Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4492/21 („MBI Development“ d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 18. 01. 2024.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Šta se ne smatra imovinom
  • Porez
  • Prekid postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4492/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 01. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 18. januara 2024. godine, u predmetu broj AP-4492/21, rješavajući apelacije „MBI Development“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije „MBI Development“ d.o.o. Sarajevo podnesene protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br. S1 3 U 034337 21 Uvp od 28. oktobra 2021. godine, S1 3 U 036033 21 Uvp od 8. decembra 2021. godine, S1 3 U 036034 21 Uvp od 19. aprila 2022. godine, S1 3 U 036035 22 Uvp od 6. aprila 2022.

godine, S1 3 U 036038 22 Uvp od 28. marta 2022. godine, S1 3 U 036036 22 Uvp od 5. maja 2022. godine, S1 3 U 036037 22 Uvp od 20. maja 2022. godine, S1 3 U 036031 22 Uvp od 6. jula 2022. godine i S1 3 U 036032 22 Uvp od 11. januara 2023. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-4492/21

1. „MBI Development“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 29. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 U 034337 21 Uvp od 28. oktobra 2021. godine i S1 3 U 036033 21 Uvp od 8. decembra 2021. godine.

AP-1547/22

2. Apelant je 6. maja 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presuda Suda BiH br. S1 3 U 036034 21 Uvp od 19. aprila 2022. godine, S1 3 U 036035 22 Uvp od 6. aprila 2022. godine i S1 3 U 036038 22 Uvp od 28. marta 2022. godine.

AP-2483/22

3. Apelant je 4. jula 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presuda Suda BiH br. S1 3 U 036036 22 Uvp od 5. maja 2022. godine i S1 3 U 036037 22 Uvp od 20. maja 2022. godine.

AP-3296/22

4. Apelant je 23. augusta 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 036031 22 Uvp od 6. jula 2022. godine.

AP-857/23

5. Apelant je 21. februara 2023. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 036032 22 Uvp od 11. januara 2023. godine.

6. U svim navedenim apelacijama apelanta zastupa Advokatsko društvo „Marić&Co“ d.o.o. Sarajevo. Apelant je 31. marta 2023. godine dostavio podnesak u svim navedenim apelacijama.

7. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na isto činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4492/21. Uvodne napomene

8. U 2018. i 2019. godini apelant je podnosio mjesečne prijave poreza na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) u kojima je iskazivao veći ulazni od izlaznog PDV-a. U navedenim prijavama apelant nije popunio polje 80 prijave, čime bi postavio zahtjev za povrat PDV-a, pa je Uprava za indirektno oporezivanje – Regionalni centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Regionalni centar), primjenom člana 52. Zakona o PDV-u, iznose ulaznog poreza koji su veći od iznosa izlaznih poreznih obaveza po osnovu PDV-a, po službenoj dužnosti, priznao apelantu kao porezni kredit. Nakon toga, u vezi s navedenim mjesečnim prijavama, Regionalni centar je po službenoj dužnosti pokrenuo devet postupaka povrata poreznog kredita apelantu.

Postupci u kojima su donesene osporene odluke

9. Regionalni centar je zaključcima od 9. aprila 2019. godine, 30. oktobra 2019. godine i 6. januara 2020. godine prekinuo postupke povrata razlike ulaznog poreza koji je veći od iznosa izlazne porezne obaveze po osnovu PDV-a, za porezne periode i iznose bliže navedene u izrekama tih zaključaka. Regionalni centar je u obrazloženjima istakao da je u postupcima odobravanja povrata PDV-a, na osnovu odredbi Uputstva o postupku povrata poreza na dodatu vrijednost i odobravanja poreznog kredita pa osnovu podnošenja PDV prijave (u daljnjem tekstu: Uputstvo o povratu PDV-a), proveden ispitni postupak s ciljem utvrđivanja pravilnog i potpunog činjeničnog stanja. Nakon provedenog postupka, kako je obrazloženo, utvrđeno je da je kod apelanta pokrenut postupak kontrole, te da se ne može okončati u zakonom utvrđenim rokovima za povrat PDV-a, zbog čega su doneseni konkretni zaključci do ispunjenja uvjeta za nastavak postupaka.

10. Rješenjima Regionalnog centra odbijene su apelantove žalbe podnesene protiv navedenih zaključaka. Protiv navedenih rješenja apelant je podnio žalbe, koje su odbijene rješenjima Uprave za indirektno oporezivanje (u daljnjem tekstu: tužena). Protiv rješenja tužene apelant je podnio tužbe Sudu BiH, koje su presudama Suda BiH odbijene. Protiv prvostepenih presuda apelant je podnio zahtjeve za preispitivanje sudske odluke.

11. Presudama Suda BiH, koje su osporavaju konkretnim apelacijama, odbijeni su apelantovi zahtjevi za preispitivanje sudske odluke. Sud BiH je u obrazloženjima istakao da predmet konkretnih upravnih sporova nije preispitivanje odluke o postojanju ili osnovanosti zahtjeva za povrat, nego zakonitost osporenih zaključaka o prekidu postupka. Sud BiH je ukazao da Uputstvo o povratu PDV-a propisuje dvije mogućnosti za prekid postupka povrata PDV-a. Prvi slučaj reguliran je članom 8. stav 3. kada se dodatnim provjerama utvrdi da će prihodi po osnovu indirektnih poreza biti ugroženi. Drugi slučaj je reguliran članom 9. stav 8. kada se postupak provjere, ograničene provjere i kontrole od strane nadležne grupe ne može završiti u rokovima za povrat poreza iz člana

52. Zakona o PDV-u. U konkretnom slučajevima, kako je obrazloženo, Nalogom za kontrolu Grupe za kontrolu velikih poreznih obveznika broj 04/4-1/II-17-1-UP-I-410-0 od 9. novembra 2018. godine kod apelanta je započet postupak kontrole indirektnih poreza, koji nije završen u momentu donošenja zaključaka. Dakle, kako je obrazloženo, razlog za prekid konkretnih postupaka je činjenica da se postupak kontrole indirektnih poreza kod apelanta ne može završiti u rokovima koji su propisani za povrat PDV-a, što je navedeno i kao osnov donošenja u spornim zaključcima. Sud BiH je istakao da je ishod postupka kontrole tužena smatrala prethodnim pitanjem od kojeg zavisi ishod prekinutih postupaka, zasnivajući zaključke, osim na Uputstvu o povratu PDV-a, i na odredbi člana 135. stav 1. Zakona o upravnom postupku. U vezi s apelantovim prigovorom, Sud BiH je istakao da, s obzirom na to da su osporavani zaključci zasnovani na nemogućnosti donošenja odluke o povratu u zakonskom roku zbog pokrenutog postupka kontrole, uvjet propisan članom 8. stav 3. Uputstva za povrat PDV-a je bez značaja. Sud BiH je istakao da je tužena u obavezi provesti postupak kontrole tačnosti podataka, tj. da li je apelant u PDV prijavama iskazao tačan iznos sredstava koja predstavljaju porezni kredit u skladu s propisima iz oblasti indirektnog oporezivanja i odredbama Zakona o upravnom postupku. Naime, kako je obrazloženo, zbog navedenog su bez osnova apelantovi prigovori da su propisi nepravilno primijenjeni. Sud BiH je naglasio i da osporavanim odlukama apelantu nije povrijeđeno pravo na imovinu budući da se preispitivala zakonitost procesne odluke o prekidu postupka.

12. Apelant tvrdi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da u konkretnim slučajevima nisu ispunjeni preduvjeti za prekid postupka iz člana 8. stav 3. Uputstva o povratu PDV-a, na osnovu koje odredbe su, prema njegovom mišljenju, doneseni osporeni zaključci. Naime, nije utvrđeno da će naplata PDV-a biti ugrožena. U slučaju da su i bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti, apelant smatra da se zaključkom može obustaviti povrat PDV-a samo da bi se osigurala naplata dodatne porezne obaveze utvrđene u postupku kontrole. U vezi s tim, apelant je ukazao kako su mu u postupku kontrole broj 04/5-2/II-17-UP845-2/18 rješenjem od 2. jula 2018. godine razrezane dodatne PDV obaveze u iznosu od 31.530,00 KM. Apelant je istakao kako je u tom postupku prvostepeno rješenje dva puta poništavano po njegovoj žalbi, te je taj upravni postupak u toku. Apelant smatra da, bez obzira na to kako bi se navedeni postupak mogao riješiti, njegova dodatna porezna obaveza ne bi bila veća od 31.530,00 KM. Stoga, apelant smatra da je Regionalni centar imao pravo prekinuti postupak povrata PDV-a samo za navedeni iznos, a ne u nesrazmjernom iznosu od 315.002,00 KM (apelant je sabrao iznose više iskazanog poreza iz svih prijava u vezi s kojima su prekinuti postupci povrata). Apelant je istakao kako organi uprave i Sud BiH ne daju nikakvo obrazloženje u odnosu na ove apelantove prigovore, pa su povrijeđena i pravila postupka. Apelant navodi da je pozivanje Suda BiH na član 9. stav 8. Uputstva o povratu PDV-a proizvoljno jer iz odluka organa uprave proizlazi da su osporeni zaključci doneseni na osnovu člana 8. st. 2. i 3. tog uputstva. Također, apelant smatra da odredba člana 9. stav 8. Uputstva o povratu PDV-a nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer kod apelanta nije vršena druga kontrola, osim one u kojoj su mu prvostepenim rješenjem razrezane dodatne PDV obaveze u iznosu od 31.530,00 KM. Polazeći od toga, apelant smatra da je u vrijeme kada su zaključci doneseni postupak kontrole bio okončan i nastavljen je samo upravni postupak. Zatim, apelant je istakao da se kao pravni osnov za donošenje svih zaključaka navode odredbe Uputstva o povratu PDV-a. Međutim, doneseno je novo Uputstvo o postupku povrata i odobravanju poreznog kredita po osnovu podnošenja prijave za PDV (u daljnjem tekstu: novo uputstvo), koje je stupilo na snagu 17. aprila 2019. godine. Dakle, samo je zaključak od 9. aprila 2019. godine donesen na osnovu važećeg uputstva, dok je ostalih osam zaključaka doneseno pozivanjem na uputstvo koje je prestalo da važi.

13. Apelant je istakao i da mu je povrijeđeno pravo na imovinu nezakonitim zadržavanjem sredstava i „uskraćivanjem prava na kamatu na sredstva koja je tužena nezakonito koristila tri godine“. Apelant smatra da miješanje u imovinu nije bilo opravdano, te da je bitno da se utvrdi očigledno nezakonito zahvaćanje u apelantovu imovinu radi apelantovog prava na naplatu kamate. Apelant je istakao da nezakonito postupanje u naplati ne može biti u javnom interesu, niti su osporene presude u skladu s načelom proporcionalnosti.

14. Tužena je u odgovoru na apelaciju broj AP-4492/21 istakla, u suštini, da je zaključak od 9. aprila 2019. godine pravilno donesen na osnovu člana 9. stav 8. Uputstva o povratu PDV-a. Pored toga, tužena je istakla da je po prijemu apelacije zatražila od Regionalnog centra informacije u vezi s daljim postupanjem u konkretnom predmetu. Tužena je istakla da iz odgovora Regionalnog centra od 13. juna 2023. godine, u suštini, proizlazi da je nakon ispunjenja uvjeta za nastavak postupka, postupak nastavljen. Osim toga, u vezi s apelantovim navodima da je doneseno novo uputstvo, tužena je naglasila da u novom uputstvu nije suštinski ništa bitno promijenjeno, nego je samo preciznije i jasnije propisano postupanje prvostepenog organa, pa je tako u vezi s meritumom ove stvari članom 9. stav 1. propisan prekid postupka u slučaju da je pokrenut postupak kontrole. Relevantni propisi

15. Uputstvo o postupku povrata poreza na dodatu vrijednost i odobravanju poreznog kredita po osnovu podnošenja PDV prijave („Službeni glasnik BiH“ br. 96/09 i 40/10) u relevantnom djelu glasi:

Član 8. st. 2. i 3.

(Postupak s obveznicima koji su određeni za kontrolu u određenom poreznom periodu) (2) Ukoliko se u postupku odobravanja povrata utvrdi da je Grupa za reviziju i kontrolu ili Grupa za kontrolu velikih poreznih obveznika pokrenula postupak kontrole kod obveznika koji su zahtijevali povrat PDV-a ili kod obveznika kojima je dospio rok za povrat neiskorištenih poreznih kredita Grupa za obradu poreznih prijava će u ispitnom postupku izvršiti dodatne provjere kako bi utvrdila da li se obvezniku može izvršiti povrat.

(3) U slučaju da se dodatnim provjerama utvrdi da će prihodi po osnovu indirektnih poreza biti ugroženi, potrebno je privremeno obustaviti postupak povrata do ispunjenja uvjeta za nastavak istog.

Član 9. stav 8.

(Postupak Grupe za obradu poreznih prijava za donošenje odluke o povratu PDV-a) (8) Ukoliko se postupak provjere, ograničene provjere i kontrole od strane nadležne grupe ne može završiti u rokovima za povrat poreza iz člana 52. Zakona o PDV-u, Grupa za obradu poreznih prijava donosi zaključak o prekidu postupka povrata do okončanja provjere, ograničene provjere i kontrole.

16. Uputstvo o postupku povrata i odobravanju poreznog kredita po osnovu podnošenja prijave za porez na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“ broj 27/19) u relevantnom djelu glasi:

Član 5. stav 1.

(Postupak Grupe za obradu poreznih prijava prilikom donošenja odluke o povratu PDV-a) (1) Grupa za obradu poreznih prijava u regionalnom centru u cilju utvrđivanja pravilnog i potpunog činjeničnog stanja, prije donošenja odluke o odobravanju povrata PDV-a provodi ispitni postupak.

Član 9. st. 1. i 2.

(Prekid postupka povrata PDV-a) (1) Ukoliko se u toku ispitnog postupka utvrdi da je Grupa za reviziju i kontrolu, Grupa za kontrolu velikih poreznih obveznika ili druga nadležna organizaciona jedinica UIO pokrenula postupak kontrole iz svoje nadležnosti, Grupa za obradu poreznih prijava će donijeti zaključak o prekidu postupka povrata PDV-a, koji se automatski generira u podsistemu ePorezi do rješavanja prethodnog pitanja iz nadležnosti druge organizacione jedinice UIO.

(2) Zaključak o prekidu postupka povrata PDV-a donosi se kao mjera osiguranja plaćanja iznosa eventualnog duga po osnovu indirektnih poreza.

17. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

18. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

20. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da je u dosadašnjoj praksi, u pravilu, u predmetima koji su se ticali određivanja poreznih i carinskih obaveza, apelacije u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije odbacivao kao ratione materie inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud podsjeća da je u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i s ustaljenom praksom Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) ukazivao da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam „građanskih prava i obaveza“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Lazauskai protiv Litvanije, odluka od 6. septembra 2016. godine, predstavka broj 4964/11, tačka 29, i Ustavni sud, Odluka broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze nesumnjivo spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreznog i carinskog, odnosno javnog zakonodavstva.

21. Izuzetno, Ustavni sud je u predmetu broj AP-5007/16, u kojem su bile osporene odluke kojima je odbijen apelantov zahtjev za povrat plaćenih poreznih obaveza, zaključio da je apelacija dopustiva u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5007/16 od 11. oktobra 2018. godine, tač. 27–30, kao i kasnije odluke br. AP- 5272/17 od 19. septembra 2019. godine i AP-1889/18 od 19. februara 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). U navedenom predmetu Ustavni sud se pozvao na praksu Evropskog suda u predmetu National and Provincial Building Society protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda od 27. septembra 1997. godine) u kojem je Evropski sud, u situaciji kada su podnosioci predstavke tražili restituciju novca koji je plaćen na osnovu nevažećih poreznih propisa, ustanovio da se član 6. stav

1. Evropske konvencije primjenjuje na konkretan slučaj.

22. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća da se osporenim presudama Suda BiH odlučivalo samo o zakonitosti osporenih zaključka o prekidu postupka, tj. o procesnom pitanju da li su bili ispunjeni uvjeti za prekid postupka. Stoga, u skladu s iznesenim stavovima, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

23. U vezi s apelacionim navodima o povredi prava na imovinu, Ustavni sud također smatra da se osporenim odlukama nije odlučivalo o bilo kakvim apelantovim imovinskim pravima. Naime, nesporno je da je u konkretnim postupcima utvrđeno da je kod apelanta započeta kontrola indirektnih poreza, koja se vodi pod drugim brojem u odnosu na kontrolu na koju se poziva apelant u apelaciji (vidi tač. 11. i 12. ove odluke). Nesporno je da ta kontrola nije bila okončana u trenutku donošenja spornih zaključaka o prekidu postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da iz člana 8. stav 2. Uputstva o povratu PDV-a, kao i člana 5. stav 1. novog uputstva, za koje apelant tvrdi da ga je trebalo primijeniti, jasno proizlazi da je u postupku povrata PDV-a potrebno provesti ispitni postupak kako bi se pravilno utvrdilo činjenično stanje, tj. kako bi se utvrdilo da li se poreznom obvezniku može vratiti PDV. Dakle, tek nakon provedenog ispitnog postupka, te utvrđenja činjeničnog stanja, donijet će se konačna odluka o tome treba li vratiti plaćeni PDV ili ne. Međutim, kako je već rečeno, osporenim presudama je samo odlučivano da li je mogao biti prekinut postupak shodno odredbi člana 9. stav 8. Uputstva o povratu PDV-a, koji je propisan i odredbom člana 9. stav 1. novog uputstva. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

24. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4492/21 („MBI Development“ d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio