Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3864/23 (N. D.)
Odluka donesena 30. 05. 2024.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja utjecaja na svjedoke
- Krivični postupak
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3864/23
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 05. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3864/23, rješavajući apelaciju Nenada Dušanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Nenada Dušanića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 034574 23 Kž od 9. augusta 2023. godine.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i u „Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nenad Dušanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Goran Bubić, advokat iz Banje Luke, podnio je 24. augusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 034574 23 Kž od 9. augusta 2023. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci – Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organiziranog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 034574 23 Kv-p od 3. augusta 2023. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Republičkog javnog tužilaštva – Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organiziranog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo), zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore koji su radi eventualnog izjašnjenja dostavljeni apelantu. Apelant se izjasnio u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 K 034574 23 Kv-p od 3. augusta 2023. godine apelantu je produžen pritvor za još dva mjeseca zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo primanja mita. Pritvor je određen iz osnova predviđenog u članu 197. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP), odnosno zbog opasnosti da će apelant ometati krivični postupak.
5. Okružni sud je naveo da je Tužilaštvo, uz prijedlog za produženje pritvora koji je bio određen od 8. jula 2023. godine zbog opasnosti od utjecaja na postupak i opasnosti od ponavljanja krivičnog djela, dostavilo dokaze. Okružni sud je nakon uvida u relevantne dokaze, odnosno uvida u izjavu svjedoka Đ. G. i dokaze pribavljene posebnim istražnim radnjama i pretresom, kao i uvidom u druge dokaze, zaključio da je apelant osnovano sumnjiv da je počinio krivično djelo primanja mita.
6. Odlučujući o postojanju posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav 1. tačka b) ZKP-a, Okružni sud je imao u vidu da se apelantu stavlja na teret da je navedeno krivično djelo učinio u okviru vršenja službene dužnosti, kao direktor pravnog lica. Apelant je, kako je sud naveo, ostvario određene prijateljske odnose, kao i odnose nadređenosti i autoriteta prema svojim radnicima, bez obzira na to što je njegov radnopravni status prestao. Okružni sud je naveo da je prilikom izvršenja djela apelant iskazao izrazitu upornost i drskost tako što je u više navrata, u periodu od oko dva mjeseca, tražio od svjedoka Đ. G. isplatu 5.000, KM. Kako je dalje navedeno, svjedok Đ. G. je, u okviru realizacije posebnih istražnih radnji, apelantu predao obilježene novčanice. Apelant je i dalje tražio dodatnih 5.000 KM s rokom isplate od sedam dana kako bi platio rafting svojim radnicima, čime je iskazao spremnost da novcem ostvari naklonost radnika. Okružni sud je dalje ukazao da je svjedok Đ. G. istakao da je apelant „opasan čovjek i da ima strah za ličnu sigurnost i sigurnost članova svoje porodice“, te da mu je apelant fizički prijetio u više navrata u prethodnom periodu kada je htio da se prijavi na tendere. Okružni sud je zaključio da ovo ukazuje na to da je apelant spreman i prijetnjom doći do svojih ciljeva, odnosno da utjecajem na svjedoke stekne povoljniji položaj u krivičnom postupku. Ove konkretne okolnosti, kako je zaključio Sud, predstavljaju naročite okolnosti koje ukazuju na bojazan da će apelant ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke, lica zaposlena u pravnom licu i svjedoka koji će svjedočiti na okolnosti presretnutih razgovora. Iako je odbrana prigovarala da ovi svjedoci nemaju saznanja o krivičnom djelu primanja mita, Okružni sud je ukazao da će se svjedoci ispitati na okolnosti radova na terenu koji nisu izvedeni, ali su fakturirani, što predstavlja odlučnu činjenicu u biću krivičnog djela primanja mita.
7. Pored toga, Okružni sud je ukazao da Tužilaštvo radi na identificiranju lica koja su apelantu, prije nego je lišen slobode, predala tri koverte s određenim novčanim iznosima, te da u odnosu na te radnje postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo. Stoga postoji bojazan da bi apelant, u slučaju da bude pušten na slobodu, preduzeo aktivnosti s ciljem otežavanja istrage i sprečavanja otkrivanja identiteta ovih lica. Okružni sud je dalje ukazao da je apelantu produžio pritvor za još dva mjeseca jer se radi o istrazi u kojoj treba saslušati veći broj lica, a pritom je ocijenio da se drugim mjerama na može ostvariti cilj.
8. U odnosu na bojazan da će apelant ponoviti krivično djelo iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a, Okružni sud je ukazao da apelant više nije direktor pravnog lica, te da je ovaj osnov prestao postojati.
9. Rješenjem broj 11 0 K 034574 23 Kž od 9. augusta 2023. godine Vrhovni sud je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. U odnosu na postojanje opasnosti od utjecaja na tok postupka, Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da postoji ova opasnost te ukazao da treba saslušati svjedoke i izvršiti analizu podataka s mobilnih telefona kako bi se utvrdio identitet lica s kojima je apelant kontaktirao. U odnosu na prigovor odbrane da „ne postoje indicije, a kamoli dokazi“ da je apelant utjecao na svjedoke, Vrhovni sud je ukazao da apelant živi u maloj sredini, te, iako je izgubio status direktora, i dalje „uživa stečene benefite društvenog statusa“. O svemu navedenom je u prvostepenom rješenju, prema mišljenju Vrhovnog suda, dato valjano i argumentirano obrazloženje.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
10. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelant smatra da nije bilo razloga za produženje pritvora jer su svjedoci koji su navedeni u naredbi o proširenju istrage saslušani. Tužilaštvo nije proširilo istragu, a predložilo je nove svjedoke, te nema elemenata za produženje pritvora. Apelant također ukazuje da se „tri oduzete koverte“ ne spominju u opisu djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja krivičnog djela za koje se apelant sumnjiči. Stoga koverte, prema mišljenju apelanta, ne mogu biti razlog za produženje pritvora. II.Odgovori na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud navodi da je apelacija neosnovana i da data obrazloženja sudova sadrže jasne i iscrpne razloge za pritvor.
12. Okružni sud je naveo da je apelacija neosnovana. Također, Okružni sud se pozivao na naredbu o provođenju istrage i konkretne prijedloge Tužilaštva, te ukazuje da bi tumačenje odredbi ZKP-a, na način na koji to čini apelant, dovelo u nemogućnost Tužilaštvo da prikuplja dokaze tokom istrage.
13. Tužilaštvo je u odgovoru također navelo da je ukazalo na potrebu saslušanja novih svjedoka, da je navod o potrebi donošenja naredbe o proširenju istrage zbog novih svjedoka apsurdan, da je sud dao razloge za donošenje osporenih rješenja i da nisu povrijeđena apelantova prava.
14. U izjašnjenju na odgovore koji su mu dostavljeni apelant je ostao pri navodima iz apelacije, te je obavijestio Ustavni sud da je izašao iz pritvora 6. oktobra 2023. godine. Apelant je proširio navode na nove činjenice koje su nastale nakon podnošenja apelacije, a koje ne mogu biti razmatrane u okviru ove apelacije (vidi Odluku broj AP-632/18 od 23. marta 2023. godine, tačka 37).
V.Relevantni propisi
15. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) u relevantnom dijelu glasi:
Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tačka b) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsificirati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače, […] VI.Dopustivost i meritum
16. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
17. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da se apelant pozvao i na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Međutim, predmet osporavanja apelacijom su samo rješenja o produženju pritvora, a u apelaciji nije izneseno ništa što bi pokrenulo pitanje prava na pravično suđenje. Stoga će Ustavni sud apelaciju ispitati samo u odnosu na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost.
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
19. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.
20. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), kompatibilnost pritvora sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije određena je ispunjenjem tri uvjeta. Prvo, pritvor mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji“ da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred „nadležnu zakonitu vlast“ – što treba razmotriti nezavisno od toga je li ta svrha postignuta. Treće, pritvor, prema tački (c), mora, kao i svako lišenje slobode, prema članu 5. stav 1. Evropske konvencije, biti „zakonito“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ (vidi Evropski sud [VV], Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181−186. s daljnjim referencama).
21. Nadalje, član 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišenje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom.
22. Budući da apelant ne problematizira postojanje osnovane sumnje ni dovođenje pred nadležnu vlast, Ustavni sud smatra da su ispunjena prva dva uvjeta kompatibilnosti pritvora u smislu člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije. Preostaje odgovoriti na pitanje je li u smislu navedenih garancija određivanje apelantovog pritvora bio zakonito, odnosno „u skladu s postupkom propisanim zakonom“. Naime, apelantu je pritvor određen na osnovu člana 197. stav 1. tačka b) ZKP-a, odnosno zbog postojanja koluzione opasnosti. Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda u skladu s kojom se pritvor, na osnovu toga što bi se mogao izvršiti pritisak na svjedoke, može prihvatiti u početnim fazama postupka. Međutim, gledano dugoročno, zahtjevi istrage nisu dovoljno opravdanje za pritvor osumnjičenog jer se u redovnom toku događaja navodni rizici smanjuju s protekom vremena, kako se provode uviđaji, uzimaju iskazi i obavljaju ostale radnje. Osim toga, na opasnost da bi osumnjičeni mogao ometati pravilno vođenje postupka ne može se pozvati in abstracto, već bojazan da bi do toga moglo doći mora biti potkrijepljena činjeničnim dokazima (vidi Evropski sud, Milanković i Bošnjak protiv Hrvatske, presuda od 26. aprila 2016. godine, predstavke br. 37762/12 i 23530/13, tačka 138. s daljnjim referencama).
23. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u osporenim odlukama dali odgovarajuće i valjane razloge za pritvor koji je određen na osnovu člana 197. stav 1. tačka b) ZKP-a. Pri tome, sudovi su naglasili koje svjedoke treba saslušati, odnosno koje radnje treba preduzeti, kao i da se radi na identifikaciji određenih lica (vidi tač. 6, 7. i 9. ove odluke). Suprotno apelantovim navodima, jasno je da Tužilaštvo preduzima radnje prikupljanja dokaza, što jest njegova obaveza u okviru istrage, te je sud jasno obrazložio u čemu se koluziona opasnost ogleda. Navedene okolnosti su dovoljne da uvjere Ustavni sud da su redovni sudovi dali relevantne i dovoljne razloge za lišavanje slobode, pogotovo u ovoj fazi postupka. Osim toga, redovni sud je ocijenio da više ne postoje razlozi za pritvor iz osnova člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a, što jasno govori u prilog tome da je sud vodio računa o tome da se svi razlozi za pritvor cijene objektivno i u skladu s okolnostima. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi prigovori da je redovni sud odredio pritvor apelantu nezakonito, bez osnova i konkretizacije relevantnih razloga.
24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije.
VII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da apelantu nije povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije kada je sud jasno i konkretno naveo naročite okolnosti i obrazložio zašto je potrebno apelantu produžiti pritvor.
26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić