Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4772/23 („PRIMA-COMMERCE“ d.o.o. Zenica)
Odluka donesena 30. 11. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4772/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
30. 11. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 30. novembra 2023. godine, u predmetu broj AP-4772/23 rješavajući zahtjev „PRIMA-COMMERCE“ d.o.o. Zenica za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev „PRIMA-COMMERCE“ d.o.o. Zenica za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. „PRIMA-COMMERCE“ d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Emir Čolaković i Nina Dragojlić, advokati iz Zenice, podnio je, 15. novembra 2023. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 04 0 U 013025 22 Uvp od 24. avgusta 2023. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 013025 22 U 2 od 15. septembra 2022. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio „nadležnom organu uprave da ne preduzima dalje radnje u postupku po prijedlogu JP „Grijanje“ d.o.o. Zenica za potpunu eksproprijaciju“ apelantovih nekretnina, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Gradsko vijeće Grada Zenice (u daljnjem tekstu: tuženi) je donijelo odluku broj 01-45- 4675/22 od 22. februara 2022. godine. Tom odlukom utvrđeno je da je od javnog interesa očuvanje postojećih i izgradnja budućih energetskih postrojenja i instalacija za potrebe sistema daljinskog grijanja Grada Zenice, izgrađenih na zemljištu označenom u Elaboratu eksproprijacije od 15. juna 2021. godine, koji čini sastavni dio te odluke. Elaboratom je predviđena eksproprijacija apelantovih nekretnina (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). Odlukom je određeno da je korisnik eksproprijacije JP „Grijanje“ d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije).
3. U obrazloženju rješenja je ukazano da je apelant saslušan prije donošenja te odluke, te da mu je omogućeno da iznese svoje činjenice i dokaze, kao i da se izjasni o činjenicama i dokazima suprotne strane. Tuženi je iz izvedenih dokaza utvrdio da se na spornim nekretninama, na lokaciji zvanoj „Stara termoelektrana“, nalaze elektroenergetska prostrojenja koja predstavljaju sastavni dio sistema daljinskog grijanja na području grada Zenice. Zaključio je da je nesmetan rad tih postrojenja nužan za redovno i uredno funkcionisanje sistema daljinskog grijanja na području grada Zenice odnosno da je usluga zagrijavanja stambenih i poslovnih prostora na području tog grada od posebnog značaja i javnog interesa. Takođe, zaključio je da je nužno omogućiti korisniku eksprorijacije, kao jedinom pružaocu usluga zagrijavanja stambenih i poslovnih zgrada na području grada, nesmetano korištenje, raspolaganje i upravljanje postojećim energetskim postrojenjima i instalacijama koja se nalaze na spornim nekretninama. Tuženi je takođe ukazao da je korisnik eksproprijacije dostavio Elaborat o energetskim postrojenjima na toj lokaciji, a koji je sačinio „Enova“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: Elaborat). Istakao je da su u Elaboratu stručno razmotreni apelantovi prigovori kojim je osporavao prijedloge za utvrđivanje javnog interesa te je utvrđeno da je na navedenoj lokaciji neophodno zadržati postojeća elektroenergetska postojenja u punoj funkciji jer bez tih postrojenja nije moguć rad sistema daljinskog grijanja. U Elaboratu je takođe ukazano da lokacija objekata pumpne stanice i trafostanice nema alternativu jer bi suprotno iziskivalo radove velikog obima u dužem vremenskom periodu, što bi moglo ugroziti grejnu sezonu i prouzrokovati visoke finansijske troškove. Imajući u vidu navedeno, tuženi je utvrdio da je osnovan prijedlog korisnika eksproprijacije i donio odluku kao u izreci.
4. Apelant je podnio tužbu protiv odluke tuženog koju je Kantonalni sud odbio kao neosnovanu presudom broj 04 0 U 013025 22 U 2 od 15. septembra 2022. godine. Kantonalni sud je u obrazloženju presude prihvatio utvrđenja i pravne zaključke tuženog. Pri tome, ukazao je da je neosnovan apelantov navod da mu nije dostavljen podnesak korisnika eksproprijacije od 26. novembra 2021. godine i dopuna podneska od 30. novembra 2021. godine. Naime, Sud je obrazložio da iz stanja spisa proizilazi da je apelant te dokaze zaprimio i da se izjašnjavao na te podneske.
5. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, koji je odbijen presudom Vrhovnog suda broj 04 0 U 013025 22 Uvp od 24. avgusta 2023. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju presude ukazao da je apelant, putem zakonske zastupnice, učestvovao u postupku i prisustvovao sjednicama tuženog na kojima se izjašnjavao o postojanju javnog interesa za eksproprijaciju spornih nekretnina i alternativnim rješenjima za rad Sistema daljinskog grijanja. Takođe, ukazao je da je apelantova zakonska zastupnica na sastanku održanom 21. februara 2022. godine sa organom tuženog i korisnikom eksproprijacije navela da je upoznata sa Elaboratom i da je nakon toga bila prisutna i iznijela apelantove stavove o Elaboratu na sjednici tuženog od 22. februara 2022. godine. Pored toga, ukazao je da je Elaborat citiran u apelantovoj tužbi te da je dio Elaborata dostavljen uz tužbu. Shodno tome, zaključeno je da je neosnovan apelantov prigovor da mu je onemogućeno izjašnjenje o svim činjenicama koje su važne za odlučenje. Takođe, suprotno apelantovom prigovoru, ocijenio da je tuženi pravilno utvrdio da da je osnovan prijedlog korisnika eksproprijacije.
6. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini apelant tvrdi da mu je onemogućeno da učestvuje u postupku i da je pogrešnom ocjenom dokaza pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primjenjeni relevantni propisi. U vezi sa tim, apelant zapravo ponavlja navode koje je istakao u postupku u kojem su donesene osporene odluke. Naime, apelant naročito ukazuje da mu u skladu odredbama ZUP-a nikada nije dostavljen podnesak korisnika eksproprijacije od 26. novembra 2021. godine, dopuna tog podneska od 30. novembra 2021. godine i Elaborat. Takođe, apelant tvrdi da iz izvedenih dokaza proizilazi da je izmještanje postrojenja sa apelantovih nekretnina moguće. Smatra da ne postoji javni interes za eksproprijaciju svih spornih nekretnina. Apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru radi zašite njegovih prava i zbog, kako tvrdi, nepravilno vođenog postupka.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
9. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da apelant uopće nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već ga je isključivo vezao za tvrdnje o povredi ustavnih prava, dakle na navode koji se tiču merituma predmeta. Ustavni sud, međutim, te navode ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije. Stoga Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze koji ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva odredba člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Shodno tome, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić