Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3476/23 (Udruženje „Resursni Aarhus centar u BiH“)

Odluka donesena 21. 03. 2024.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Upravni spor
  • Javna rasprava
  • Zaštita životne sredine
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3476/23

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 03. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3476/23, rješavajući apelacije Udruženja „Resursni Aarhus centar u BiH“, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 21. marta 2024. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Udruženja „Resursni Aarhus centar u BiH“.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukidaju se presude Vrhovnog suda Republike Srpske br. 11 0 U 027515 21 Uvp od 24. maja 2023. godine i 11 0 U 027518 21 Uvp od 9. juna 2023. godine.

Predmeti se vraćaju Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji je dužan da po hitnom postupku donese nove odluke u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Udruženje „Resursni Aarhus centar u BiH“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnijelo je 28. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 027515 21 Uvp od 24. maja 2023. godine. Apelant je 14. novembra 2023. godine Ustavnom sudu podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom će se staviti van snage Rješenje Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 15.04-96-95/15 od 7. septembra 2020. godine, te odložiti izgradnja mini hidroelektrane (u daljnjem tekstu: MHE) „Slapi“ do donošenja odluke o apelaciji. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-3476/23.

2. Apelant je 18. augusta 2023. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 027518 21 Uvp od 9. juna 2023. godine. Apelant je postavio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio zabranu izgradnje MHE „Samar“ „dok Vrhovni sud ne odluči u ponovnom postupku“. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP- 3799/23.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Ustavni sud je odlukama o privremenoj mjeri br. AP-3799/23 od 28. septembra 2023. godine i AP-3476/23 od 30. novembra 2023. godine (dostupne na www.ustavnisud.ba) usvojio apelantove zahtjeve za donošenje privremene mjere i privremeno stavio van snage rješenja Ministarstva br. 15.04-96-96/15 i 15.04-96-95/15 od 7. septembra 2020. godine, te odložio izgradnju spornih MHE do donošenja odluke o konkretnim apelacijama.

4. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na isto činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji navedene predmete u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3476/23.

5. U predmetu koji je zaveden pod brojem AP-3799/23, na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, zatraženo je od Vrhovnog suda, Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), Ministarstva i „Buka“ d.o.o. Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: investitor) da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju.

6. S obzirom na to da se konkretnim apelacijama pokreće isto činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je, u smislu člana 23. stav (6) Pravila Ustavnog suda, odlučio da ne dostavlja obje apelacije radi davanja odgovora, već je uzeo u obzir ranije dostavljene odgovore. Investitoru je, na njegov zahtjev, dostavljena i apelacija zavedena pod brojem AP-3476/23, na koju je dostavio odgovor.

7. Ustavni sud je dostavljene odgovore na apelaciju dostavio apelantu na eventualno izjašnjenje, ali se on nije izjasnio u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

9. Rješenjima Ministarstva br. 15.04-96-95/15 i 15.04-96-96/15 od 7. septembra 2020. godine obnovljena su rješenja Ministarstva od 10. i 11. septembra 2015. godine kojim su izdate ekološke dozvole investitoru za postrojenja MHE „Slapi“ i „Samar“ pod uvjetima bliže opisanim u izrekama rješenja (mjere koje je investitor dužan preduzeti radi zaštite životne sredine). Ministarstvo je u obrazloženjima navelo da je investitor dostavio dokaze propisane članom 5. Pravilnika o postupku revizije i obnavljanja ekoloških dozvola (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Navedeno je i da je investitor dostavio obavještenje o planiranoj promjeni u vezi sa MHE „Samar“, koja se ogleda u izmjeni određenih projektnih rješenja (bliže opisano u obrazloženju rješenja), zbog čega je izdata izmjena lokacijskih uvjeta. Ministarstvo je ukazalo da je na ovo obavještenje investitora Ministarstvo dalo odgovor 19. juna 2019. godine, u kojem je konstatirano da planirane promjene ne predstavljaju značajnu promjenu u smislu Zakona o zaštiti životne sredine. S druge strane, u odnosu na MHE „Slapi“, Ministarstvo je navelo da je investitor pribavio uvjerenje da za tu MHE nisu promijenjeni lokacijski uvjeti. Pored toga, investitor je obavijestio Ministarstvo da nije došlo do izgradnje spornih MHE, dok je u zapisnicima ekološkog inspektora konstatirano da nisu utvrđene nepravilnosti ili promjene koje se odnose na postrojenja i lokaciju. Ministarstvo je navelo da je u skladu s Pravilnikom investitor zatražio reviziju određenih uvjeta iz ekoloških dozvola koje se u konkretnim postupcima obnavljaju. Naime, investitor je priložio stručna mišljenja ovlaštene institucije ,,Ekodozvola“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: stručno mišljenje) u kojim je dato obrazloženje zahtjeva za reviziju tih uvjeta. Cijeneći navedeno, Ministarstvo je zaključilo da je u konkretnim postupcima neophodno izvršiti reviziju određenih uvjeta iz ranije izdatih ekoloških dozvola. Na kraju, Ministarstvo je zaključilo da su ispunjeni uvjeti iz člana 5. Pravilnika, te je na osnovu člana 94. Zakona o zaštiti životne sredine donijelo konkretna rješenja.

10. Protiv navedenih rješenja apelant je podnio tužbe Okružnom sudu. Presudama Okružnog suda br. 11 0 U 027518 20 U od 22. jula 2021. godine i 11 0 U 027515 20 U od 10. septembra 2021. godine apelantove tužbe su uvažene i osporena rješenja Ministarstva poništena. Okružni sud je u obrazloženjima istakao da je Ministarstvo prilikom odlučivanja o obnovi investitorovih zahtjeva konstatiralo da nema značajnih promjena u odnosu na prvobitne zahtjeve, ali da nije obrazložilo na osnovu čega je utvrđeno takvo stanje, kao i da li je nastala šteta po zdravlje ljudi i životnu sredinu. Pored toga, Okružni sud je naglasio da je nužno provođenje procjene utjecaja na životnu sredinu za ovakve projekte, kao i učešće zainteresirane javnosti u tome. Okružni sud je konstatirao kako osporena rješenja Ministarstva više tretiraju uvjete i stanje koje je prethodilo izdavanju građevinskih dozvola za sporne MHE iz 2015. godine, uz konstataciju da se ne radi o značajnim promjenama, iako je od tada prošlo šest godina. U odnosu na konstataciju Ministarstva da nije obavezno provoditi procjenu utjecaja na životnu sredinu za sporne MHE, Okružni sud je istakao da je Ministarstvo u tom slučaju moralo jasno obrazložiti na osnovu čega je utvrđeno da nije već nastala šteta po životnu sredinu i zdravlje ljudi, imajući u vidu da se na konkretnoj lokaciji nalazi više MHE. Također je istakao da treba imati u vidu i odredbe Konvencije o pristupu informacijama, učešću javnosti u odlučivanju i pristupu pravdi u okolišnim pitanjima (u daljnjem tekstu: Aarhuska konvencija) u kontekstu obaveze uključivanja javnosti u ranoj fazi, tj. u vrijeme kada „stvar nije gotova“.

11. Presudama Vrhovnog suda br. 11 0 U 027515 21 Uvp od 24. maja 2023. godine i 11 0 U 027518 21 Uvp od 9. juna 2023. godine uvaženi su zahtjevi Ministarstva za vanredno preispitivanje sudske odluke, pa su presude Okružnog suda preinačene tako što su apelantove tužbe odbijene kao neosnovane. Vrhovni sud je u obrazloženjima istakao da se konkretni postupci vode u skladu sa članom 94. Zakona o zaštiti životne sredine. Iz navedenog člana proizlazi, između ostalog, da se o obnavljanju ekološke dozvole javnost obavještava posredstvom internetske stranice nadležnog organa, te da ministar donosi propis kojim se utvrđuje postupak obnavljanja ekoloških dozvola. Vrhovni sud je ukazao da član 5. Pravilnika decidirano propisuje uvjete pod kojim se ekološka dozvola obnavlja, tj. koje dokaze treba dostaviti prilikom obnavljanja dozvole. U vezi s tim je ukazao da su ti dokazi dostavljeni u konkretnim slučajevima. Vrhovni sud je naglasio da su, osim zapisnika inspektora koji potvrđuju da sporne MHE nisu započele da rade i drugih neophodnih dokaza, dostavljena i stručna mišljenja. Iz tih stručnih mišljenja proizlazi, kako je obrazloženo, da nije došlo do značajnih promjena uvjeta koji se odnose na izgradnju spornih MHE, pa ih je Ministarstvo osnovano uvažilo „dajući za to argumentirano obrazloženje“, koje Okružni sud nije podržao. Naime, Okružni sud je konkretnu upravnu stvar pogrešno „posmatrao“ kao postupak izdavanja ekološke dozvole, a ne kao postupak obnove ekološke dozvole, što su, kako je istaknuto, suštinski različite stvari. Vrhovni sud je istakao da Ministarstvo u postupku obnove ekološke dozvole samo ispituje kvalitet i obim promjena, te ocjenjuje da li je došlo do značajne promjene uvjeta utvrđenih ranijom dozvolom ili nije. Ukoliko Ministarstvo zaključi, na osnovu dokaza koji se provode u tom postupku, a posebno stručnog mišljenja, da nije došlo do značajnih promjena, onda to konstatira i obnavlja rješenje o ranije izdatoj ekološkoj dozvoli u skladu sa članom 94. Zakona o zaštiti životne sredine.

12. Nadalje, Vrhovni sud je ukazao da je zainteresiranoj javnosti omogućeno da učestvuje u postupku izdavanja ekoloških dozvola još 2015. godine. Naime, Ministarstvo je jedinicama lokalne samouprave dostavilo zahtjeve investitora za izdavanje ekoloških dozvola shodno članu 88. Zakona o zaštiti životne sredine. Jedinice lokalne samouprave su obavijestile zainteresiranu javnost o navedenim zahtjevima, ali u zakonom propisanom roku nije bilo nikakvih sugestija, mišljenja ili prigovora građana. Pri tome, Ministarstvo je zainteresiranu javnost obavijestilo o podnošenju navedenih zahtjeva objavljivanjem u dnevnim novinama. Vrhovni sud je istakao da su na navedeni način, u postupku izdavanja ekoloških dozvola investitoru, potpuno poštovane odredbe čl. od 33. do

42. Zakona o zaštiti životne sredine, koje se odnose na učešće javnosti i pristup informacijama, i člana 6. Aarhuske konvencije. Dakle, zainteresirana javnost je imala mogućnost da iznosi mišljenja, sugestije i primjedbe u vezi s konkretnim projektima i da ulaže pravna sredstva u postupcima izdavanja ekoloških dozvola. Međutim, u postupku obnove ekološke dozvole, o kojem se obavještava putem internetske stranice nadležnog organa, zainteresirana javnost ima samo mogućnost da dokaže da se eventualno radi o značajnim promjenama uvjeta koji se odnose na postrojenje, u čemu apelant nije uspio. Vrhovni sud je istakao da apelant, koji zastupa interes javnosti, nije dokazao da je prilikom obnavljanja izdatih ekoloških dozvola došlo do promjena uvjeta u prirodi ili funkcioniranju, ili proširenju postrojenja, koje mogu imati značajan negativan utjecaj na ljudsko zdravlje ili životnu sredinu.

13. Pored navedenog, Vrhovni sud je u osporenoj presudi od 9. juna 2023. godine istakao i da su neosnovani navodi da je Ministarstvo trebalo utvrditi postojanje kumulativnog utjecaja MHE „Samar“ na Kasindolsku rijeku jer je izgrađena samo MHE „Podvič“, dok radovi na izgradnji MHE „Samar“ i „Slapi“ nisu ni počeli, pa nije moguće utvrđivati njihov kumulativan utjecaj na navedenu rijeku.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant se pozvao na povredu čl. II/6. i III/2.c) Ustava Bosne i Hercegovine, ali sve te navode, u suštini, dovodi u vezu s navodima o povredi prava na pravično suđenje. Apelant je ukazao da je kao udruženje usmjeren na promoviranje zaštite životne sredine i adekvatnu implementaciju Aarhuske konvencije u BiH, te da je tužbu u konkretnim slučajevima podnio s ciljem zaštite okoliša, na zahtjev mještana direktno pogođenog područja. Apelant je istakao da u konkretnim postupcima Ministarstvo nije adekvatno uključilo javnost, tj. u ranoj fazi postupka, a što je bilo dužno uraditi u skladu s odredbama Zakona o zaštiti životne sredine i Aarhuske konvencije. Stoga apelant smatra da je Vrhovni sud, prilikom donošenja osporenih presuda, bio dužan primijeniti Aarhusku konvenciju „koja se direktno primjenjuju u BiH i ima prioritet nad ostalim zakonima“. Apelant je istakao da mu je Vrhovni sud, svojim „nedostatnim obrazloženjem“ i „potpunim zanemarivanjem“ njegovih navoda, uskratio pravo na pravičnu i nepristrasnu presudu.

15. Apelant je naglasio da su Zakon o zaštiti životne sredine i Aarhuska konvencija jasni da je učešće javnosti nužno za sve aktivnosti i zahvate koji se tiču životne sredine. Naime, kako je obrazložio, trajanje ekološke dozvole je ograničeno na period do pet godina, nakon čega se ponovno uključuje javnost „tim prije ako je zainteresovana javnost propustila pravo učeća u prvoj fazi ili ako je došlo do negativnog uticaja po životnu sredinu“. Apelant je istakao i da je pristrasna konstatacija Vrhovnog suda da je pravilno, nakon analize svih činjenica i dokaza, zaključeno da predložene promjene nisu značajne, zato što smatra da Ministarstvo nije moglo analizirati sve činjenice i dokaze „kada je isključilo učešće javnosti“. Apelant je naglasio da javnost nije mogla dostaviti dokaze suprotne stručnom mišljenju preduzeća „čije poslovanje je fokusirano na generisanje profita“. Stoga smatra da se na osnovu mišljenja koje je dato po investitorovom zahtjevu „ne može imati objektivan uvid u stanje životne sredine u Istočnom Sarajevu, bez obzira na stepen stručnosti i profesionalnosti kadra“ koji, u konačnici, „ovisi o uspješnosti poslovanja preduzeća“ koje je dalo stručno mišljenje. Pored navedenog, apelant je istakao i da je pogrešan zaključak Vrhovnog suda da nije bilo moguće utvrđivati kumulativan utjecaj svih MHE na Kasindolsku rijeku jer je kumulativan utjecaj neophodno procijeniti putem studije o procjeni utjecaja na okoliš prije izgradnje bilo koje MHE budući da utvrđivanje utjecaja već izgrađenih MHE nema svrhu.

II.Odgovori na apelaciju

16. Vrhovni sud i Okružni sud su istakli da je apelacija neosnovana te da apelantu nisu povrijeđena prava na koja se poziva u apelaciji.

17. Ministarstvo je istaklo, između ostalog, da su odredbe Aarhuske konvencije, u suštini, „transportirane“ u Zakon o zaštiti životne sredine, te da je taj zakon usklađen s Aarhuskom konvencijom. Ministarstvo je naglasilo da je Zakon o zaštiti životne sredine omogućio apelantu učešće u konkretnom postupku, u smislu da je mogao pokrenuti upravni spor protiv spornog rješenja Ministarstva. Dalje je naglašeno da se u konkretnom slučaju radilo o postupku obnove ekološke dozvole koji se provodi u skladu s odredbama Zakona o zaštiti životne sredine i Pravilnika, čije tumačenje je obrazložio Vrhovni sud u osporenoj presudi. Ministarstvo je ukazalo da predmet konkretnog upravnog postupka nije bilo „odobrenje za rad“, već obnova ekološke dozvole kojom se utvrđuju mjere zaštite životne sredine, za koju je već 2015. godine proveden postupak uz omogućavanje učeća javnosti. Također je naglašeno da je kumulativni utjecaj MHE „Samar“ s drugim projektima eventualno mogao biti utvrđivan u postupku izdavanja ekološke dozvole koji je pravomoćno okončan 2015. godine. Ministarstvo je ukazalo da se odluka o zahtjevu za prethodnu procjenu utjecaja na životnu sredinu donosi na osnovu sljedećih kriterija: karakteristike projekta, veličine projekta, kumulativnog utjecaja na životnu sredinu s drugim projektima, upotrebe prirodnih resursa, proizvodnje otpada, štetnih utjecaja na životnu sredinu i rizika od nesreće s obzirom na supstance koje se koriste i tehnologije koje se primjenjuju. Međutim, apelant nije dostavio nijedan dokaz u vezi s tim kriterijima na osnovu kojeg bi se moglo dovesti u pitanje pravomoćno rješenje o dodjeli ekološke dozvole iz 2015. godine. Pri tome je naglašeno da i iz činjenice da MHE „Samar“ nije ni izgrađena, niti su započeti radovi, proizlazi da u konkretnom slučaju nije nastala šteta za zdravlje ljudi i životnu sredinu.

18. Investitor smatra, u suštini, da su apelacije neosnovane. Investitor je istakao, između ostalog, da je u konkretnom slučaju javnosti data „maksimalna“ mogućnost da se upozna sa svim činjenicama u vezi s izgradnjom MHE „Samar“, kao i sa svim utjecajima na životnu sredinu. Također, tri jedinice lokalne samouprave su još 2013. godine dale saglasnost za izgradnju ove MHE. Investitor je naglasio da su u konkretnom slučaju poštovani svi propisi koji uređuju izdavanje ekološke dozvole, kao i Aarhuska konvencija.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o zaštiti životne sredine („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 71/12, 79/15 i 70/20). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom djelu glasi:

Član 12. stav 3.

(3) Javnost ima pravo da učestvuje u postupcima koji se vode u skladu sa ovim zakonom ili drugim propisima.

Član 14. stav 1. tačka m.

Pojmovi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

m) značajna promjena je promjena u prirodi ili funkcionisanju, ili proširenje postrojenja, koja može da ima značajan negativan uticaj na ljudsko zdravlje ili životnu sredinu, Član 39. st. 1. i 2.

(1) Nadležni organi će osigurati učešće javnosti u:

a) postupcima procjene uticaja projekata na životnu sredinu i

b) postupcima izdavanja ekoloških dozvola.

(2) Nadležni organi će primijeniti odredbe ovog člana i na odluke o predloženim djelatnostima koje nisu navedene u stavu 1. ovog člana koje mogu da imaju značajan uticaj na životnu sredinu.

Član 80. stav 1.

(1) Ekološkom dozvolom nalažu se mjere za sprečavanje ili, kada to nije izvodljivo, smanjenje emisija u vazduh, vodu i zemljište i sprečavanje stvaranja otpada, da bi se ostvario visok nivo zaštite životne sredine kao cjeline.

Član 85. st. 1.

(1) Zahtjev za izdavanje ekološke dozvole odgovorno lice podnosi nadležnom organu u pisanoj formi.

Član 88.

(1) Ministarstvo obavještava javnost i zainteresovanu javnost o sadržaju zahtjeva za izdavanje ekološke dozvole u jednom od dnevnih listova u Republici, o trošku podnosioca zahtjeva i putem svoje internet stranice.

(2) Jedinica lokalne samouprave obavještava javnost i zainteresovanu javnost o sadržaju zahtjeva iz stava 1. ovog člana putem oglasne ploče i svoje internet stranice.

(3) Jedinica lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nalazi lokacija postrojenja, u svojim prostorijama, stavlja na besplatan uvid zainteresovanoj javnosti zahtjev za ekološku dozvolu iz st. 1. i 2. ovog člana i priloženu dokumentaciju, od dana objavljivanja obavještenja iz stava 1. ovog člana, do isteka roka iz stava 4. ovog člana.

(4) Zainteresovana javnost može u roku 30 dana od dana objavljivanja obavještenja iz stava 1. ovog člana podnijeti nadležnom organu mišljenje o zahtjevu i priloženoj dokumentaciji, u pisanoj formi.

Član 89. stav 1.

(1) Organ nadležan za izdavanje ekološke dozvole donosi rješenje o izdavanju ekološke dozvole i njenom sadržaju na osnovu zahtjeva odgovornog lica, priložene dokumentacije, kao i pribavljenog mišljenja jedinice lokalne samouprave i zainteresovane javnosti, u roku od 60 dana od dana prijema urednog zahtjeva za izdavanje ekološke dozvole.

Član 94.

(1) Organ nadležan za izdavanje ekološke dozvole vrši svakih pet godina reviziju i obnavljanje izdate ekološke dozvole i obnavlja dozvolu, mijenjajući po potrebi uslove iz dozvole.

(2) Obnavljanje ekološke dozvole vrši se na zahtjev odgovornog lica, koji se podnosi nadležnom organu najkasnije tri mjeseca prije isteka njenog roka, uz koji se prilažu dokazi koji su potrebni u svrhu obnavljanja i revizije uslova iz navedene dozvole.

(3) O izvršenoj redovnoj reviziji i obnavljanju ekološke dozvole javnost se obavještava posredstvom internet-stranice nadležnog organa na kojoj se objavljuje obnovljena dozvola.

(4) Obnovljena dozvola iz stava 3. ovog člana dostavlja se nadležnoj inspekciji i jedinici lokalne samouprave u roku od 15 dana od dana donošenja.

(5) Ministar donosi propis kojim se utvrđuje postupak revizije i obnavljanja ekoloških dozvola.

20. Pravilnik o postupku revizije i obnavljanja ekoloških dozvola („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 28/13 i 104/17). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom djelu glasi:

Član 5.

(1) Obnavljanje dozvole vrši se na zahtjev odgovornog lica.

(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana odgovorno lice podnosi organu nadležnom za izdavanje dozvole najkasnije tri mjeseca prije isteka njenog roka.

(3) Obnavljanje dozvole vrši se:

a) dostavljanjem dokaza o izvršenim mjerama i obavezama naloženim u prethodnom postupku izdavanja dozvole koja je predmet revizije i

b) dostavljanjem dokaza kojim se utvrđuje da nije došlo do značajnih promjena uslova na osnovu kojih je izdata dozvola koja je predmet revizije.

(4) Pod dokazima iz stava 3. ovog člana podrazumijevaju se:

a) izvještaji o izvršenim mjerenjima emisija naloženim u dozvoli koja se obnavlja,

b) zapisnik inspektora za zaštitu životne sredine, sačinjen na licu mjesta kojim se dokazuje da su izvršene mjere i obaveze naložene rješenjem o dozvoli i da nije došlo do značajnih promjena uslova koji se odnose na postrojenje i aktivnosti, osnovne i pomoćne sirovine, korišćenje energije, izvor emisija i lokaciju na kojoj se postrojenje nalazi i

v) izjava odgovornog lica, ovjerena od organa nadležnog za ovjeru potpisa, da su sa danom podnošenja zahtjeva za obnavljanje dozvole izvršene mjere i obaveze naložene rješenjem o dozvoli i da nije došlo do značajnih promjena uslova koji se odnose na postrojenje i aktivnosti, osnovne i pomoćne sirovine, korišćenje energije, izvor emisija i lokaciju na kojoj se postrojenje nalazi.

(5) Nadležni organ donosi rješenje o obnavljanju dozvole, ako utvrdi da su ispunjeni uslovi za njeno obnavljanje propisani ovim pravilnikom.

(6) U slučaju kada je došlo do značajne promjene uslova utvrđenih dozvolom, odgovorno lice podnosi novi zahtjev za izdavanje dozvole, a na način i po postupku za njeno izdavanje propisano Zakonom o zaštiti životne sredine.

(7) Dokaze iz stava 6. ovog člana pripremaju institucije koje ispunjavaju uslove za obavljanje djelatnosti iz oblasti zaštite životne sredine.

(8) U slučaju da odgovorno lice ne podnese zahtjev za obnavljanje dozvole u roku koji je propisan ovim pravilnikom, dozvola prestaje da važi, a rješenje o prestanku dozvole donosi se u skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine.

21. Odluka o ratifikaciji Konvencije o pristupu informacijama, učešću javnosti u odlučivanju i pristupu pravdi u okolišnim pitanjima („Službeni glasnik BiH“ – Međunarodni ugovori broj 8/08) u relevantnom djelu glasi:

Član 6.

UČEŠĆE JAVNOSTI U ODLUČIVANJU O KONKRETNIM AKTIVNOSTIMA

1. Svaka Potpisnica:

(a) primjenjuje odredbe ovog člana u odnosu na odluke o tome da li dozvoliti predložene aktivnosti navedene u aneksu I.;

(b) u skladu sa svojim nacionalnim zakonom, također primjenjuje odredbe ovog člana na odluke o predloženim aktivnostima koje nisu navedene u aneksu I., a koje mogu imati značajnog uticaja na okoliš. U tom cilju, Potpisnice određuju da li je takva predložena aktivnosti podložna primjeni ovih odredbi;

te (c) može odlučiti, zavisno od slučaja, ako je tako predviđeno po nacionalnom pravu, da ne primjenjuje odredbe ovog člana na predložene aktivnosti koje služe u svrhu nacionalne odbrane, ako ta Potpisnica smatra da bi takva primjena imala nepovoljnog uticaja na te svrhe.

2. Zainteresirana javnost se mora obavijestiti, bilo putem javne obavijesti ili pojedinačno, zavisno od potreba, u ranoj fazi postupka odlučivanja po pitanjima okoliša, te na adekvatan, blagovremen i djelotvoran način, između ostalog, o:

(a) predloženoj aktivnosti i primjeni o kojoj će se donositi odluka;

(b) prirodi mogućih odluka ili nacrta odluka;

(c) javnom organu vlasti nadležnom za donošenje odluke;

(d) predviđenoj proceduri, koja uključuje, kada i kako se te informacije mogu obezbijediti:

(i) početak procedure;

(ii) mogućnosti za učešće javnosti;

(iii) vrijeme i mjesto eventualno predviđene javne rasprave;

(iv) naznaku javnog organa vlasti od kog se relevantne informacije mogu dobiti i gdje se relevantne informacije drže u cilju toga da ih javnost može pogledati;

(v) naznaku relevantnog javnog organa vlasti ili bilo kog drugog službenog organa kojem se mogu dostaviti komentari ili pitanja, te vremenski raspored za dostavljanje komentara i pitanja; te (vi) naznaku o tome koje su informacije o okolišu relevantne za predloženu aktivnost raspoložive; te (e) činjenici da je ta aktivnost podložna nacionalnoj ili prekograničnoj proceduri za procjenu uticaja na okoliš.

3. Procedure za učešće javnosti uključuju razumne vremenske rokove za različite faze, čime se omogućava dovoljno vremena za informiranje javnosti u skladu s paragrafom 2. iz gornjeg teksta i za pripremanje javnosti na djelotvorno učešće tokom odlučivanja po pitanjima okoliša.

4. Svaka Potpisnica omogućava učešće javnosti u ranoj fazi, kada su sve opcije otvorene i može doći do djelotvornog učešća javnosti.

5. Svaka Potpisnica bi trebala, po potrebi, podsticati moguće kandidate da utvrde zainteresiranu javnost, da ulaze u diskusiju, i da pružaju informacije vezane za ciljeve svoje prijave prije nego što se prijave za dobivanje dozvole.

6. Svaka Potpisnica zahtijeva od nadležnih javnih organa vlasti da daju zainteresiranoj javnosti pristupa u cilju pregleda, na zahtjev gdje se tako traži po nacionalnom pravu, besplatno i čim je prije moguće, svih informacija relevantnih za odlučivanje iz ovog člana koje su raspoložive u vrijeme postupka učešća javnosti, bez obzira na pravo Potpisnica da odbiju prikazati određene informacije u skladu s članom 4., paragrafi 3. i 4. Relevantne informacije uključuju najmanje, a bez obzira na odredbe člana 4.:

(a) opis lokacije i fizičkih i tehničkih karakteristika predložene aktivnosti, uključujući procjenu očekivanih rezidua i emisija;

(b) opis značajnih efekata predložene aktivnosti na okoliš;

(c) opis mjera predviđenih u cilju sprječavanja i/ili smanjenja efekata, uključujući emisije;

(d) netehnički siže gore navedenoga;

(e) osnovne crte glavnih alternativa koje je proučavao kandidat; te (f) u skladu s nacionalnim pravom, osnovne izvještaje i savjete date javnom organu vlasti u vrijeme kad će se informirati zainteresirana javnost u skladu s paragrafom 2. iz gornjeg teksta.

7. Procedurama za učešće javnosti omogućit će se javnosti da dostavlja u pisanoj formi, po potrebi, na javnoj raspravi ili propitivanju kod kandidata, sve eventualne komentare, informacije, analize i mišljenja za koja ona smatra da su relevantna po predloženu aktivnost.

8. Svaka Potpisnica osigurava da se odlukom u dužni obzir uzima i ishod učešća javnosti.

9. Svaka Potpisnica osigurava da se, u slučaju da odluku donese javni organ vlasti, javnost promptno informira o odluci u skladu s odgovarajućim procedurama. Svaka Potpisnica pruža javnosti na raspolaganje tekst odluke zajedno s razlozima i razmatranjima na kojima je odluka zasnovana.

10. Svaka Potpisnica osigurava da se, kada javni organ vlasti ponovno razmatra ili ažurira operativne uslove za neku aktivnost iz paragrafa 1., odredbe paragrafa 2. do 9. ovog člana primjenjuju mutatis mutandis, te tamo gdje to odgovara.

11. Svaka Potpisnica, u okviru svog nacionalnog zakona, do moguće i odgovarajuće mjere, primjenjuje odredbe ovog člana na odluke o tome da li dozvoliti namjerno ispuštanje genetski modificiranih organizama u okoliš.

VI.Dopustivost i meritum

22. Ustavni sud utvrđuje da apelacije ispunjavaju uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da su podnesene u roku, kao i da ispunjavaju i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nisu očigledno (prima facie) neosnovane u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

23. Apelant smatra da mu je u konkretnim slučajevima prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. (...)

Primjenljivost člana 6. u konkretnom slučaju

26. Razmatrajući pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupcima u kojim se odlučivalo o obnovi izdate ekološke dozvole. Dakle, u konkretnom slučaju se, u suštini, radi o sporu u vezi sa zaštitom životne sredine.

27. Ustavni sud naglašava da je Evropski sud u svojoj praksi u vezi s predmetima koji se odnose na zaštitu životne sredine jasno ukazao da i u tim predmetima, da bi član 6. stav 1. u njegovom „građanskom“ dijelu bio primjenljiv, mora postojati spor oko „prava“ za koje se može reći, barem na argumentiranom osnovu, da je priznato domaćim pravom, bez obzira na to je li zaštićeno Evropskom konvencijom. Takav spor mora biti „istinski i ozbiljan”, može se odnositi ne samo na stvarno postojanje prava već i na njegov obim i način na koji se ostvaruje. Konačno, rezultat postupka mora biti direktno odlučujući za to pravo, a puke slabe veze ili udaljene posljedice nisu dovoljne da bi član 6. stav 1. Evropske konvencije bio primjenjiv (vidi Evropski sud, Vecbaštika i drugi protiv Latvije, odluka od 19. novembra 2019. godine, predstavka broj 52499/11, tačka 65, i Taşkin i drugi protiv Turske, presuda od 10. novembra 2004. godine, predstavka broj 46117/99, tačka 130, s daljnjim referencama).

28. Ustavni sud zapaža da je apelant, kao udruženje, u konkretnom slučaju, prije svega, namjeravao braniti opći interes, tj. da je tužbe podnio s ciljem zaštite okoliša, a ne zato što su on ili njegovi članovi direktno pogođeni spornim MHE. Gledano iz tog ugla, konkretni „sporovi“ nisu se odnosili na „pravo“ građanske prirode za koje bi apelant mogao tvrditi da je njegov nosilac. Međutim, Evropski sud je zauzeo stav da je potrebno fleksibilno primijeniti navedene kriterije kada se udruženje žali na nepoštovanje člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Udruženje Burestop 55 i drugi protiv Francuske, presuda od 1. jula 2021. godine, predstavka broj 56176/18, tačka 54). Pri tome, kada je spor na domaćem nivou povezan, između ostalog, s općim interesom zaštite okoliša, Evropski sud je u davanju legitimacije udruženjima prema članu 6. Evropske konvencije uzimao u obzir činjenicu da bi udruženje moglo imati „pravo” za koje bi moglo tvrditi da ima kao pravno lice (vidi Evropski sud, Yusufeli İlçesini Güzelleştirme Yaşatma Kültür Varlıklarını Koruma Derneği protiv Turske, odluka od 7. decembra 2021. godine, predstavka broj 37857/14, tačka 43, s daljnjim referencama). U navedenom predmetu je ukazano da je to „pravo javnosti da bude informirana i da učestvuje u procesu donošenja odluka“, tj. pravo na pristup pravosuđu u mjeri u kojoj je takvo pravo priznato u domaćem pravnom poretku, a koje udruženje uživa kao građansko pravo kao pravno lice. Također je ukazano da se pitanje statusa žrtve može razmatrati samo u odnosu na pritužbe koje proizlaze iz bilo kakvih proceduralnih nepravilnosti na koje je udruženje možda naišlo kao stranka u postupku.

29. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant kao udruženje usmjeren na promoviranje zaštite životne sredine i implementaciju Aarhuske konvencije u BiH, te da mu je kao „zainteresiranoj javnosti“ u skladu s relevantnim zakonskim odredbama omogućeno da učestvuje u konkretnim upravnim sporovima. Također, apelant u apelacijama ukazuje kako u konkretnom slučaju nije poštovana procedura propisana Zakonom o zaštiti životne sredine i Aarhuskom konvencijom. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju (vidi, mutatis mutandis, Collectif national d’information et d’opposition à l’usine Melox – Collectif Stop Melox and Mox protiv Francuske, odluka od 28. marta 2006. godine, predstavka broj 75218/01).

Analiza poštovanja prava na pravično suđenje

30. Ustavni sud zapaža da apelant, u suštini, smatra da su u osporenim presudama proizvoljno primijenjeni pozitivno-pravni propisi i da nisu adekvatno obrazložene. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da neće postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23, s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45, s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

31. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje koje obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke zato što nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr. Evropski sud, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. decembra 2011. godine, predstavka broj 20883/09, tačka 34, i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2478/06 od 17. septembra 2008. godine, tačka 22, s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

32. Ustavni sud zapaža da je za apelanta u konkretnom slučaju sporno da li je zainteresiranoj javnosti adekvatno omogućeno da učestvuje u konkretnim postupcima u smislu pozitivno-pravnih propisa, pogotovo Aarhuske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u osporenim presudama ukazao na razliku između postupka izdavanja ekološke dozvole i postupka njene obnove, te da apelant, kao zainteresirana javnost, u postupku obnove dozvola ima samo mogućnost da dokazuje eventualne značajne promjene uvjeta koji se odnose na sporne MHE, u čemu apelant nije uspio (vidi tač. 11. i 12. ove odluke).

33. Ustavni sud zapaža da je Zakonom o zaštiti životne sredine, kako je naglasio Vrhovni sud u osporenim presudama, doista napravljena formalna razlika između postupaka izdavanja ekološke dozvole i njene obnove. U slučaju postupka obnove dozvole navedeni zakon ne propisuje izričito detaljna pravila o učestvovanju javnosti, pod istim uvjetima, kao što je to slučaj pri izdavanju ekološke dozvole (vidi odredbe 88. i 89, te člana 94. navedenog zakona, tačka 19. ove odluke). Umjesto toga, pravila koja se odnose na postupak obnove ekološke dozvole bliže su propisana Pravilnikom. Shodno odredbama člana 5. Pravilnika, u postupku obnove ekološke dozvole se utvrđuje da li ima „značajnih promjena uvjeta utvrđenih dozvolom“. Ako nema značajnih promjena uvjeta obnovit će se ekološka dozvola, te će se javnost o tome obavijestiti posredstvom internetske stranice nadležnog organa (član 94. Zakona o zaštiti životne sredine). Međutim, ako postoje značajne promjene, u skladu sa članom 5. stav 6. Pravilnika, pokrenut će se novi postupak za izdavanje ekološke dozvole u kojem je zagarantirano učešće javnosti. U vezi s tim, bitno je i napomenuti da je značajna promjena, shodno odredbi člana 14. stav 1. tačka m. Zakona o zaštiti životne sredine, promjena u prirodi ili funkcioniranju, ili proširenje postrojenja, koja može da ima značajan negativan utjecaj na ljudsko zdravlje ili životnu sredinu.

34. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se prema Aarhuskoj konvenciji zahtjev za učestvovanje javnosti u donošenju odluka o životnoj sredini ne odnosi samo na dozvole za nove aktivnosti (član 6. stav 1), već i na odluke u kojima javna vlast „ponovo razmatra ili ažurira operativne uvjete“ za neku aktivnost (član 6. stav 10). Ustavni sud napominje da st. od 2. do 9. člana 6. navedene konvencije sadrže relevantne uvjete, kao i načine na koji se javnosti omogućava da učestvuje u donošenju odluka o životnoj sredini. Iz tih odredbi proizlazi, a na to se i u apelaciji ukazuje, da je potrebno omogućiti učešće javnosti u ranoj fazi, kada su sve opcije otvorene i kada može doći do djelotvornog učešća javnosti. Također proizlazi, u slučaju da odluku donese javni organ vlasti, da je neophodno da se javnost promptno informira o odluci, te da joj se na raspolaganje da tekst odluke zajedno s razlozima i razmatranjima na kojima je odluka zasnovana (stav 9).

35. U konkretnim slučajevima Ustavni sud zapaža da je Ministarstvo donijelo sporna rješenja na osnovu člana 94. Zakona o zaštiti životne sredine, cijeneći da su ispunjeni uvjeti iz člana 5. Pravilnika. Dakle, Ministarstvo je, shodno odredbama člana 5. Pravilnika, na osnovu dokaza koje mu je predočio investitor, utvrdilo da nije došlo do značajnih promjena u uvjetima na osnovu kojih su mu izdate ranije ekološke dozvole. Ustavni sud naglašava da je, shodno odredbama navedenog člana Pravilnika, procjena nepostojanja značajnih promjena, uključujući značajni utjecaj na okoliš, diskreciono pravo Ministarstva. Međutim, činjenica da Ministarstvo mora da obavijesti javnost o obnovi ekološke dozvole (član 94. stav 3. Zakona o zaštiti životne sredine) obavezuje Ministarstvo da odluku o obnovi ekološke dozvole adekvatno obrazloži kako bi javnost shvatila na osnovu čega je i zašto zaključeno da nema značajnih promjena koje bi imale značajan utjecaj na okoliš. U konkretnim postupcima Okružni sud je zaključio da Ministarstvo nije obrazložilo svoj zaključak da nema značajnih promjena u odnosu na prvobitne zahtjeve, kao ni postoji li šteta za zdravlje ljudi i okoliš (vidi tačku 10. ove odluke). S druge strane, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da se Vrhovni sud nije bavio tim pitanjem, tj. da nije dovoljno obrazložio svoj zaključak da su odluke Ministarstva dovoljno obrazložene.

36. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u osporenim presudama istakao da su dostavljeni neophodni dokazi, uključujući i stručna mišljenja, koja je Ministarstvo osnovano uvažilo „dajući za to argumentirano obrazloženje“ (vidi tačku 11. ove odluke). Ustavni sud zapaža da je u obrazloženjima osporenih presuda Vrhovnog suda, kao i u spornim rješenjima Ministarstva, samo konstatirano da iz dostavljenih dokaza, pojedinačno navedenih, proizlazi da nije došlo do značajnih promjena uvjeta koji se odnose na izgradnju spornih MHE. Međutim, Ustavni sud smatra da nedostaje detaljno i jasno obrazloženje kako je i na osnovu čega utvrđeno da u konkretnim slučajevima nema značajnih promjena. Naime, Ustavni sud ukazuje da nije dovoljno da se utvrdi samo to da je investitor dostavio dokaze propisane članom 5. Pravilnika, a da se pri tome ti dokazi adekvatno ne analiziraju, odnosno cijene. U obrazloženju odluka o obnovi ekološke dozvole bilo je potrebno detaljno navesti šta proizlazi iz svakog dokaza koji je dostavljen, te svaki dokaz dovesti u vezu s ostalim dokazima, kako bi se moglo vidjeti na osnovu čega je Ministarstvo zaključilo da su ispunjeni uvjeti za obnovu ranije izdatih dozvola. Osim toga, Ustavni sud naglašava da nije dovoljno samo konstatirati da sporne MHE nisu izgrađene, kao što to navodi Ministarstvo u odgovoru na apelaciju, pa zaključiti da nije bilo značajnih promjena. Pitanje nedostatka relevantnih informacija o okolišu, u vidu neadekvatnog obrazloženja odluka Ministarstva, ključno je u smislu člana 6. stav 10. Aarhuske konvencije. Ako odluka nema adekvatno obrazloženje, onda javnost (uključujući i apelanta) ne može biti u stanju da razumije suštinski osnov odluke i, ako je potrebno, da djelotvorno ospori proces donošenja odluke pred sudom. Učešće javnosti u postupku prije donošenja odluke o obnovi dozvole, u skladu sa stavovima iz člana 6. Aarhuske konvencije, ne bi bilo potrebno ako je očito da je utjecaj na okoliš beznačajan ili nepostojeći.

37. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se iz obrazloženja osporenih odluka Vrhovnog suda i Ministarstva ne vidi da je urađena temeljita analiza na osnovu koje je zaključeno da zaista nije došlo do značajnih promjena uvjeta koji se odnose kako na sporna postrojenja tako i na lokaciju na kojoj su ta postrojenja predviđena. Ovo pogotovo u konkretnom slučaju kada nije sporno da je na istoj rijeci već izgrađena jedna MHE, što je nesumnjivo moglo dovesti do značajnih promjena u smislu Zakona o zaštiti životne sredine, naročito imajući u vidu da su sporne ekološke dozvole izdate 2015. godine. Obrazloženje u kojem bi se objasnilo da li je, kako i na osnovu čega provedena adekvatna analiza uvjeta za donošenje odluke o obnovi ekološke dozvole omogućilo bi redovnom sudu da se uvjeri da učinkovito učešće javnosti nije bilo potrebno prije donošenja odluke o obnovi dozvole, što nije slučaj u konkretnom predmetu.

38. Shodno svemu iznesenom, Ustavni sud podsjeća da razlozi navedeni u obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku (mjerilo relevantnosti). Imajući u vidu da iz obrazloženja osporenih presuda Vrhovnog suda, kao i spornih rješenja Ministarstva proizlazi da nije dato adekvatno obrazloženje za zaključak da nema značajnih promjena u odnosu na prvobitne zahtjeve, kao ni postoji li šteta za zdravlje ljudi i okoliš, Ustavni sud smatra da navedena obrazloženja ne zadovoljavaju standarde koje predviđa pravo na pravično suđenje.

39. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnim slučajevima prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada iz obrazloženja osporenih presuda Vrhovnog suda, kao i spornih rješenja Ministarstva, proizlazi da nije dato adekvatno obrazloženje zašto je u konkretnim slučajevima zaključeno da nema značajnih promjena u smislu Zakona o zaštiti životne sredine te da stoga nije bilo potrebno provesti javnu raspravu prije obnove dozvole.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3476/23 (Udruženje „Resursni Aarhus centar u… | Sudska praksa | Aktio