Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3084/23 (H. A.)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3084/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-3084/23 , rješavajući apelaciju koju je podnio Hazim Adilović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Hazim Adilović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 163467 23 Gvlž od 19. aprila 2023. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Hazim Adilović iz Travnika (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 6. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 163467 23 Gvlž od 19. aprila 2023. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 30. septembra 2020. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 22. septembra 2021. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev naveden u izreci prvostepene presude.
3. Rješenjem Kantonalnog suda od 16. septembra 2022. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem tog suda od 19. aprila 2023. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje parničnog postupka, pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda od 30. septembra 2020. godine. Kantonalni sud je u obrazloženju osporenog rješenja, pored ostalog, naveo da je apelant prijedlog za ponavljanje postupka zasnovao na odredbama člana 255. stav (1) tačka 9. Zakona o parničnom postupku (ZPP), po kojim je moguće podnijeti ovaj prijedlog nakon pravosnažnosti presude ako stranka sazna za nove činjenice i dokaze na osnovu kojih bi za nju bila donesena povoljnija presuda, da su bili upotrijebljeni u pravomoćno okončanom postupku. S tim u vezi, sud je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za ponavljanje postupka propisani navedenim odredbama ZPP, o čemu je dao detaljno obrazloženje u osporenoj odluci.
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud ukazuje da se apelantovi navodi o povredi ustavnih prava odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o njegovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka u kojem je prijedlog za ponavljanje odbijen, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju „građanska prava i obaveze“. Dakle, ne raspravlja se o meritumu spora (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponavljanje postupka (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Samo kada se u takvom postupku, s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, radi o utvrđivanju apelantovih „građanskih prava i obaveza“, može se utvrditi da su takve apelacije dopustive.
7. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka, kako je to već navedeno.
8. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiaeinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman