Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-951/23 (E. S. i drugi)
Odluka donesena 21. 03. 2024.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-951/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 03. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 21. marta 2024. godine, u predmetu broj AP-951/23, rješavajući apelacije Edina Saltage i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Edin Saltaga protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 532377 23 Rev od 6. jula 2023. godine, Meho Kećo protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 545396 23 Rev od 27. jula 2023. godine, Sefer Bajraktarević protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 486465 23 Rev od 4. jula 2023. godine, Zajko Mešić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 544692 18 Rsž od 28. aprila 2023. godine, Reuf Katana protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 596524 19 Rsž od 22. augusta 2023. godine, Ragib Tarčin protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 615461 19 Rsž od 14. augusta 2023. godine, Ramiz Bukva protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 631038 19 Rsž od 10. jula 2023. godine, Đorđe Stanišić, Sanela Ostojić i Safet Ajdarpašić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 552353 19 Rsž od 21. marta 2023. godine i Sahudin Džaferović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 552353 23 Rev od 11. jula 2023. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-951/23
1. Edin Saltaga (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 532377 18 Rsž od 28. novembra 2022. godine. Apelant je 28. novembra 2023. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio Presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 532377 23 Rev od 6. jula 2023. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova revizija izjavljena protiv osporene presude Kantonalnog suda. Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Vrhovnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
2. AP-2016/23
2. Meho Kećo (u daljnjem tekstu: apelant) sa Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 24. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 545396 18 Rsž od 6. februara 2023. godine. Apelant je 28. novembra 2023. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio Presudu Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 545396 23 Rev od 27. jula 2023. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova revizija izjavljena protiv osporene presude Kantonalnog suda. Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Vrhovnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
3. AP-2315/23
3. Sefer Bajraktarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 12. maja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 486465 17 Rsž od 15. marta 2023. godine. Apelant je 28. novembra 2023. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio Presudu Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 486465 23 Rev od 4. jula 2023. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova revizija izjavljena protiv osporene presude Kantonalnog suda. Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Vrhovnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
4. AP-4256/23
4. Zajko Mešić (u daljnjem tekstu: apelant) sa Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 5. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 544692 18 Rsž od 28. aprila 2023. godine.
5. AP-4312/23
5. Reuf Katana (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 12. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 596524 19 Rsž od 22. augusta 2023. godine.
6. AP-4605/23
6. Ragib Tarčin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 615461 19 Rsž od 14. augusta 2023. godine.
7. AP-4708/23
7. Ramiz Bukva (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 631038 19 Rsž od 10. jula 2023. godine.
8. AP-4915/23
8. Đorđe Stanišić, Sanela Ostojić, Safet Ajdarpašić i Sahudin Džaferović (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelantica, trećeapelant, četvrtoapelant ili apelanti), koje zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 22. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 552353 23 Rev od 11. jula 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 552353 19 Rsž od 21. marta 2023. godine. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2253/23 od 13. jula 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv navedene odluke Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenom presudom Vrhovnog suda od 11. jula 2023. godine revizija prvoapelanta, drugoapelantice i trećeapelanta odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je osporena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari u odnosu na navedene apelante. Ustavni sud također zapaža da je osporenom presudom Vrhovnog suda od 11. jula 2023. godine revizija četvrtoapelanta odbijena kao neosnovana. Slijedom toga, Ustavni sud ukazuje da je osporena presuda Vrhovnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari u odnosu na tog apelanta.
Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-951/23.
Činjenice
10. U konkretnim slučajevima obavezan je tuženi (KJKP „Gradski saobraćaj“ d.o.o. Sarajevo) da apelantima, na ime potraživanja iz radnih odnosa, isplati novčane iznose, dok su u preostalom dijelu tužbeni zahtjevi odbijeni, sve preciznije navedeno u izrekama presuda.
Apelacioni navodi
11. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
15. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, s dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
16. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23, s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45, s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
17. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
18. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim također nije utvrdio kršenje navedenih ustavnih prava (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-563/16 od 10. oktobra 2016. godine, AP-726/17 od 15. juna 2017. godine, AP-399/18 od 10. aprila 2018. godine, AP-2309/18 od 6. juna 2018. godine i AP-4027/22 od 19. januara 2023. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
19. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić