Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2868/22 (javno komunalno poduzeće d.o.o. Tomislavgrad)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Dužina trajanja postupka
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Javna vlast
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2868/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. travnja 2026. godine, u predmetu broj AP-2868/22, rješavajući apelacije Javnog komunalnog poduzeća d.o.o. Tomislavgrad, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Javnog komunalnog poduzeća d.o.o. Tomislavgrad podnesene protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 Mal 019534 19 Gž od 28. lipnja 2022. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.
OBRAZLOŽENJE
1. Javno komunalno poduzeće d.o.o. Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnijelo je 21. srpnja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 2 Mal 019534 19 Gž od 28. lipnja 2022. godine i Presude Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje suda u Tomislavgradu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 68 2 Mal 019534 19 Kom od 13. lipnja 2019. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2868/22.
2. Apelant je posredstvom istog odvjetnika 6. studenog 2022. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 2 Mal 019534 22 Rev od 20. rujna 2022. godine, te protiv prethodno navedenih odluka. Ta apelacija je zavedena pod brojem AP-4150/22.
3. S obzirom na to da se navedenim apelacijama osporavaju odluke donesene u istom postupku te da ih je podnio isti apelant, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2868/22.
4. S obzirom na to da je rješenjem Vrhovnog suda apelantova revizija odbačena kao nedozvoljena te da ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je konačna odluka osporena presuda Kantonalnog suda.
5. Apelant je 19. prosinca 2018. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv I. B. (u daljnjem tekstu: izvršenik ili tuženi) na temelju vjerodostojne isprave. Općinski sud je 5. veljače 2019. godine donio rješenje o izvršenju, protiv kojeg je izvršenik izjavio prigovor. Nakon toga, Općinski sud je donio rješenje kojim je obustavio izvršni postupak, te je odlučeno da se prijedlog za izvršenje smatra tužbom. Predmet je dostavljen parničnom sudu na postupanje, a izvršni postupak je odložen do okončanja parničnog postupka po tužbi.
6. Presudom Općinskog suda odbijen je kao neutemeljen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi obveže da apelantu na ime duga isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, sve preciznije navedeno u izreci presude. Obvezan je apelant da tuženom nadoknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.
7. U obrazloženju presude Općinski sud je, između ostalog, naveo da je odluku o troškovima postupka donio u skladu s odredbom članka 386. stavak (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
8. Protiv prvostupanjske presude apelant je podnio žalbu, te je predmet 12. prosinca 2019. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.
9. Presudom Kantonalnog suda apelantova žalba djelomično je uvažena, a prvostupanjska presuda je u dijelu koji apelant osporava apelacijom preinačena tako što je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U preostalom dijelu apelantova žalba je odbijena, kao i žalba tuženog, te je prvostupanjska presuda potvrđena. Kantonalni sud je u obrazloženju, između ostalog, ukazao da kada drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku odluku, dužan je, u skladu s odredbom članka 397. stavak (2) ZPP-a, odlučiti o troškovima postupka. Imajući u vidu da je apelant uspio u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, zatim imajući u vidu kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u postupku, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja, sud je naveo da je, u skladu s odredbom članka 386. stavak (2) ZPP-a, odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
10. Apelant smatra da su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe ZPP-a kojima se reguliraju troškovi postupka, te da je pogrešan zaključak Kantonalnog suda da u konkretnom slučaju svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka kada je apelant djelomično uspio u postupku. Također smatra da je postupak dugo trajao, te traži naknadu nematerijalne štete.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
12. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
13. Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud primjećuje da je apelant nositelj javne vlasti. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna poduzeća kao sudionici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.(e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. veljače 2004. godine, toč. 14. i 15. i AP-3444/19 od 7. travnja 2021. godine, točka 28., objavljene na www.ustavnisud.ba), ali ne i Europske konvencije. Međutim, primjenljivi standardi su isti.
15. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43., i Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. veljače 2019. godine, predstavka broj 74628/16, točka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
16. Dalje, apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili činjenice i proizvoljno primijenili relevantne propise. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. 42 −45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
17. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe zakona, u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno „nerazumna“. Ustavni sud naročito naglašava da redovni sudovi imaju diskrecijsko pravo da nakon što utvrde da se radi o djelomičnom uspjehu u parnici, odluče na koji način će stranke snositi troškove postupka i da, u odsustvu eksplicitnih zakonskih odredbi o tome šta se smatra djelomičnim uspjehom u parnici, odredbe ZPP-a tumače u skladu s načelima zakonitosti i pravičnosti, uvijek vodeći računa o zaštiti prava na pravično suđenje svih strana u postupku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-536/04 od 27. svibnja 2005. godine, toč. 22. i 23., dostupna na www.ustavnisud.ba).
18. U odnosu na navode o duljini trajanja postupka Ustavni sud, prije svega, zapaža da je postupak pokrenut kao izvršni postupak, a nastavljen kao parnični postupak koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda. Dalje, da je postupak ukupno trajao tri i po godine, te da su u tom razdoblju donesene četiri odluke (dva rješenja i dvije presude). Ustavni sud zapaža da je drugostupanjski postupak pred Kantonalnim sudom trajao nešto dulje. Međutim, sagledavajući postupak u cjelini i imajući u vidu prethodno navedeno, Ustavni sud zaključuje da duljina trajanja postupka nije prešla granice „razumnog roka“ iz članka 6. Europske konvencije. U skladu s navedenim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje.
19. U svezi s apelantovim navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
20. Imajući u vidu sve navedeno te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ničega što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
21. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman