Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4393/21 (Mldb. B.Ć.)

Odluka donesena 24. 10. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vještak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravo na odbranu
  • Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4393/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 10. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. oktobar 2025. godine, u predmetu broj AP-4393/21, rješavajući apelaciju mldb. B. Ć., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija mldb. B. Ć. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Km 062331 21 Kmž od 30. avgusta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mldb. B. Ć. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa advokatica Anela Musa iz Mostara, podnio je 22. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Km 062331 21 Kmž od 30. avgusta 2021. godine i rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 Km 062331 21 Km od 23. aprila 2021. godine.

Uvodne napomene

2. Kantonalno tužilaštvo Kantona 10 Livno (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) je 26. februara 2019. godine podnijelo Općinskom sudu prijedlog za izricanje odgojne mjere pojačanog nadzora organa nadležnog socijalnog staranja prema apelantu, zbog krivičnog djela teške tjelesne ozljede iz člana 172. stav (1) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. U prijedlogu je navedeno da je apelant, u označenom periodu, u prostorijama osnovne škole nanio teške tjelesne ozljede učeniku Z. P. (u daljnjem tekstu: oštećeni) čime je počinio navedeno krivično djelo.

3. Rješenjem Općinskog suda od 31. marta 2021. godine odbijeni su kao neosnovani apelantovi prethodni prigovori podneseni protiv prijedloga Tužilaštva od 26. februara 2021. godine. Prethodni prigovori su se odnosili na postojanje smetnje koja isključuje krivično postupanje prema apelantu iz razloga što Tužilaštvo nije u propisanim rokovima okončalo pripremni postupak u smislu čl. 239. i

240. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH). Dalje, apelantova odbrana je kao prethodni prigovor istakla i to da apelant kao maloljetnik nije ispitan kako to nalaže odredba člana 93. ZKPFBiH, smatrajući da je zbog toga taj dokaz nezakonit.

Osporena rješenja

4. Rješenjem Općinskog suda broj 68 0 Km 062331 21 Km od 23. aprila 2021. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) apelantu kao maloljetniku je, na osnovu člana 37. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti i postupanju) u vezi sa članom 389. stav (3) ZKPFBiH, izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora od strane roditelja.

5. Općinski sud je istakao da je na ročištu za izricanje odgojne mjere izvršio uvid, između ostalog, i u policijski zapisnik o ispitivanju oštećenog od 22. novembra 2019. godine i policijski zapisnik o apelantovom ispitivanju od 12. decembra 2019. godine. Također je izvršen uvid i pročitano, kao dokaz odbrane, sudsko-medicinsko vještačenje dr. J. P. od 16. marta 2020. godine i dopuna tog vještačenja od 14. decembra 2020. godine. U vezi s ovim dokazom, Općinski sud je istakao da se taj vještak nije mogao izjasniti da li se posljedica povrede koju je zadobio oštećeni može dovesti u vezu sa ozljeđivanjem, zbog čega je provedeno drugo medicinsko vještačenje putem vještaka dr. V. T. Ovaj vještak se izjasnio da je povreda oštećenog mogla nastupiti od zamahnutog tvrdog mehaničkog sredstva, što uključuje i stisnutu šaku zamahnute ruke kao sredstva i načina podobnog za nanošenje povrede sa svim posljedicama. Također je konstatovao da su maloljetnici bili okrenuti jedan drugom prednjim stranama tijela.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret. Sud je obrazložio da takvo utvrđenje proizlazi iz policijskog zapisnika o ispitivanju oštećenog, koji je opisao način na koji ga je apelant teško ozlijedio, te policijskog zapisnika o ispitivanju svjedoka B. S. i I. B. od 29. novembra 2019. godine. Općinski sud je istakao da su iskazi navedenih svjedoka potvrđeni nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dr. V. T. Odbijen je prijedlog apelantove odbrane da se kao svjedok pozove patolog D. K. na okolnost utvrđivanja posljedice ozljeđivanja oštećenog. Općinski sud je obrazložio da je taj prijedlog odbrane irelevantan, jer je u nalazu i mišljenju vještaka dr. V. T. jasno obrazložena takva posljedica, kao i da je ozljeda predstavljala opasnost po život oštećenog. Imajući u vidu okolnosti izvršenja krivičnog djela u vezi sa apelantovom ličnošću, Općinski sud je apelantu izrekao odgojnu mjeru kako je to navedeno u izreci prvostepenog rješenja, a ne kako je to predložilo Tužilaštvo.

7. Apelantov branilac je izjavio žalbu protiv prvostepenog rješenja. U žalbi je navedeno da nije dokazano da je apelant počinio krivično djelo, da je pogrešno cijenjen nalaz i mišljenje vještaka dr. V. T, te je problematizirano odbijanje prijedloga odbrane da se sasluša vještak patolog dr. D.K.

8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 Km 062331 21 Kmž od 30. avgusta 2021. godine (u daljnjem tekstu: drugostepeno rješenje) odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je naveo da je neosnovan žalbeni prigovor da je Osnovni sud povrijedio apelantovo pravo na odbranu zato što nije uzeo u obzir njegovu tvrdnju da nije tjelesno ozlijedio oštećenog u svjetlu vještačenja koje je proveo dr. J. P. Kantonalni sud je, međutim, obrazložio da taj vještak nije mogao sa sigurnošću povezati posljedicu povrede sa njenim uzrokom, niti je isključio takvu mogućnost. Dalje je navedeno da je Osnovni sud pravilno odbio prijedlog odbrane da se sasluša vještak patolog dr. D. K., jer je iz nalaza i mišljenja vještaka dr. V. T. vidljivo da je prilikom sačinjavanja izvještaja koristio i nalaz kojeg je sačinio vještak D. K. Pri tome je navedeno da odbrana neosnovano prigovora da nalaz vještaka dr. V. T. nije mogao potvrditi da je apelant udario oštećenog na opisani način.

9. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelant negira da je počinio krivično djelo, te ističe da mu je povrijeđeno pravo na odbranu, jer je sud odbio prijedlog odbrane da se sasluša patolog dr. D.K., kao i da mu je onemogućeno da ispita svjedoke suprotne strane. Navodi da su redovni sudovi selektivno cijenili dokaze, ne cijeneći pri tome šta je njegovom interesu. Smatra da je zapisnik o njegovom ispitivanju u policiji nezakonit i da se morao izdvojiti iz spisa predmeta kao dokaz. Osim toga, apelant navodi da je tužilaštvo propustilo razmotriti mogućnost i opravdanost primjene odgojne preporuke u smislu člana 90. Zakona o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku. Zatim, navodi da je prijedlog za izricanje odgojne mjere predat sudu nakon proteka od 27 dana, zbog čega nije poštovan zakonski rok od osam dana iz člana 108. stav (1) ZKPFBiH. Također, apelant ističe da je pripremni postupak trajao 15 mjeseci, zbog čega je postupak trebalo obustaviti ili okončati u skladu sa zakonskim rokovima iz člana 75. i člana 93. stav (3) ZKPFBiH, te čl. 239. i 240. ZKPFBiH.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, broj predstavke 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

14. Apelant ističe da mu je povrijeđeno pravo na odbranu, jer su redovni sudovi selektivno cijenili dokaze. To je, između ostalog, uključivalo poklanjanje vjere nalazu i mišlju vještaka dr. V. T, a ne vještaku odbrane dr. J. P. Pri tome problematizira i odbijanje Općinskog suda da se na ročištu za izricanje odgojne mjere sasluša vještak patolog dr. D. K. U vezi sa tim pravnim pitanjima, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda, prema kojoj odbijanje saslušanja bilo kojeg svjedoka ili ispitivanja dokaza obrane može otvoriti pitanje sa gledišta jednakosti stranaka u postupku (vidi Evropski sud, Topić protiv Hrvatske, presuda od 10. oktobra 2013. godine, broj predstavke 51355/10, tačka 48). Također, prema praksi Evropskog suda, uloga tog suda nije da utvrđuje pouzdanost određenog izvještaja vještaka. Opšte je pravilo da domaći sud ima široko diskreciono pravo odabira između oprečnih stručnih mišljenja i odabira onog kojeg smatra dosljednim i vjerodostojnim (vidi, Evropski sud, Gaggl protiv Austrije, presuda od 8. novembra 2022. godine, broj predstavke 63950/19, tač. 47-50. sa daljnjim referencama).

15. Dovodeći navedene standarde u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi jasno obrazložili zašto su u kontekstu utvrđenja apelantove krivice poklonili vjeru nalazu i mišljenju vještaka dr. V. T., a ne vještaku odbrane. Isto tako, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi jasno obrazložili i zašto je odbijen prijedlog odbrane da se kao svjedok sasluša patolog dr. D. K. Naime, redovni sudovi su eksplicitno obrazložili da je vještačenje koje je proveo vještak dr. V. T. već sadržavalo odgovore na pitanja na koja je predloženo vještačenje patologa dr. D. K. Također, iz osporenog drugostepenog rješenja proizlazi da je vještak dr. V. T. prilikom sačinjavanja svog izvještaja koristio i nalaz kojeg je sačinio patolog dr. D. K. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode u ovom dijelu.

16. U odnosu na apelantove navode u vezi sa utvrđenjem njegove krivičnopravne odgovornosti, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-

4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. s daljnjim referencama objavljena na www.ustavnisud.ba). Osim toga, Evropski sud i Ustavni sud kontinuirano ukazuju da domaći sudovi imaju određenu diskrecionu ocjenu u vezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu. Ali, istovremeno, imaju obavezu obrazložiti svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi, Evropski sud, Ayetullah AY protiv Turske, presuda od 27. oktobra 2020. godine, predstavke br. 29084/07 i 1191/08, tačka 155, i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj AP-5/05 od 14. marta 2006. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi detaljno i jasno obrazložili na osnovu kojih dokaza je utvrđeno da je apelant počinio navedeno krivično djelo. Apelantova krivica se ne temelji na samo jednom dokazu, već je rezultat cjelokupno provedenog dokaznog postupka. Inkriminisane radnje koje su apelantu stavljene na teret su, osim oštećenog, potvrdila i dva svjedoka očevica B. S. i I. B. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantovo nezadovoljstvo ishodom postupka sagledanog u cjelini, ne može samo po sebi dovesti do zaključka o proizvoljnosti u utvrđenju činjenica i primjeni prava. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje.

17. Konačno, Ustavni sud zapaža da je apelant ukazao i da mu je bilo onemogućeno da ispita svjedoke suprotne strane, kao i da je tužilaštvo propustilo razmotriti mogućnost i opravdanost primjene odgojne preporuke kao oblika alternativnih mjera umjesto uobičajenog krivičnog postupka. Apelant nije precizirao koje svjedoke optužbe nije mogao unakrsno ispitati. Pri tome, iz stanja u spisu predmeta proizlazi da apelant ove prigovore nije isticao u postupcima pred redovnim sudovima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su ovi apelantovi navodi očigledno neosnovani jer ih apelant ne može s uspjehom isticati prvi put u postupku pred Ustavnim sudom, a da u toku postupka pred redovnim sudovima nije problematizirao ova pitanja, uslijed čega se redovni sudovi i nisu mogli očitovati o tome (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1307/21 od 13. jula 2023. godine, tačka 36, sa daljnjim referencama; dostupna na www.ustavnisud.ba). Ovakav zaključak Ustavnog suda se, također, odnosi i na apelantove navode koji sadržajem korespondiraju sa prethodnim prigovorima koji su rješenjem Općinskog suda od 31. marta 2021. godine odbijeni kao neosnovani. To, također, uključuje i apelantov prigovor zakonitosti dokaza, odnosno načina njegovog ispitivanja/saslušanja u policiji (vidi, tačka 3. ove odluke). Apelant je naime propustio istaći te prigovore u kasnijoj fazi postupka, u kojem su donesena osporena rješenja, pa je na taj način onemogućio redovne sudove da na dvije sudske instance rasprave to pitanje i donesu konačnu odluku o njihovoj zakonitosti.

18. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.

19. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4393/21 (Mldb. B.Ć.) | Sudska praksa | Aktio