Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1838/23 (JP "Zavod za udžbenike i nastavna sredstva" a.d. Istočno Sarajevo)
Odluka donesena 30. 05. 2024.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
- Građanski postupak
- Konkurs
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1838/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 05. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine, u predmetu broj AP-1838/23, rješavajući apelaciju koju je podnio JP "Zavod za udžbenike i nastavna sredstva" a.d. Istočno Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio JP "Zavod za udžbenike i nastavna sredstva" a.d. Istočno Sarajevo protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 I 045693 23 Gž od 7. februara 2023. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. JP "Zavod za udžbenike i nastavna sredstva" a.d. Istočno Sarajevo iz Istočnog Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Srđan Raković advokat iz Banjaluke, podnio je 15. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 I 045693 23 Gž od 7. februara 2023. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje Rješenja Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 1 I 045693 20 I od 31. augusta 2022. godine, Rješenja Osnovnog suda broj 89 1 I 045693 20 I od 5. decembra 2022. godine i Rješenja Okružnog suda broj 89 1 I 045693 23 Gž od 7. februara 2023. godine do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda, po prijedlogu tražioca izvršenja (B. Đ.) protiv apelanta kao izvršenika, na osnovu izvršne isprave –presude tog suda od 10. oktobra 2018. godine i presude Okružnog suda od 16. oktobra 2019. godine, određeno je izvršenje radi ostvarenja obaveze na radnju koju može obaviti samo apelant. Navedenim rješenjem naloženo je apelantu da u ostavljenom roku, pod prijetnjom izricanja novčane kazne, donese novu odluku o izboru Izvršnog direktora Sektora ekonomsko finansijskih poslova i to na osnovu Javnog konkursa za izbor i imenovanje izvršnih direktora od 3. jula 2015. godine, u skladu sa odredbama čl. 17. i 209. Zakona o izvršnom postupku.
3. Rješenjem Osnovnog suda od 31. augusta 2022. godine apelant je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je donio to rješenje zato što apelant nije u ostavljenom roku ispunio obavezu koja mu je određena rješenjem o izvršenju.
4. Rješenjem Osnovnog suda od 5. decembra 2022. godine odbijen je apelantov prigovor protiv rješenja kojim je novčano kažnjen. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je apelant uporno izbjegavao da postupi po rješenju o izvršenju i donese novu odluku o izboru izvršnog direktora Sektora ekonomsko - finansijskih poslova na osnovu konkursa od 3. jula 2015. godine. Naime, kako je obrazložio, apelant je 18. februara 2022. godine poništio dio tog konkursa u dijelu koji se odnosi na izbor i imenovanje izvršnog direktora Sektora ekonomsko - finansijskih poslova, a zatim raspisao novi Javni konkurs i tek onda izvršio izbor izvršnog direktora Sektora ekonomsko – finansijskih poslova. Apelant je ovakvo svoje postupanje pravdao tvrdnjom da niko od kandidata nije zadovoljio uslove i standarde predviđene konkursom od 3. jula 2015. godine. U vezi s tim, sud je istakao da te okolnosti ne predstavljaju okolnosti koje sprečavaju izvršenje, u smislu člana 47. Zakona o izvršnom postupku (ZIP). Dalje je istakao da sud u izvršnom postupku nema ovlaštenje da ispituje zakonitost i cjelishodnost izvršne isprave na osnovu koje je donio rješenje o izvršenju. Također je istakao da ne može više odlučivati o zakonitosti i cjelishodnosti rješenja o izvršenju jer je postalo pravosnažno, već da je obavezan da provede izvršenje onako kako je rješenjem o izvršenju određeno.
5. Rješenjem Okružnog suda od 7. februara 2023. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje od 5. decembra 2022. godine. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je apelant uporno pokušavao da izbjegne obavezu koja mu je određena rješenjem o izvršenju, jer je postupao suprotno sudskom nalogu. Imajući u vidu da se u ovom slučaju radi o izvršenju radi ostvarenja obaveze na radnju koju može obaviti samo apelant i da on uporno odbija da obavi tu radnju, sud je istakao da je prvostepeni sud, shodno čl. 17. i 209. ZIP, pravilno apelantu izrekao novčanu kaznu.
6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi u postupku u kojem je donesena osporena odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističe da je novčano kažnjen u izvršnom postupku iako je izvršio sve svoje obaveze iz izvršne isprave. Apelant ističe da je rješenje o izvršenju nemoguće provesti na način kako je odredio sud, jer je apelant poništio dio konkursa od 3. jula 2015. godine i raspisao novi konkurs a zatim, nakon provedene procedure, 25. maja 2022. godine izabrao B.L. na poziciju izvršnog direktora za Sektor ekonomsko - finansijskih poslova. Apelant tvrdi da je poništio taj konkurs zato što niko od kandidata nije zadovoljio uslove, standarde i kriterije za izbor i imenovanje izvršnog direktora.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika. Imajući u vidu da u ovom izvršnom postupku postoji spor od čijeg ishoda zavise apelantova građanska prava i obaveze, prema relevantnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju dosljedno podržava Ustavni sud, garancije člana 6. Evropske konvencije se odnose na konkretni postupak (vidi, Evropski sud, Jedamski protiv Poljske, presuda od 29. juna 2000. godine, predstavka broj 29691/96, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 520/19 od 15. jula 2020. godine dostupna na www.ustavnisud.ba).
9. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je Osnovni sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima, u obrazloženju svoje odluke dao jasne razloge o neosnovanosti tih navoda, čime je odgovorio na sva pitanja koja su bila ključna za donošenje odluke. Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
12. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić