih nasljednika se nisu odazvali na taj poziv, pa je notar ostavinsku raspravu ponovo zakazao za 6. decembar 2021. godine, ali niko od pozvanih nasljednika nije pristupio taj dan.
4. Dalje, apelant je pristupio na ročište zakazano za 8. april 2022. godine pri čemu je izjavio da je njegov otac (M. D.) kao zakonski nasljednik II reda iza umrle ostaviteljice, umro poslije nje. Iz rješenja o nasljeđivanju umrlog M. D. od 22. novembra 2021. godine je vidljivo da su nasljednicima iza njega proglašeni njegov sin, tj. apelant i supruga M. D. Notar je u odgodio donošenje rješenja o nasljeđivanju do pristizanja nasljedničke izjave M.D., apelantove majke, jer i njoj po osnovu zakona i nasljedne transmisije pripada pravo na nasljedstvo iza ostaviteljice.
5. Apelant je 18. aprila 2022. godine uputio zahtjev za presignaciju ostavinskog postupka Općinskom sudu sa prijedlogom da dalje provođenje ostavinske rasprave bude povjereno drugom notaru. Općinski sud je aktom od 30. maja 2022. godine odbio podneseni zahtjev kao neosnovan.
6. Dopisom od 7. novembra 2023. godine notar je obavijestio Ustavni sud da je konkretni ostavinski postupak okončan pravosnažnim Rješenjem o nasljeđivanju od 21. novembra 2022. godine, koje je dostavio u prilogu dopisa. Iz rješenja proizilazi da su za nasljednike II nasljednog reda umrle D. S. proglašeni apelant i Mi. D. Rješenje je postalo pravosnažno 7. decembra 2022. godine
7. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim apelant navodi da nakon odbijanja njegovog zahtjeva za presignaciju predmeta, notar nije poduzimao nikakve dalje radnje u konkretnom ostavinskom postupku, niti je donio rješenje o nasljeđivanju do dana podnošenja apelacije. U vezi s tim, apelant ukazuje da Općinski sud pogrešno smatra da je normalno da notar vodi ostavinski postupak duže od 18 mjeseci, uprkos činjenici da nema nikakvog valjanog razloga za to.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
10. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, opravdanost dužine postupka se mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18). S obzirom na navedeno, Ustavni sud primjećuje da je postupak ukupno trajao jednu godinu i oko devet mjeseci, te da je notar u navedenom periodu poduzeo niz radnji potrebnih za provođenje ostavinskog postupka i donio meritornu odluku, kojom je postupak okončan. Pored toga u postupku su postojale objektivne okolnosti koje su uticale na njegovu dužinu, kao što je propust apelanta i ostalih nasljednika da pristupe na dva ročišta, te apelantov zahtjev za presignaciju predmeta drugom notaru, o kojem je sud morao odlučivati. Stoga, imajući u vidu činjenicu da je postupak pravosnažno okončan, te da nema elemenata koji ukazuju da je notar nepotrebno odugovlačio postupak na apelantovu štetu, Ustavni sud smatra da dužina trajanja konkretnog postupka nije prešla granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
11. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman