Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4955/23 (S.C.)

Odluka donesena 11. 07. 2024.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Eksproprijacija
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4955/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 07. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 11. jula 2023. godine, u predmetu broj AP-4955/23, rješavajući apelaciju koju je podnio S. C., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. C.

protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 01 0 U 018015 22 Uvp od 28. septembra 2023. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. S. C. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 28. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 U 018015 22 Uvp od 28. septembra 2023. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 018015 22 U od 2. septembra 2022. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio izvođenje radova na spornim nekretninama do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

2. Rješenjem prvostepenog organa uprave od 22. novembra 2021. godine odbijen je apelantov zahtjev za poništenje pravomoćnih rješenja o eksproprijaciji Općinske komisije za urbanizam i imovinskopravne poslove Općine Bihać od 26. februara 1987. godine i 19. februara 1988. godine. Rješenjem drugostepenog organa uprave od 1. aprila 2022. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja.

3. Presudom Kantonalnog suda od 2. septembra 2022. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv drugostepenog rješenja, dok je odbačena kao nedopuštena apelantova tužba podnesena protiv rješenja o eksproprijaciji.

4. Presudom Vrhovnog suda od 28. septembra 2023. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude.

5. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da je tokom postupka utvrđeno da su apelantove nekretnine eksproprirane rješenjima nadležnog organa od 26. februara 1987. godine i 19. februara 1988. godine. Zatim, utvrđeno je da su na dijelu jedne od tih nekretnina izgrađeni društveno-stambeni objekt i dio pristupnog puta. Također, utvrđeno je da su eksproprirane nekretnine u jednom dijelu neizgrađene te da se nalaze u sklopu regulacionog plana i njegovih izmjena.

6. Vrhovni sud je ukazao da je odredbama člana 34. Zakona o eksproprijaciji propisano da se na zahtjev ranijeg vlasnika eksproprirane nekretnine pravomoćno rješenje o eksproprijaciji može poništiti ako korisnik eksproprijacije u roku od tri godine pravomoćnosti tog rješenja nije izvršio, prema prirodi objekta, znatnije radove na tom objektu. Također, propisano je da će se pravomoćno rješenje poništiti u dijelu, ako se utvrdi da na dijelu eksproprirane nekretnine nisu izvršene nikakvi radovi i da taj dio ne služi svrsi eksproprijacije. U vezi s tim, istakao je da se u konkretnom slučaju neizgrađeni dio spornih nekretnina može cijepati samo prema važećem regulacionom planu „Prekounje“, shodno članu 19. Zakona o građevinskom zemljištu. Također, ukazao je da neizgrađeni dijelovi ekspropriranog zemljišta ne čine jednu građevinsku parcelu ili katastarsku parcelu unutar zaokružene parcele. Stoga, bez obzira na to što neizgrađeni dijelovi ekspropriranog zemljišta nisu privedeni namjeni, Vrhovni sud je ukazao da se ne mogu deeksproprirati, jer je to protivno javnom interesu. Slijedom navedenog, Vrhovni sud je zaključio da su organi uprave i prvostepeni sud, shodno navedenim zakonskim odredbama, donijeli pravilne i zakonite odluke. U odnosu na apelantov zahtjev kojim je tražio poništenje pravomoćnih rješenja o eksproprijaciji od 26. februara 1987. godine i 19. februara 1988. godine, Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno ukazao da se radi o pravomoćnim rješenjima koja se ne mogu poništavati u upravnom sporu.

7. Apelant se pozvao na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističe da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za poništenje rješenja o eksproprijaciji u smislu člana 34. Zakona o eksproprijaciji.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju osporene odluke, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o eksproprijaciji, dao jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud jasno ukazao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za deeksproprijaciju dijela neizgrađenih nekretnina, niti za poništenje rješenja o eksproprijaciji. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4955/23 (S.C.) | Sudska praksa | Aktio