Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2948/23 (V.T. i drugi)
Odluka donesena 23. 01. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Kolektivni ugovor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2948/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 01. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 23. januara 2025. godine, u predmetu broj AP-2948/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli V. T. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24 ), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
V. T., A. K., M. V., M. Z., G. V., S. P., Z. Š., M. K., R. A., I. L., J. M., M. K., M. Z., LJ. P. V., O. J., J. M., T. V., J. L., M. B., A. M., Z. M., B. F., Ž. B., M. Z., S. C., N. Z., A. S., J. Š., D. S., D. M., M. P., A. L. i Z. P. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 066887 18 Rsž od 31. avgusta 2022. godine;
Helena Mijatović Krndelj, Frano Mijatović, Kata Ravlić, Reala Šakota i Marina Zubac protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 55 0 Rs 004525 20 Rsž od 10. oktobra 2023. godine;
Đ. R., S. R. B., S. G., S. M., S. Š., A. O., E. K., S. H., A. M., S. M., E. R., Z. S., O. Š. i E. K. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 199661 20 Rsž od 26. aprila 2023. godine;
A. H., S. P., N. Š., S. H., B. J. S., A. O., Đ. Š., E. Dž., O. M., Đ. M., E. Š., A. R., S. C., S. V., A. Č. A., A. G., S. I., A. R., S. K., Z. B., M. A., A. Dž., A. H., S. Š., S. Ć., Z. I., S. Dž., E. P., Z. T., S. Z. i A. Dž. R. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 068116 20 Rsž od 15. februara 2023. godine; S. V., M. P., M. M., H. B., A. P., A. S., E. N., A. N., A. I., E. N., A. Ć., I. Š., E. B., E. K., S. Š., S. G., S. B., H. Z., Dž. I., H. R., Z. B., E. I., A. B., A. M., A. Ć., A. S., E. Dž., E. K., S. K., A. S., A. M., S. K., S. K., S. Ð., J. H., Š. N., M. N. i I. B. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 200078 21 Rsž od 15. februara 2023. godine;zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2948/23
1. V. T., A. K., M. V., M. Z., G. V., S. P., Z. Š., M. K., R. A., I. L., J. M., M. K., M. Z., LJ. P. V ., O. J., J. M., T. V., J. L., M. B., A. M., Z. M., B. F., Ž. B., M. Z., S. C., N. Z., A. S., J. Š., D. S., D. M ., M. P., A. L. i Z. P. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnijeli su 26. juna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 53 0 Rs 066887 22 Rev od 14. februara 2023. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 Rs 066887 18 Rsž od 31. avgusta 2022. godine.
2. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-4292/22 od 19. i 20. januara 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda od 31. avgusta 2022. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 14. februara 2023. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
2. AP-4791/23
3. Helena Mijatović Krndelj, Frano Mijatović, Kata Ravlić, Reala Šakota i Marina Zubac (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnijeli su 19. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 55 0 Rs 004525 20 Rsž od 10. oktobra 2023. godine i Presude Općinskog suda u Čitluku broj 55 0 Rs 004525 19 Rs od 14. aprila 2020. godine.
3. AP-4800/23
4. Đ. R., S. R. B., S. G., S. M., S. Š., A. O., E. K., S. H., A. M., S. M., E. R., Z. S., O. Š. i E. K. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnijeli su 17. novembara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 199661 23 Rev od 22. avgusta 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 199661 20 Rsž od 26. aprila 2023. godine.
5. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-3150/23 od 28. septembra 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda od 26. aprila 2023. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 22. avgusta 2023. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
4. AP-4801/23
6. A. H., S. P., N. Š., S. H., B. J. S., A. O., Đ. Š., E. Dž., O. M., Đ. M., E. Š., A. R., S. C., S. V., A. Č. A., A. G., S. I., A. R., S. K., Z. B., M. A., A. Dž., A. H., S. Š., S. Ć., Z. I., S. Dž., E. P., Z. T., S. Z. i A. Dž. R. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokat Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnijeli su 17. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 53 0 Rs 068116 23 Rev od 18. jula 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 068116 20 Rsž od 15. februara 2023. godine.
7. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2482/23 od 13. jula 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda od 15. februara 2023. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 18. jula 2023. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
5. AP-4802/23
8. S. V., M. P., M. M., H. B., A. P., A. S., E. N., A. N., A. I., E. N., A. Ć., I. Š., E. B., E. K., S. Š., S. G., S. B., H. Z., Dž. I., H. R., Z. B., E. I., A. B., A. M., A. Ć., A. S., E. Dž., E. K., S. K., A. S., A. M., S. K., S. K., S. Ð., J. H., Š. N., M. N. i I. B. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnijeli su 17. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 200078 23 Rev od 22. avgusta 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 200078 21 Rsž od 15. februara 2023. godine.
9. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2188/23 od 13. jula 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda od 15. februara 2023. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 22. avgusta 2023. godine revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
Spajanje apelacija
10. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2948/23.
Činjenice
11. U postupcima, koji su okončani osporenim presudama Kantonalnog suda, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili da im tuženi (Srednja škola Stolac, Srednja prometna škola Mostar, Srednja škola dr. fra Slavko Barbarić Čitluk, Osnovna škola Blagaj, Prva osnovna škola Stolac, Osnovna škola Drežnica, Osnovna škola Mujaga Komadina, IV osnovna škola Mostar, Osnovna škola Zalik, Osnovna škola Gnojnice, Osnovna škola Suljo Čilić Jablanica, Osnovna škola Marko Marulić Prozor i Osnovna škola Čelebići), na ime razlike plate, isplate novčane iznose navedene u izrekama drugostepenih presuda.
12. U obrazloženju osporenih presuda Kantonalni sud je naveo da nije sporno da su apelanti bili uposlenici tuženih u utuženim periodima, kao i da im je za obračun plate primijenjena osnovica kao i svim ostalim budžetski korisnicima. Međutim, naveo je da je sporno da li se na obračun plate apelanata trebala primijeniti osnovica predviđena Odlukom o utvrđivanju koeficijenata za plaće zaposlenih u osnovnim školama na području HNK i Odlukom o utvrđivanju koeficijenata za plaće zaposlenih u srednjim školama na području HNK od 27. januara 2009. godine. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da su navedene odluke prestale da važe zaključivanjem Granskog kolektivnog ugovora (u daljnjem tekstu: GKU) od 31. marta 2009. godine. Pri tome, naveo je da je odredbom člana 33. GKU propisano, između ostalog, da osnovicu za plaću ugovaraju Sindikat i Vlada, te da je jednaka za sve korisnike budžeta Kantona. Također, naveo je da je navedenom odredbom propisano da najniža plaća u školi ne može biti manja od 60% prosječne neto plaće isplaćene po zaposleniku u F BiH u protekla tri mjeseca. S obzirom na to, ukazao je da bi obračun plaća po odlukama, koji nije rezultat dogovora Sindikata i Vlade, te kojima je predviđena različita osnovica u odnosu na druge budžetske korisnike, bio protivan odredbi člana 33. GKU. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je od prestanka primjene GKU tj. od 11. novembra 2016. godine prestala obaveza Vlade da osnovicu ugovara sa Sindikatom, kao i da je Vlada utvrdila iznos osnovice za sve budžetske korisnike. Pri tome, ukazao je da se od prestanka primjene GKU do zaključivanja novog GKU iz 2018. godine primjenjuju odredbe Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju F BiH (u daljnjem tekstu: OKU) iz 2016. godine. Također, naveo je da odredbama OKU nije propisana visina osnovice za obračun plaća ni koeficijenti za pojedina mjesta nego iznos najniže plaće. Imajući u vidu da je tokom postupka nesporno utvrđeno da su apelantima isplaćene plaće u iznosu višem od najniže plaće propisane odredbom člana 9. OKU i 33. GKU, taj sud je zaključio da su neosnovani tužbeni zahtjevi apelanata.
Apelacioni navodi
13. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da je redovni sud pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio relevantne propise. Naročito ističu da imaju pravo na isplatu razlike između isplaćene plaće i plaće obračunate primjenom osnovice predviđene Odlukom.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
15. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
16. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
17. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svojih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je sud, pozivajući se na relevantne odredbe GKU i OKU, odlučujući o identičnim navodima apelanata, u obrazloženju osporenih odluka dao jasne razloge o neosnovanosti tih navoda, čime je odgovorio na sva pitanja koja su bila ključna za odlučenje. Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim također nije utvrdio kršenje navedenih ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4902/22 od 28. septembra 2023. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
18. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić