Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2950/23 (H. V.)
Odluka donesena 30. 05. 2024.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Zakonito hapšenje po presudi suda
- Krivični postupak
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2950/23
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 05. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2950/23, rješavajući apelaciju Hajrudina Vejzovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Hajrudina Vejzovića podnesena zbog toga što nije izvršena kontrola opravdanosti pritvora koji je apelantu posljednji put produžen Rješenjem Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 K 009750 23 K od 4. aprila 2023. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hajrudin Vejzović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirko Lekić, advokat iz Tuzle, podnio je 10. maja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što nije izvršena kontrola opravdanosti pritvora koji je apelantu posljednji put produžen Rješenjem Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 K 009750 23 K od 4. aprila 2023. godine. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će „do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji naložiti Okružnom sudu i Kazneno-popravnom zavodu u Bijeljini da puste apelanta iz pritvora bez odlaganja“. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Odlukom o privremenoj mjeri broj AP-2950/23 od 17. jula 2023. godine odbijen je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 29. juna 2023. godine da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore.
4. Odgovori na apelaciju su 28. novembra 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku na eventualno izjašnjenje. Izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Nepravosnažnom presudom Okružnog suda od 4. aprila 2023. godine apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela razbojništva iz člana 227. Krivičnog zakonika Republike Srpske i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Istog dana Okružni sud je donio rješenje kojim je, na osnovu člana 203. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP), apelantu produžio pritvor. Rješenjem je određeno da pritvor može trajati do pravosnažnosti presude, a najduže dok ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da se apelant u vrijeme izricanja presude nalazio u pritvoru koji je bio određen i produžavan zbog razloga propisanih odredbom člana 197. stav 1. tačka a) ZKP-a. Dalje, sud je ukazao da je apelant nakon počinjenja krivičnog djela pobjegao iz Bosne i Hercegovine, čime je pokazao jasnu namjeru da se skriva i tako onemogući vođenje krivičnog postupka protiv njega. Te okolnosti sud je ocijenio naročitim okolnostima koje ukazuju na opasnost od apelantovog bjekstva ukoliko bi se našao na slobodi. Sud je također imao u vidu apelantove radnje i ulogu u izvršenju krivičnog djela, težinu djela, kao i radnje preduzete nakon izvršenja djela. Pri tome je istaknuto da je apelant lišen slobode po raspisanoj policijskoj potrazi i da je u SR Njemačkoj radio kao kuhar, što ukazuje da ima razloga napustiti BiH. Sud je razmotrio mogućnost izricanja blažih mjera, ali je ocijenio da se samo mjerom pritvora može osigurati apelantovo prisustvo do pravosnažnosti presude, naročito imajući u vidu apelantovo ponašanje nakon počinjenog krivičnog djela.
7. Rješenjem Vrhovnog suda od 20. aprila 2023. godine odbijena je apelantova žalba. Vrhovni sud je ukazao da prilikom određivanja pritvora nakon izricanja presude sud ne utvrđuje postojanje osnovane sumnje s obzirom na postojanje osuđujuće presude. U pogledu postojanja posebnih razloga za pritvor, Vrhovni sud je ukazao da je o postojanju pritvorskog razloga iz odredbe člana 197. stav 1. tačka a) ZKP-a prvostepeni sud dao detaljno i argumentirano obrazloženje, koje je Vrhovni sud prihvatio u cijelosti. Istaknuto je da je opasnost od bjekstva pouzdano utvrđena dokazima koje je prvostepeni sud pravilno ocijenio i stavio u okvir apelantovog ponašanja za vrijeme vođenja krivičnog postupka. Imajući to u vidu, Vrhovni sud je zaključio da je pravilno prvostepeni sud utvrdio i obrazložio da sve te okolnosti predstavljaju naročite okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. Također, Vrhovni sud je ukazao da je prvostepeni sud samim zaključkom da je neophodno apelantu produžiti pritvor dao i odgovor o nemogućnosti primjene mjera zabrane.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da mu je zbog toga što nije vršena kontrola opravdanosti pritvora povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant kršenje navedenog prava vidi u tome što od 4. aprila 2023. godine, kada mu je nakon izricanja presude produžen pritvor, nikada nije izvršena kontrola opravdanosti tog pritvora. Zbog toga apelant smatra da je na njegovu štetu povrijeđena odredba člana 202. stav 1. ZKP-a. Apelant, također, smatra da više ne postoje okolnosti koje opravdavaju pritvor i da je njegovo prisustvo moguće osigurati i drugim mjerama, blažim od pritvora. II.Odgovori na apelaciju
9. Vrhovni sud smatra da apelantu nisu povrijeđena prava na koja se pozvao u apelaciji.
10. Okružni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi da mu je povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost. Istaknuto je da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za produženje pritvora, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke da se apelantu izrekne blaža mjera.
11. Tužilaštvo smatra da su prvostepeni i drugostepeni sud pravilno cijenili razloge za produženje pritvora i donijeli zakonite odluke.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tačka a) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva, Određivanje pritvora nakon izricanja presude Član 203. st. (1) i (3) (1) Kada izrekne presudu na kaznu zatvora, sud će optuženom odrediti pritvor, odnosno pritvor će se produžiti ako postoje razlozi iz člana 197. stav 1. t. a), v) i g) ovog zakona, a optuženom koji se nalazi u pritvoru ukinuće pritvor ako za pritvor više ne postoje razlozi zbog kojih je bio određen. U ovom slučaju donosi se posebno rješenje, a žalba protiv rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(3) Pritvor koji je određen ili produžen prema odredbama st. 1. i 2. ovog člana može trajati do pravosnažnosti presude, a najduže dok ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi.
VI.Dopustivost i meritum
13. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, kao i da ispunjava ostale uvjete za dopustivost iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
14. Apelant ukazuje da mu je rješenjima o produženju pritvora povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
15. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
16. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
a) u slučaju zakonitog pritvora na osnovu presude nadležnog suda;
(...)
17. Suština apelantovih navoda svodi se na tvrdnje da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje mogu opravdati pritvor i da se njegovo prisustvo može osigurati i mjerama zabrane. Osim toga, apelant smatra da je zbog toga što nije izvršena kontrola pritvora povrijeđena odredba člana 202. stav 1. ZKP-a na njegovu štetu.
18. U vezi s navodima o kršenju prava na ličnu slobodu i sigurnost, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda, prema kojoj se lica koja su pritvorena nakon donošenja prvostepene osuđujuće presude nalaze u situaciji koju propisuje član 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije. Pri tome se fraza „nakon osude“ ne može tumačiti restriktivno, na način da se odnosi samo na pravosnažnu presudu (vidi Evropski sud, Ruslan Yakovenko protiv Ukrajine, presuda od 4. juna 2015. godine, predstavka broj 5425/11, tačka 46). Prema toj praksi, član 5. stav 1. tačka a) traži postojanje uzročne veze, i to ne samo hronološke, između osuđujuće presude i pritvora po tom osnovu (vidi Evropski sud, W. A. protiv Švicarske, presuda od 2. novembra 2021. godine, predstavka broj 38958/16, tačka 33. s daljnjim referencama).
19. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da se apelantova situacija mora ocijeniti upravo u odnosu na član 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije. Naime, apelant je prvostepenom presudom proglašen krivim zbog počinjenja krivičnog djela i osuđen na kaznu zatvora. Dakle, postoji osuđujuća presuda koja je prethodila odluci o određivanju pritvora. Apelantu je kao direktna posljedica takve presude određen pritvor koji može trajati „do pravosnažnosti presude, najduže dok ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi“. Iz navedenog proizlazi da postoji direktna uzročna veza između osuđujuće presude i odluke o određivanju pritvora.
20. Dalje, Ustavni sud zapaža da rješenje Okružnog suda o produženju pritvora, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda, sadrži jasno, relevantno i uvjerljivo obrazloženje o tome zašto je zaključeno da je nakon izricanja presude apelantu neophodno produžiti pritvor. Redovni sudovi su detaljno obrazložili da su imali u vidu sve okolnosti u vezi s izvršenjem krivičnog djela koje je apelant počinio. Redovni sudovi su sve te okolnosti doveli u vezu s izrečenom kaznom zatvora i apelantovim ponašanjem nakon počinjenja krivičnog djela kada je napustio teritoriju Bosne i Hercegovine. Pri tome, apelant nije ponudio dovoljne i relevantne razloge ni pred redovnim sudovima niti u apelaciji o navodnim nedostacima tih obrazloženja, iz kojih bi se moglo zaključiti drugačije. Ustavni sud, također, zapaža da su redovni sudovi preispitali mogućnost izricanja blažih mjera u odnosu na mjeru pritvora. U tom smislu su navedeni potpuni i određeni razlozi zbog kojih je zaključeno da neke od blažih mjera nisu primjenjive niti svrsishodne u konkretnom slučaju i u konkretnoj fazi postupka budući da i dalje postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od apelantovog bjekstva ukoliko bi se našao na slobodi.
21. Apelant je naveo da mu je pravo na slobodu i sigurnost povrijeđeno zbog toga što nije izvršena kontrola opravdanosti pritvora koji mu je određen nakon izricanja presude. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda u kojoj je utvrđeno da garancije koje nudi član 5. stav 4. Evropske konvencije nisu primjenjive u situaciji kada domaći zakon, nakon što je pritvoreniku određen/produžen pritvor nakon izricanja prvostepene osuđujuće presude, ne daje ista proceduralna prava kao licima koja se nalaze u pritvoru prije izricanja prvostepene presude, odnosno kada domaći zakon ne predviđa poseban postupak koji nadilazi zahtjeve člana 5. stav 4. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Filat protiv Moldavije, presuda od 7. marta 2022. godine, predstavka broj 11657/16, tačka 34). Imajući u vidu navedenu praksu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na to da je protiv apelanta donesena presuda, radi o novoj fazi postupka, a samim tim i novoj fazi pritvora, pri čemu odredbama ZKP-a nije propisan poseban postupak njegove kontrole. Za razliku od pritvora nakon potvrđivanja optužnice, koji je reguliran odredbom člana 202. ZKP-a kojim je propisana obavezna dvomjesečna kontrola opravdanosti pritvora, za pritvor određen nakon izricanja presude u odredbi člana 203. ZKP-a nije propisana obavezna kontrola opravdanosti te vrste pritvora. Trajanje tog pritvora je vezano za pravosnažnost presude odnosno izrečenu kaznu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se načinom na koji je reguliran pritvor nakon izricanja prvostepene presude u ZKP-u ne krše garancije iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije, kao i da nisu osnovani apelantovi navodi da mu je povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost zbog toga što je na njegovu štetu povrijeđena odredba člana 202. stav 1. ZKP-a.
22. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je prekršeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
VII.Zaključak
23. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije kada su redovni sudovi, odlučujući o prijedlogu za produženje pritvora nakon izrečene presude, uz pravilnu primjenu zakona utvrdili da postoje naročite okolnosti koje ukazuju na postojanje opravdane bojazni da bi se apelant puštanjem na slobodu mogao sakriti ili pobjeći, uz ozbiljne razloge od javnog interesa koji pretežu nad pravom na slobodu i sigurnost lica, a ne postoji zakonska obaveza kontrole opravdanosti pritvora koji mu je određen nakon izricanja presude.
24. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić