Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-238/22 (Općina Maglaj)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Javna vlast
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Izborni zakon Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine uvrštavanjem, iza člana 18.9 u glavi 18., sljedeća dva člana koja glase:
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 57
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 57
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 57
Predmeti (1)
AP-238/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine , u predmetu broj AP-238/22 , rješavajući apelaciju Općine Maglaj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Maglaj podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 42 1 P 017363 21 Gž od 28. oktobra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Općina Maglaj (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Općinsko Pravobranilaštvo Maglaj, podnijela je 20. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 1 P 017363 21 Gž od 28. oktobra 2021. godine i presude Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenja u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 42 1 P 017363 21 P od 8. juna 2021. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 42 1 P 017363 21 P od 8. juna 2021. godine obavezana je apelantica da tužitelju A. B., na ime razlike manje isplaćene naknade koju je primao kao član i predsjednik Općinske izborne komisije (u daljnjem tekstu: OIK), isplati određene novčane iznose precizirane u izreci presude. U obrazloženju je navedeno da je Općinski sud utvrdio da je odlukom Općinskog vijeća Maglaj iz 2018. godine, na koju je svoju saglasnost dala i Centralna izborna komisija BiH, tužitelj imenovan za člana i predsjednika OIK-a. Utvrđeno je da je Općinsko vijeće Maglaj donijelo odluke o visini naknade članovima OIK-a, te da je tužitelju u skladu s tim isplaćivana naknada. Općinski sud je, na osnovu nalaza vještaka ekonomske struke, utvrdio da razlika između isplaćene naknade i naknade obračunate primjenom odredbi Odluke o visini naknade za rad članova izborne komisije osnovne izborne jedinice u BiH (u daljnjem tekstu: Odluka) predstavlja utuženi iznos. Na osnovu ovakvih utvrđenja, Općinski sud je, primjenom člana 1. 2a stav 3. i člana 2. 12. stav
9. Izbornog zakona BiH (u daljnjem tekstu: IZ), člana 1. st. 1., 2. i 3, člana 2. st. 1., 2. i 3. i člana 3. Odluke, te čl. 277. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da iz navedene Odluke proizlazi pravo predsjednika i članova izborne komisije na stalnu mjesečnu naknadu, kao i obveza Općinskog vijeća da visinu naknade utvrđuje za svaku godinu i da tu naknadu isplaćuje. Općinski sud je naveo da to što u budžetu za sporni period nije predvidjela sredstva u iznosima propisanih Odlukom, apelanticu ne oslobađa obaveze da isplati naknadu kako je to propisano.
3. Kantonalni sud je presudom broj 42 1 P 017363 21 Gž od 28. oktobra 2021. godine odbio apelantičinu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu, uz obrazloženje da u potpunosti prihvata utvrđeno činjenično stanje i pravni stav Općinskog suda. Kantonalni sud je naročito istaknuo da je odredbom člana 3. Odluke jasno propisano da se sredstva za naknade obezbjeđuju u budžetu osnovnih izbornih jedinica. Također je naveo da primjena navedene odredbe nije uslovljena niti se vezuje za bilo kakvo moguće planiranje povećanja sredstava na ime naknade za rad članovima izborne komisije u budžetu, kao i da nije uslovljena i vezana za bilo kakvu odluku općinskog načelnika.
4. Apelantica smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u biti, smatra da su Kantonalni i Općinski sud, donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili materijalno pravo kada su je obvezali da tužitelju na ime manje isplaćene naknade, koju je tužitelj primao kao član Općinskoga izbornoga povjerenstva, isplati određeni iznos. Relevantni propisi
5. Izborni zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 - Odluka US BiH, 63/11 - Odluka US, 15/12 - Rješenje US, 11/13 - Rješenje US, 18/13, 7/14, 31/16, 1/17 – Odluka US, 54/17 – Rješenje US, 41/20, 38/22, 51/22, 67/22, 24/24 i 24/24 – Ispravka). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 - Odluka US, 63/11 - Odluka US, 15/12 - Rješenje US, 11/13 - Rješenje US, 18/13, 7/14 i 31/16) sačinjen u Ustavnom sudu, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 2.12 stav (9)
Članovi izbornih komisija osnovne izborne jedinice imaju pravo na stalnu mjesečnu naknadu za svoj rad. Visinu naknade utvrđuje Centralna izborna komisija BiH svojim propisom, tako da se u izbornom periodu ona isplaćuje najviše u visini isplaćenog paušala odbornika, odnosno vijećnika u toj osnovnoj izbornoj jedinici, a izvan izbornog perioda 30% od tog iznosa.
6. Odluka o visini naknade za rad članova izborne komisije osnovne izborne jedinice u BIH
– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik BiH“, broj 32/16) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3. (Sredstva za izvršenje)
U skladu sa članom 1.2a stav (3) Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, sredstva za naknade iz člana 1. i 2. ove odluke obezbjeđuju se u budžetu osnovnih izbornih jedinica, a isplata se vrši istovremeno sa isplatom mjesečnih paušala odbornika, odnosno vijećnika u toj osnovnoj izbornoj jedinici, a u slučajevima iz člana 1. stav (2) i člana 2. ove odluke najkasnije do 15-og u tekućem mjesecu za prethodni mjesec.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud primjećuje da je apelantica nositeljica javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da apelantica ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tačka 14. i 15. i AP-3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, objavljene na www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenjivi standardi su isti.
9. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja apelacija nosilaca javne vlasti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP-992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
10. U vezi sa apelantičinim navodima koji se u suštini tiču utvrđenog činjeničnog stanja, te primjene materijalnog prava, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelantičinih navoda, Ustavni sud smatra da su Kantonalni i Općinski sud, dali dovoljna i relevantna obrazloženja kako o činjeničnim, tako i o pravnim zaključcima, zbog čega se ne može zaključiti da su takva obrazloženja proizvoljna ili „očigledno nerazumna“. Naročito, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Odluke i IZ, istaknuo da se sredstva na ime naknade za rad članovima izborne komisije obezbjeđuju u budžetu osnovnih izbornih jedinica (vidi, tačka 3. ove odluke). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je slično činjenično i pravno pitanje razmatrao i u svojoj dosadašnjoj praksi (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-
924/20 od 6. maja 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), te da nije utvrdio kršenje prava na pravično suđenje. Osim toga, apelantica ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na njenu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.
12. Apelantica se pozvala i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje da je apelantičino pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
13. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman