Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4519/23 (M. J.)
Odluka donesena 28. 12. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4519/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
28. 12. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko Knežević, na sjednici održanoj 28. decembra 2023. godine, u predmetu broj AP-4519/23 rješavajući zahtjev Mirze Jarića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Mirze Jarića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirza Jarić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 27. oktobra 2023. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 40 St 153363 23 Pž 3 od 31. avgusta 2023. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 St 153363 17 St od 16. avgusta 2023. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje izvršenje rješenja Općinskog suda broj 43 0 St 153363 17 St od 16. avgusta 2023. godine, do donošenja odluke o apelaciji. Apelant je, na zahtjev Ustavnog suda, 15. novembra 2023. godine dopunio apelaciju dostavljanjem osporene odluke Kantonalnog suda.
2. Općinski sud je rješenjem broj 43 0 St 153363 17 St od 16. avgusta 2023. godine „razriješio“ apelanta dužnosti stečajnog upravitelja. Za stečajnog upravitelja je sa liste stečajnih upravitelja imenovan J.H.
3. U obrazloženju rješenja je ukazano da je rješenjem Općinskog suda od 18. januara 2018. godine otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom Željezara „Zenica“ d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: stečajni dužnik) i apelant je imenovan za stečajnog upravnika. Konstatovano je da su na sjednici Odbora povjerilaca održanoj 16. avgusta 2023. godine svi članovi tog Odbora tražili apelantovu smjenu, te imenovanje novog stečajnog upravnika, i to zbog nezadovoljstva njegovim radom, podnesenim izvještajem i položenim računima. Shodno tome, Općinski sud je u smislu odredbi čl. 27. i 29. stav 5. ranijeg Zakona o stečajnom postupku, koji je primijenio u skladu sa odredbom člana 296. važećeg Zakona o stečaju, odlučio kao u izreci rješenja.
4. Apelant je podnio žalbu protiv tog rješenja, koju je Kantonalni sud odbio rješenjem broj 40 St 153363 23 Pž 3 od 31. avgusta 2023. godine.
5. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja ponovio da su svi članovi Odbora povjerilaca tražili apelantovu smjenu i da su izrazili nezadovoljstvo izvještavanjem o stanju imovine stečajnog dužnika. Takođe, konstatovao je da apelant ni prvostepenom, ni tom sudu nije dostavio dokaze iz kojih bi se vidjelo da je izvjestio Odbor povjerilaca o stanju imovine stečajnog dužnika i položenim računima na način propisan članom 25. stav 3. i 29. stav 5. Zakona o stečajnom postupku. Imajući u vidu navedeno, zaključio je da je prvostepeno rješenje pravilno i zakonito. Pri tome, Sud je ukazao da je članom 29. stav 5. Zakona o stečajnom postupku, između ostalog, propisano i da je Odbor povjerilaca dužan podržavati i nadzirati stečajnog upravnika. S obzirom na to da su svi članovi Odbora tražili apelantovo razrješenje, prvostepeni sud je donio osporenu odluku. Kantonalni sud je dalje ocijenio da nisu od značaja žalbeni navodi da apelant prethodno nije opomenut ni kažnjen shodno članu 27. Zakona o stečajnom postupku. Obrazloženo je da se u tom slučaju radi o drugim mjerama koje se mogu primijeniti prema stečajnom upravniku ukoliko se stečajni upravnik ne razriješi. Pored toga, Kantonalni sud je istakao da drugi žalbeni navodi nisu od značaja za razrješenje konkretne pravne stvari, pa da ih nema potrebe posebno razmatrati.
6. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelant tvrdi da mu je onemogućeno da učestvuje u postupku, odnosno da predlaže dokaze kojima osporava dokaze druge strane, da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni relevantni propisi. Tvrdi da prvostepeni sud nije obrazložio koji su to važni razlozi za apelantovu smjenu. Takođe tvrdi da Kantonalni sud nije dao obrazloženje o neosnovanosti apelantovih navoda koji su od odlučnog značaja u konkretnom slučaju.
7. Vezano za zahtjev za donošenje privremene mjere, apelant navodi da je pokrenuo niz kompleksnih aktivnosti na unovčavanju imovine stečajnog dužnika i da smatra svrsishodnim da te aktivnosti i okonča. Apelant smatra da navedeno, kao i apelacioni navodu ukazuju na osnovanost njegovog zahtjeva za donošenje privremene mjere.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
10. U konkretnom slučaju, apelant u suštini zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na navodima o meritumu predmeta i tvrdnjama da je svrsishodno da on okonča stečajni postupak, te smatra da takvi navodi predstavljaju dovoljnu osnovu za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne one koji se suštinski odnose na meritum apelacije. Stoga, Ustavni sud ne može u ovoj fazi postupka ispitivati ove apelantove navode jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze koji ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva odredba člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Shodno tome, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić