Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-315/22 (Raiffeisen Bank d.d. Bosna i Hercegovina)
Odluka donesena 18. 01. 2024.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada
- Troškovi i izdaci
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-315/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 01. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 18. januara 2024. godine, u predmetu broj AP-315/22, rješavajući apelacije Raiffeisen Bank d.d. Bosna i Hercegovina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Raiffeisen Bank d.d.
Bosna i Hercegovina podnesene protiv presuda Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine:
broj 96 0 P 127854 21 Gž od 15. decembra 2021. godine, broj 96 0 P 128075 21 Gž od 15. decembra 2021. godine, broj 96 0 P 121366 21 Gž od 17. januara 2022. godine, broj 96 0 P 129304 21 Gž od 17. januara 2022. godine, broj 96 0 Mal 142603 22 Gž od 18. jula 2022. godine, broj 96 0 P 141274 22 Gž od 30. avgusta 2022. godine, broj 96 0 P 142604 22 Gž od 27. septembra 2022. godine, broj 96 0 Mal 142606 22 Gž od 27. septembra 2022. godine, broj 96 0 P 141273 22 Gž od 21. novembra 2022. godine, broj 96 0 P 145385 22 Gž od 23. novembra 2022. godine, broj 96 0 P 145685 22 Gž od 13. decembra 2022. godine, broj 96 0 P 148108 22 Gž od 14. decembra 2022. godine, broj 96 0 Mal 145740 23 Gž od 23. januara 2023. godine, broj 96 0 Mal 142488 22 Gž od 7. marta 2023. godine, broj 96 0 P 141272 22 Gž od 7. marta 2023. godine, broj 96 0 P 148092 23 Gž od 7. februara 2023. godine, broj 96 0 P 142605 22 Gž od 7. marta 2023. godine, broj 96 0 P 145987 23 Gž od 7. februara 2023. godine, broj 96 0 P 151786 23 Gž od 22. marta 2023. godine, broj 96 0 P 149789 23 Gž od 25. januara 2023. godine, broj 96 0 Mal 144636 23 Gž od 23. marta 2023. godine, broj 96 0 P 150305 23 Gž od 20. aprila 2023. godine, broj 96 0 P 120234 23 Gž od 17. maja 2023. godine, broj 96 0 P 148093 23 Gž od 27. aprila 2023. godine, broj 96 0 P 152331 23 Gž od 8. juna 2023. godine, broj 96 0 P 145988 23 Gž od 8. juna 2023. godine, broj 96 0 P 148081 23 Gž od 16. maja 2023. godine, broj 96 0 P 144631 23 Gž od 8. juna 2023. godine, broj 96 0 P 147894 23 Gž od 7. juna 2023. godine, broj 96 0 P 150302 23 Gž od 12. maja 2023. godine, broj 96 0 P 150163 23 Gž od 11. jula 2023. godine, broj 96 0 P 150161 23 Gž od 20. jula 2023. godine, broj 96 0 P 150198 23 Gž od 17. jula 2023. godine, broj 96 0 P 150307 23 Gž od 7. juna 2023. godine, broj 96 0 P 148082 23 Gž od 13. septembra 2023. godine, broj 96 0 P 150301 23 Gž od 3. avgusta 2023. godine, broj 96 0 P 145986 23 Gž od 8. juna 2023. godine, broj 96 0 Mal 127887 23 Gž od 27. jula 2023. godine, broj 96 0 P 150300 23 Gž od 14. septembra 2023. godine, broj 96 0 P 150162 23 Gž od 14. septembra 2023. godine, broj 96 0 P 148072 23 Gž od 3. oktobra 2023. godine, broj 96 0 P 148990 23 Gž od 3. oktobra 2023. godine i broj 96 0 P 149854 23 Gž od 3. oktobra 2023. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Raiffeisen Bank d.d. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), sa sjedištem u Sarajevu, je neposredno ili posredstvom Advokatskog društva "Marić & Co" d.o.o. Sarajevo, podnijela u periodu od 26. januara 2022. godine do 8. novembra 2023. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) navedenih u izreci ove odluke.
2. Apelacije su zavedene pod br. AP-315/22, AP-316/22, AP-1051/22, AP-1183/22, AP- 3494/22, AP-3813/22, AP-4224/22, AP-4226/22, AP-4814/22, AP-4815/22, AP-769/23, AP- 770/23, AP-1293/23, AP-1532/23, AP-1807/23, AP-1808/23, AP-1809/23, AP-1810/23, AP- 1811/23, AP-1812/23, AP-2118/23, AP-2656/23, AP-2867/23, AP-2919/23, AP-3599/23, AP- 3600/23, AP-3601/23, AP-3602/23, AP-3787/23, AP-3788/23, AP-3897/23, AP-3898/23, AP- 3899/23, AP-3900/23, AP-4217/23, AP-4218/23, AP-4219/23, AP-4221/23, AP-4655/23, AP-
4656/23, AP-4657/23, AP-4658/23 i AP-4684/23.
3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, te da ih je podnijela ista apelantica, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-315/22.
4. Presudama Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), utvrđeno je da su ništavi precizirani članovi ugovora o kreditu (u daljnjem tekstu: sporni ugovori), sve bliže navedeno u izrekama prvostepenih presuda, što je apelantica dužna priznati i trpjeti. Presudama je apelantica obavezana da tužiteljima (bliže navedenima u prvostepenim presudama) isplati precizirane iznose sa zakonskom zateznom kamatom.
5. U obrazloženju Osnovni sud je naveo da su apelantica i tužitelji zaključili sporne ugovore i da su preciziranim članovima spornih ugovora ugovorili da će tužitelji platiti apelantici naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u preciziranim iznosima. Dalje je naveo da su tužitelji isplatili apelantici precizirane iznose. Osnovni sud je istakao da apelantica u svojim dokumentima nije navela šta čini troškove obrade kredita i po osnovu čega se ta naknada naplaćuje. Stoga je zaključio da je apelantica time dovela tužitelje u nepovoljniji položaj u odnosu na nju, budući da tužitelji nisu mogli uticati na sadržaj ranije pripremljenih ugovora. Osnovni sud je ukazao i da apelantica nije angažovala dodatnu radnu snagu zbog procesa odobravanja kredita, već te usluge naplaćuje kroz ugovorenu kamatnu stopu. Na osnovu navedenog i čl. 12, 15, 25, 46, 103. i 105. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), Osnovni sud je zaključio da su precizirani članovi spornih ugovora nepošteni i ništavi. Također, Osnovni sud je obavezao apelanticu da vrati tužiteljima precizirane iznose u skladu sa članom 104. ZOO odnosno članom 210. stav 2. ZOO.
6. Presudama Apelacionog suda, odbijene su apelantičine žalbe i potvrđene prvostepene presude. U obrazloženju, Apelacioni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo. Naročito je istakao da je apelantica, umanjujući iznos kredita za troškove naknade za obradu kredita, uzrokovala neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Apelacioni sud je ukazao i da apelantica, iako je od tužitelja naplatila tu naknadu, tokom postupka nije dokazala na šta se odnose troškovi obrade kreditnog zahtjeva. Istaknuto je i da je apelantica morala tužiteljima na jasan i transparentan način objasniti razloge, način i strukturu obračuna naknade za obradu kredita.
7. Apelantica navodi da joj je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka proizvoljno primijenili relevantne propise i da njima nije zabranjena naplata naknade za obradu kredita. Navodi da redovni sudovi pogrešno tumače pojmove kamatnih stopa i naknade za obradu kredita, jer to nije isto. Apelantica ističe da su redovni sudovi iz Brčko Distrikta na ovakav način postupili u potpunosti suprotno od prakse koja je zauzeta u predmetima Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH). U vezi s tim, poziva se na presudu Vrhovnog suda FBiH broj 58 0 P 101911 18 Rev od 17. septembra 2019. godine i presudu Vrhovnog suda RS broj 80 0 Mal 111035 20 Spp od 1. juna 2020. godine. Apelantica navodi da je u ovim presudama jasno afirmiran stav da ugovaranje i plaćanje naknade za obradu kredita nije zabranjeno niti jednim propisom, te da okolnost da u samom ugovoru nije navedeno na šta se ta naknada odnosi ne može biti dovoljno za utvrđenje da je takva odredba ugovora ništava.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
10. Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
11. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženjima osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava tj. odredbi ZOO, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje u kontekstu identičnih navoda, te da u vezi s tim nije utvrdio kršenje prava na pravično suđenje i prava na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3852/21 od 30. novembra 2023. godine, tačke 20-24, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zapaža da u provedenom postupku nije prekršena bilo koja procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na koju se apelantica pozvala. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Osim toga, apelantica se pozvala i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njeno pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
12. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić