Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5066/22 (E. Ć. i M. Ć.)
Odluka donesena 28. 12. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5066/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
28. 12. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. januara 2023. godine, u predmetu broj AP-5066/22, rješavajući zahtjev Edine Ćorić i Mehmeda Ćorića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Edine Ćorić i Mehmeda Ćorića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Edina Ćorić i Mehmed Ćorić (u daljnjem tekstu: apelantica i apelant; zajedno: apelanti), koje zastupa Amra Gurda, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 29. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 726714 22 Gž od 23. septembra 2022. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 726714 21 P 2 od 28. decembra 2021. godine.
2. Apelanti su 21. novembra 2023. godine podnijeli zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio provođenje izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 65 0 I 1002689 22 I, do odluke Ustavnog suda po njihovoj apelaciji.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 P 726714 21 P 2 od 28. decembra 2021. godine utvrđeno je da su apelanti smetali N.S. i M.K. (u daljnjem tekstu: tužioci) u posjedu prava služnosti nužnog prolaza – puta preko njihovog zemljišta. Apelantima je naloženo da prestanu sa smetanjem posjeda i uklone posuti šljunak sa zemljišta, te im je zabranjeno dalje smetanje posjeda tužilaca te su obavezani da tužiocima nadoknade troškove postupka. U obrazloženju sud je, na osnovu uviđaja, materijalnih dokaza, iskaza svjedoka i parničnih stranaka, utvrdio da su tužioci bili posljednji posjednici spornih nekretnina, te da su im apelanti onemogućili prolaz tim nekretninama na način da su na put postavili dvije hrpe pijeska. Sud je dalje utvrdio da je tužba podnesena blagovremeno jer je podnesena 3. oktobra 2018. godine, a smetanje posjeda se desilo 7. septembra 2018. godine. Osim toga, sud je istakao da apelanti nisu osporavali da su ušli u posjed sporne nekretnine, ali su to pravdali potrebnom saniranja klizišta, za šta nisu ponudili niti jedan dokaz. S obzirom na navedeno Općinski sud je primijenom čl. 315, 319. i 327. Zakona o stvarnim pravima usvojio tužbeni zahtjev tužilaca.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 726714 22 Gž od 23. septembra 2022. godine žalba apelanata je djelimično uvažena i prvostepeno rješenje je preinačeno u dijelu odluke o troškovima postupka. U preostalom dijelu žalba apelanata je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju je naveo da tužioci nisu pristupili na uviđaj, te da im je stoga prvostepeni sud pogrešno dosudio troškove po tom osnovu. Kantonalni sud je u preostalom dijelu podržao odluku i obrazloženje prvostepenog suda. Osim toga, sud je ocijenio neosnovanim prigovore apelanta da nisu pasivno legitimisanis obzirom da je apelant u svom iskazu naveo da je pjesak nasuo S. na zahtjev apelantice, sa čim se i apelant složio.
5. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U vezi s tim, apelanti navode da su sudovi proizvoljno ocijenili dokaze i primijenili materijalno pravo, te da su povrijedili njihovo pravo na obrazloženu sudsku odluku. Smatraju proizvoljnim stav sudova o blagovremenosti tužbe i o njihovoj pasivnoj legitimaciji. Dalje navode da su sudovi odluku donijeli isključivo na osnovu dokaza tužilaca, te da su ih na taj način stavili u neravnopravan položaj. Konačno, apelanti navode da je postupak trajao četiri godine, te da im je uslijed toga povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. Zahtijevali su naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 600,00 KM.
6. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelanti navode da bi provođenjem izvršenja za njih nastala nenadoknadiva šteta koja se ogleda u činjenici da nastaje šteta na kući u kojoj žive jer se na tom lokalitetu nalazi klizište, uslijed kog se potkopavaju temelji njihove kuće i narušava im se zdravlje.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.
10. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri.
11. Dakle, zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavnih sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
12. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da apelanti nisu dokazali da je izvjesno da će nastupiti šteta na kući u kojoj žive. Ovo naročito uzimajući u obzir da su redovni sudovi ukazali da apelanti u postupku nisu ponudili niti jedan dokaz za tvrdnju o postojanju klizišta na tom lokalitetu. Osim toga, nije moguće zaključiti da bi to za njih predstavljalo „neotklonjivu štetnu posljedicu“. Stoga, Ustavni sud smatra da apelanti u konkretnom slučaju nisu ponudili razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu u ovom trenutku bili dovoljni da bi odredio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa u izvršnom postupku, odnosno koji bi ukazivali da je u takvim okolnostima donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno je kao u izreci ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
15. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić