Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3261/23 (S.J.)
Odluka donesena 30. 05. 2024.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Brzina preispitivanja zakonitosti lišenja ili hapšenja
- Krivični postupak
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3261/23
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 05. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3261/23, rješavajući apelaciju S. J., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sudija Angelika Nußberger, sudija Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je S. J. podnio protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 K 007856 23 Kž od 3. jula 2023. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Dragan Đukić, advokat iz Doboja, podnio je 18. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 K 007856 23 Kž od 3. jula 2023. godine i Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 K 007856 23 Kv 2 od 27. juna 2023. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Doboju (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 14. avgusta 2023. godine da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore, koji su 12. septembra 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
4. Protiv apelanta se vodi istraga zbog krivičnih djela iznude iz člana 232 stav 3 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), neovlašćene proizvodnje i prometa opojnim drogama iz člana 207 stav 1 KZRS i omogućavanja uživanja opojnih droga iz člana 208 stav 1 KZRS. Rješenjem sudije za prethodni postupak Okružnog suda od 1. juna 2023. godine apelantu je određen pritvor na osnovu člana 197 stav 1 tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS) koji može trajati najduže jedan mjesec.
5. Osporenim rješenjem Okružnog suda apelantu je produžen pritvor po osnovu iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS za još dva mjeseca. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud utvrdio da istraga koja se vodi protiv apelanta nije završena (nije izvršeno hemijsko vještačenje predmeta pronađenih prilikom pretresa apelantove kuće, nije saslušan svjedok I. T. na okolnosti izvršenja krivičnog djela iznude, niti je izuzet video nadzor). Sud je ocijenio da sve te istražne radnje nisu mogle biti završene za vrijeme trajanja pritvora određenog rješenjem sudije za prethodni postupak. Stoga, sud nije prihvatio apelantove navode da Tužilaštvo nije postupalo u skladu s odredbom člana 196 stav 4 ZKPRS koja nalaže postupanje s naročitom hitnošću u slučaju da se osumnjičeni nalazi u pritvoru. Okružni sud je dalje naveo da se nisu izmijenile okolnosti zbog kojih je apelantu određen pritvor. Istaknuto je da do sada prikupljeni dokazi potvrđuju postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela za koja se tereti. Sud je zaključio da, suprotno tvrdnjama apelantove odbrane, u iskazu oštećenog nema kontradiktornosti u pogledu opisa kritičnog događaja. Pri tome je taj iskaz u skladu s iskazima svjedoka M. P. i B. B., kao i materijalnim dokazima. Nadalje, Okružni sud je naveo da, suprotno tvrdnjama odbrane, i dalje postoji posebni uslov za pritvor iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS. U tom smislu, sud je ukazao na način izvršenja krivičnog djela iznude, naročitu upornost, odlučnost i bezobzirnost koju je apelant iskazao pri počinjenju tog krivičnog djela. Osim toga, sud je cijenio okolnosti pod kojima su izvršena ostala krivična djela za koja se apelant sumnjiči, kao i to da je apelant ranije više puta osuđivan za različita krivična djela. Sve te okolnosti, ocijenio je sud, predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant boravkom na slobodi ponoviti krivično djelo i da je takva opasnost sasvim realna. Sud je istakao da se ova iteracijska opasnost ne može spriječiti nijednom od mjera zabrane iz čl. 184 i 185 ZKPRS, zbog čega nije prihvaćen prijedlog odbrane da se umjesto pritvora izreknu blaže mjere.
6. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbijena je apelantova žalba. Vrhovni sud je istakao da je, suprotno apelantovim navodima, postojanje osnovane sumnje pouzdano utvrđeno i detaljno obrazloženo ne samo navođenjem prikupljenih dokaza već i izlaganjem njihovog sadržaja i ocjene suda. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su pojedinačno i u međusobnoj vezi, te iz njih proizlazi detaljno i jasno obrazloženje osnovane sumnje o počinjenju krivičnih djela koja se apelantu stavljaju na teret. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je u prvostepenom rješenju pravilno utvrđeno i da su dati valjani razlozi za zaključak da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponovno počiniti krivično djelo.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5 i 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8. Apelant je naveo da je Vrhovni sud o njegovoj žalbi odlučio u jako kratkom roku (Okružni sud je žalbu primio u petak 30. juna 2023. godine, a Vrhovni sud je donio odluku u ponedjeljak 3. jula 2023. godine). Pri tome je apelant naveo da u obrazloženju drugostepenog rješenja nisu navedene sve činjenice i odredbe zakona na koje se apelant pozvao, što dovodi u sumnju pravo na pravično suđenje. Osim toga, apelant smatra da redovni sudovi, na njegovu štetu, nisu postupali po odredbi člana 181 stav 2 i člana 196 stav 1 ZKPRS zbog toga što Vrhovni sud nije ispitao da li se apelantu može izreći druga mjera, blaža od pritvora.
b) Odgovori na apelaciju
9. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da osporenim rješenjem nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji. Takođe je navedeno da se sud u obrazloženju rješenja izjasnio o svim odlučnim činjenicama i razlozima zbog kojih je pritvor neophodan i na taj način odgovorio zašto se ne mogu primijeniti blaže mjere. U pogledu prigovora o postupanju tog suda u kratkim rokovima, Vrhovni sud je istakao da je brzo i efikasno postupanje zakonska obaveza u pritvorskim predmetima.
10. Okružni sud je naveo da u prvostepenom postupku nisu povrijeđena prava na koja se apelant pozvao u apelaciji. Ukazano je da su u prvostepenom rješenju dati valjani razlozi za odluku o produženju pritvora i nemogućnosti primjene blažih mjera.
11. Tužilaštvo smatra da je i dalje opravdano trajanje pritvora i da u osporenim rješenjima nema povrede apelantovih prava.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) u relevantnom dijelu glasi:
6. Pritvor Opšte odredbe Član 196. stav (4) (4) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Ako se optuženi nalazi u pritvoru, dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju sa posebnom hitnošću.
Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i […] VI.Dopustivost i meritum
13. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, kao i da ispunjava ostale uslove za dopustivost iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
14. Apelant ukazuje da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije. Međutim, imajući u vidu sadržaj apelacionih navoda, proizlazi da apelantovi navodi pokreću pitanja prava zaštićenih članom 5 stav 4 Evropske konvencije.
15. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.
16. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
(...)
4. Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo da pokrene postupak u kome će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.
17. Ustavni sud podsjeća da pritvor mora biti određen u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, odnosno da član 5 stav 4 Evropske konvencije garantuje pravo „svakome ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem“ da pokrene postupak ispitivanja zakonitosti pritvora i da bude pušten ako je pritvor nezakonit. Međutim, ova odredba ne nameće sudovima obavezu da pri ispitivanju žalbe na odluku o pritvoru odgovore na svaki argument naveden u žalbi. Garancije citiranog člana biće lišene svoje suštine ukoliko sud, oslanjajući se na domaći zakon i praksu, može tretirati kao irelevantne ili zanemariti konkretne činjenice na koje je u žalbi ukazano, a koje su takve da mogu dovesti u sumnju postojanje uslova koji su suštinski za „zakonitost“ u smislu Konvencije u pogledu lišavanja slobode (vidi Evropski sud, Vadym Melnyk protiv Ukrajine, presuda od 15. septembra 2022. godine, predstavke br. 62209/17, 50933/18, tačka 122). Odbijajući žalbu, žalbeni sud, u principu, može samo potvrditi obrazloženje koje je za svoju odluku pružio niži sud (vidi Evropski sud, Kikabidze protiv Gruzije, presuda od 16. novembra 2021. godine, predstavka broj 57642/12, tačka 62).
18. Iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da su redovni sudovi prilikom produženja pritvora apelantu imali u vidu zakonske uslove, od kojih se prvi odnosi na zaprijećenu kaznu, a drugi na postojanje naročitih okolnosti za ponavljanje krivičnog djela. Sud je uzeo u obzir način izvršenja krivičnog djela iznude, naročitu upornost, odlučnost i bezobzirnost koju je apelant iskazao pri počinjenju tog krivičnog djela. Osim toga, cijenjene su okolnosti pod kojima su izvršena ostala krivična djela za koja se apelant sumnjiči, kao i to da je apelant ranije više puta osuđivan za različita krivična djela. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud je, ocjenjujući prvostepeno rješenje u svjetlu apelantovih žalbenih navoda, utvrdio da je postojanje osnovane sumnje pouzdano utvrđeno i detaljno obrazloženo. Osim toga, Vrhovni sud je naveo da je u prvostepenom rješenju pravilno utvrđeno da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponovo počiniti krivično djelo, o čemu su dati detaljni razlozi. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, pri ocjeni opravdanosti produženja mjere pritvora apelantu, imali u vidu značaj osnovnog prava na slobodu i bezbjednost, s jedne, i naročite okolnosti koje su ispitane u svjetlu razloga „za“ i „protiv“ i ocijenjene u vezi s konkretnim okolnostima, s druge strane. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi naveli jasne i argumentovane razloge koji predstavljaju ozbiljne razloge od javnog interesa koji, nezavisno od pretpostavke nevinosti, pretežu nad apelantovim pravom na slobodu.
19. Apelantovi prigovori da je „drugostepeni postupak prebrzo okončan“ ne mogu pokrenuti pitanje zaštite prava na ličnu slobodu i bezbjednost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, poštujući odredbu člana 196 stav 4 ZKPRS koja propisuje hitnost u postupanju ukoliko se lice nalazi u pritvoru, donio svoju odluku u kratkom roku. Osim toga, apelant, osim paušalnih prigovora da Vrhovni sud zbog „brzine“ kojom je okončao žalbeni postupak nije sagledao sve apelantove žalbene navode, nije konkretizovao ovaj prigovor. Naime, imajući u vidu obrazloženje Vrhovnog suda, Ustavni sud ne može izvesti zaključak da je „brzina“ postupka na bilo koji način prouzrokovala kršenje apelantovog prava na slobodu. Ustavni sud zapaža da su u obrazloženju drugostepenog rješenja predstavljeni apelantovi žalbeni navodi i da su oni ispitani u odnosu na razloge i obrazloženja iz prvostepenog rješenja. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je drugostepeni sud, prihvatajući to obrazloženje, dao i sopstveni stav zbog čega takve zaključke prihvata, odnosno zbog čega apelantovi žalbeni navodi ne dovode u pitanje zakonitost njegovog lišavanja slobode. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelantovo lišenje slobode, odnosno produženje pritvora nije bilo nezakonito. Takođe, suprotno apelantovim navodima, redovni sudovi u konkretnom slučaju nisu propustili razmotriti da li se svrha pritvora može ostvariti nekom drugom blažom mjerom za obezbjeđenje apelantovog prisustva suđenju i uspješno vođenje krivičnog postupka protiv njega.
20. Stoga, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije. VII.Zaključak
21. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 4 Evropske konvencije kada je Vrhovni sud u kratkom roku preispitao zakonitost pritvora i dao valjane argumente za zaključak da apelantovi žalbeni navodi nisu doveli u pitanje odluku prvostepenog suda o produženju pritvora.
22. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić