Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1460/23 (S.B. i drugi)
Odluka donesena 11. 07. 2024.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Kolektivni ugovor
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1460/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 07. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 11. jula 2024. godine, u predmetu broj AP-1460/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli S. B. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
S. B., V. M., M. Š., B. P., J. S., M. T., Lj. B., N. J., M. O., K.
I., M. Š., Z. B., M. B., K. G., B. P., J. Ć., P. J., A. P., J. Ć., R. F., A.
Š., D. D., I. S., F. Z., N. Č., M. M., J. P., B. Č. i K. Č. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 55 0 Rs 003105 20 Rsž od 25.
januara 2023. godine, V. A., P. M., S. M., Z. M., Ž. K., M. P., D. K., A. P., K. M., N. B., Z. M., T. Š., M. Z., Ž. M., S. P., L. K. D., M. Č., V. B., T. J.,
V. M., N. J., A. Z. Ć., A. Z., A. K., T. Lj. M., Ž. T. i M. Š. protiv
Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 196035 19 Rsž od 1. februara 2023. godine, M. K., M. N., B. K., S. M., S. P., D. Ć., J. Ć., M. Z., N. Š. P., A. V., K. S., S. V., E. F., M. K., S. T., D. B., V. Z., N. K., B. S., L.
M., S. P., D. J., M. Č., V. M., D. S. i Z. M. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 197631 20 Rsž od 2. marta 2023. godine, A. D., A. D., S. S., A. Dž., H. M., N. Č., E. Š., M. P., S. T., I.
M., R. T., Đ. G., H. V., S. K., H. B., Z. Č., M. M., I. K., S. L., S. H., D. Đ., Z. Č., E. E., M. Ž., H. S., M. Š., E. A., S. G., Z. V., J. D. i M.
Č. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 068110 19 Rsž od 12. oktobra 2022. godine i R. M., Đ. Ć., N. Č., S. N., A. Dž., R. I., M. S., E. K., S. V., M.
Dž., H. R., H. Ć., A. Š., H. Ć., A. K., A. K., E. K., N. B., A. P., N. P.
Z., S. K., S. P., A. H., A. A., Dž. T., N. R., E. Č., A. O., A. H., Z. P., S. H., T. T., A. Ć., E. B., Đ. M., E. E., D. Č., A. P., Š. K., E. T. i D.
V. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 197652 21 Rsž od 11. oktobra 2022. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1460/23
1. S. B., V. M., M. Š., B. P., J. S., M. T., Lj. B., N. J., M. O., K. I., M. Š., Z. B., M. B., K. G., B. P., J. Ć., P. J., A. P., J. Ć., R. F., A. Š., D. D., I. S., F. Z., N. Č., M. M., J. P., B. Č. i K. Č. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 23. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 55 0 Rs 003105 20 Rsž od 25. januara 2023. godine. Apelanti su 27. oktobra 2023. godine dopunili apelaciju, te su osporili Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 55 0 Rs 003105 23 Rev od 4. jula 2023. godine kojim je odbačena revizija apelanata izjavljena protiv presude Kantonalnog suda od 25. januara 2023. godine.
2. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
2. AP-1847/23
3. V. A., P. M., S. M., Z. M., Ž. K., M. P., D. K., A. P., K. M., N. B., Z. M., T. Š., M. Z., Ž. M., S. P., L. K. D., M. Č., V. B., T. J., V. M., N. J., A. Z. Ć., A. Z., A. K., T. Lj. M., Ž. T. i M. Š. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 14. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 196035 19 Rsž od 1. februara 2023. godine. Apelanti su 26. jula 2023. godine dopunili apelaciju, te su osporili Rješenje Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 196035 23 Rev od 16. maja 2023. godine kojim je odbačena revizija apelanata izjavljena protiv presude Kantonalnog suda od 1. februara 2023. godine.
4. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
3. AP-4624/23
5. M. K., M. N., B. K., S. M., S. P., D. Ć., J. Ć., M. Z., N. Š. P., A. V., K. S., S. V., E. F., M. K., S. T., D. B., V. Z., N. K., B. S., L. M., S. P., D. J., M. Č., V. M., D. S. i Z. M. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 14. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 197631 23 Rev od 18. jula 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 197631 20 Rsž od 2. marta 2023. godine.
6. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2394/23 od 13. jula 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda od 2. marta 2023. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 18. jula 2023. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
4. AP-4625/23
7. A. D., A. D., S. S., A. Dž., H. M., N. Č., E. Š., M. P., S. T., I. M., R. T., Đ. G., H. V., S. K., H. B., Z. Č., M. M., I. K., S. L., S. H., D. Đ., Z. Č., E. E., M. Ž., H. S., M. Š., E. A., S. G., Z. V., J. D. i M. Č. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 3. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 53 0 Rs 068110 23 Rev od 13. jula 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 068110 19 Rsž od 12. oktobra 2022. godine.
8. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-243/23 od 23. marta 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda od 12. oktobra 2022. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 13. jula 2023. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
5. AP-4692/23
9. R. M., Đ. Ć., N. Č., S. N., A. Dž., R. I., M. S., E. K., S. V., M. Dž., H. R., H. Ć., A. Š., H. Ć., A. K., A. K., E. K., N. B., A. P., N. P. Z., S. K., S. P., A. H., A. A., Dž. T., N. R., E. Č., A. O., A. H., Z. P., S. H., T. T., A. Ć., E. B., Đ. M., E. E., D. Č., A. P., Š. K., E. T. i D. V. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 9. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 197652 23 Rev od 6. juna 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 197652 21 Rsž od 11. oktobra 2022. godine.
10. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-4830/22 od 23. marta 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda od 11. oktobra 2022. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 6. juna 2023. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1460/23.
Činjenice
12. U postupcima koji su okončani osporenim presudama Kantonalnog suda odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili da im tuženi (Osnovna škola Bijakovići, Osnovna škola Petra Bakule Mostar, Osnovna škola Mustafa Ejubović – Šejh Jujo, Osnovna škola Zalik Mostar, Prva osnovna škola Stolac, Osnovna škola Drežnica, Srednja mašinska škola Fausta Vrančića Mostar, Srednja elektrotehnička škola Ruđera Boškovića Mostar, Srednja građevinska škola Jurja Dalmatinca Mostar, Srednja medicinska škola Sestara milosrdnica Mostar, Srednja škola Stolac, Karađoz-begova medresa u Mostaru, Srednja tekstilna i poljoprivredna škola Mostar, Srednja građevinska škola Mostar, Srednja elektrotehnička škola Mostar, Druga gimnazija Mostar, Srednja mašinsko-saobraćajna škola Mostar, Srednja ekonomska i ugostiteljsko-turistička škola Mostar), na ime razlike plaće, isplate novčane iznose navedene u izrekama drugostepenih presuda.
13. U obrazloženju osporenih presuda Kantonalni sud je naveo da nije sporno da su apelanti bili zaposlenici tuženih u utuženim periodima, kao i da im je za obračun plaće primijenjena osnovica kao i svim ostalim budžetskim korisnicima. Međutim, naveo je da je sporno da li se na obračun plaće apelanata trebala primijeniti osnovica predviđena Odlukom o utvrđivanju koeficijenata za plaće zaposlenih u osnovnim školama na području HNK i Odlukom o utvrđivanju koeficijenata za plaće zaposlenih u srednjim školama na području HNK od 27. januara 2009. godine. U vezi s tim, Kantonalni sud je istakao da su navedene odluke prestale da važe zaključivanjem Granskog kolektivnog ugovora (u daljnjem tekstu: GKU) od 31. marta 2009. godine. Pri tome, naveo je da je odredbom člana 33. GKU-a propisano, između ostalog, da osnovicu za plaću ugovaraju Sindikat i Vlada, te da je jednaka za sve korisnike budžeta Kantona. Također, naveo je da je navedenom odredbom propisano da najniža plaća u školi ne može biti manja od 60% prosječne neto plaće isplaćene po zaposleniku u FBiH u protekla tri mjeseca. S obzirom na to, ukazao je da bi obračun plaća po odlukama, koji nije rezultat dogovora Sindikata i Vlade, te kojima je predviđena različita osnovica u odnosu na druge budžetske korisnike, bio protivan odredbi člana 33. GKU-a. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je od prestanka primjene GKU-a, tj. od 11. novembra 2016. godine prestala obaveza Vlade da osnovicu ugovara sa Sindikatom, kao i da je Vlada utvrdila iznos osnovice za sve budžetske korisnike. Pri tome, ukazao je da se od prestanka primjene GKU-a do zaključivanja novog GKU-a iz 2018. godine primjenjuju odredbe Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju FBiH (u daljnjem tekstu: OKU) iz 2016. godine. Također, naveo je da odredbama OKU-a nije propisana visina osnovice za obračun plaća ni koeficijenti za pojedina mjesta nego iznos najniže plaće. Imajući u vidu da je tokom postupka nesporno utvrđeno da su apelantima isplaćene plaće u iznosu višem od najniže plaće propisane odredbom člana 9. OKU-a i člana 33. GKU-a, taj sud je zaključio da su neosnovani tužbeni zahtjevi apelanata.
Apelacioni navodi
14. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da je redovni sud pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio relevantne propise. Naročito ističu da imaju pravo na isplatu razlike između isplaćene plaće i plaće obračunate primjenom osnovice predviđene Odlukom.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
16. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
17. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
18. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svojih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je sud, pozivajući se na relevantne odredbe GKU-a i OKU-a, odlučujući o identičnim navodima apelanata, u obrazloženju osporenih odluka dao jasne razloge o neosnovanosti tih navoda, čime je odgovorio na sva pitanja koja su bila ključna za odlučenje. Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim također nije utvrdio kršenje navedenih ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4902/22 od 28. septembra 2023. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
19. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje na to da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić