Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4647/23 (D. H.)
Odluka donesena 25. 09. 2025.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Pritvor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivični postupak
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4647/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 09. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembra 2025. godine, u predmetu broj AP-4647/23 , rješavajući apelaciju Danijala Hrnjića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Danijala Hrnjića podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 K 112979 23 Kv od 18. maja 2023. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Danijal Hrnjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjeg Vakufa, podnio je 1. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 K 112979 23 Kv od 18. maja 2023. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda od 7. maja 2023. godine apelantu je, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 2. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), određen pritvor iz razloga propisanog odredbom člana 146. stav 1. točka c) Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH). Određeno je da taj pritvor može trajati mjesec dana.
3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je na ročištu za određivanje pritvora tužiteljstvo ostalo kod prijedloga za određivanje pritvora. Apelant je na ročištu izjavio da je psihički bolesnik koji se od rata liječi na neuropsihijatriji i da nije svjestan svojih radnji, ni postupaka, pa samim tim nije kazneno odgovoran. Predložio je da sud odbije prijedlog za određivanje pritvora i da mu odredi neku od mjera zabrane. Sud je, imajući u vidu izjašnjenja stranaka, izvršio uvid u dokaze tužiteljstva priložene uz prijedlog za određivanje pritvora. Razmatrajući postojanje osnovane sumnje sud je ukazao da je, iz iskaza koje je apelant dao u Policijskoj stanici Bugojno i pred Tužiteljstvom, utvrdio da se apelant ne osjeća krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret, ali da je priznao da je napravio dva video snimka i postavio ih na You Tube kanal. U tim je video snimcima spominjao policijske službenike MUP SBK, kao i tužitelja Tužiteljstva i sutkinju Općinskog suda. Međutim, apelant je tvrdio da nije njegova krivnja ako su oni te video snimke shvatili kao prijetnju. Općinski sud nije poklonio vjeru apelantovom iskazu u pogledu navoda da u navedenom video snimku nije nikome prijetio niti ugrožavao nečiju sigurnost. Ovo iz razloga što je u videu upotrebljavao grube riječi koje se mogu tumačiti kao prijetnja (da je ubijao i više i ćelavije; da je spreman da ubija i baca bombe kao u proteklom ratu). Sud je ukazao da naročite okolnosti koje ukazuju da bi apelant mogao ponoviti kazneno djelo, dovršiti pokušano kazneno djelo ili počiniti kazneno kojim prijeti, uz prethodno navedeno, proizlazi i iz iskaza svjedoka, koji su nakon pregleda videa shvatili apelantove prijetnje ozbiljno, te smatraju da je ugrožena njihova i sigurnost njihovih obitelji. U pogledu apelantovih navoda da je on psihički bolesnik, sud je ukazao da je o tome potrebno provesti odgovarajuće vještačenje. Sud je, u tom pogledu, utvrdio da je apelant komunikativan, svjestan, da normalno komunicira sa sudom. Osim toga, sud je posebno imao u vidu činjenicu da je apelant već osuđivan za ovo kazneno djelo i da tada nije tražio vještačenje, „nego je kako sam kaže priznao krivnju, a sva ova psihička oboljenja na koja se poziva su i tada postojala“.
4. Osporenim rješenjem Vijeća Općinskog suda od 18. maja 2023. godine odbijena je apelantova žalba. Vijeće je ocijenilo neutemeljenima apelantove navode da mu je prvostupanjskim rješenjem povrijeđeno pravo na obranu uslijed neutvrđivanja njegove psihičke svijesti, odnosno činjenice može li sudjelovati u postupku. Vijeće je ukazalo da je iz zapisnika sa ročišta za razmatranje prijedloga za određivanje mjere pritvora apelantu utvrđeno da je sudac za prethodni postupak od apelanta zatražio i dobio odgovore koji se tiču njegova identiteta i ostalih osobnih podataka. Apelant je, nakon što mu je predočena lista branitelja po službenoj dužnosti, sam izjavio kako želi da ga u ovoj fazi postupka brani odvjetnik M. D. Iz toga proizlazi da je apelant jasno razumio što ga se pita, kao i svoju ulogu u postupku, te je sucu za prethodni postupak dao dovoljno jasne odgovore. Osim toga, činjenicu da je apelant potpuno svjestan situacije u kojoj se nalazi, kao i radnji koje mu se stavljaju na teret, pokazuje i to da je pred sucem za prethodni postupak ponudio ispriku za izrečene prijetnje. Dalje, Vijeće je ocijenilo da su neutemeljeni apelantovi žalbeni navodi da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje pritvora iz razloga predviđenog člankom 146. stavak 1. točka c) ZKP FBiH. Ovo iz razloga što je utvrđeno da je apelant već ranije osuđen za isto kazneno djelo za koje se osnovano sumnjiči i u ovom kaznenom postupku. S obzirom na navedeno, Vijeće je zaključilo da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da bi apelant, puštanjem na slobodu, bio u mogućnosti izrečene prijetnje provesti u djelo. Vijeće je ukazalo da, iako su točni apelantovi žalbeni navodi da u prvostupanjskom rješenju sud nije dao osvrt na prijedlog obrane da se mjera pritvora za osumnjičenika zamijeni nekom drugom blažom mjerom, takav propust ne predstavlja povredu koja bi mogla dovesti do drugačije odluke suda. Naime, Vijeće je, imajući u vidu da je apelantu pritvor određen iz razloga propisanih odredbom članka 146. stavak 1. točka c) ZKP FBiH, zaključilo da je očigledno da primjena ni jedne blaže mjere ne bi ispunila svrhu zbog koje je izrečen pritvor.
5. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Smatra da je do povrede navedenih prava došlo iz razloga što mu nije mogao biti određen pritvor. Apelant je naveo da je psihički bolestan i da se redovno liječi kod neuropsihijatra. Navodi da mu je prilikom određivanja pritvora onemogućeno da dostavi medicinsku dokumentaciju kojom dokazuje svoje teško zdravstveno stanje, uslijed čega je povrijeđena odredba člana 15. ZKP FBiH (jednakost stranaka u postupku). Dalje, apelant navodi da sud nije obrazložio razloge za određivanje pritvora, odnosno nije uopće doveo u vezu razloge zbog kojih je pritvor određen s apelantovim argumentima kojima se protivio pritvoru.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
10. Ustavni sud ukazuje da apelant ne osporava postojanje osnovane sumnje, tim prije što je priznao da je napravio sporne You Tube snimke, pa to pitanje sud neće posebno obrazlagati. U vezi sa navodima o tome da sudovi nisu pravilno ocijenili postojanje naročitih okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela ili počinjenja kaznenog djela kojim prijeti, Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Europskog i Ustavnog suda, rizik od ponavljanja kaznenog djela u načelu može smatrati relevantnom i dovoljnom osnovom za određivanje pritvora. Takav rizik, ako se uvjerljivo utvrdi, može dovesti do toga da pravosudna tijela smjeste i ostave osumnjičenika u pritvoru kako bi spriječili bilo kakve pokušaje počinjenja daljnjih kaznenih djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uvjeta, da opasnost bude vjerojatna, a mjera primjerena, u svjetlu okolnosti slučaja i posebno prošlosti i karaktera dotične osobe. Međutim, ovaj rizik mora biti propisno potkrijepljen, a obrazloženje po tom pitanju ne može biti apstraktno, uopćeno ili stereotipno (vidi, Europski sud, Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka 72508/13, tačka 222).
11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da prvostupanjsko rješenje, koje je potvrđeno drugostepenim rješenjem, sadrži dovoljno jasno obrazloženje o postojanju naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant, boravkom na slobodi, ponoviti kazneno djelo ili počiniti kazneno djelo kojim prijeti. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se radi o inicijalnom pritvoru, određenom radi postojanja osnovane sumnje da je apelant počinio kazneno djelo ugrožavanja sigurnosti, na način da je iznosio prijetnje policijskim službenicima, tužitelju i sutkinji. Suprotno apelantovim navodima, prvostupanjski sud je naveo naročite okolnosti koje se ogledaju prvenstveno u vrsti kaznenog djela. Osim toga sud je cijenio i to da je apelant ranije osuđen za isto kazneno djelo i da su prijetnje upućene službenim osobama. Ove okolnosti, u samoj početnoj fazi kaznenog postupka, dovoljne su da uvjere Ustavni sud da je redovni sud dao „relevantne i dovoljne“ razloge. U pogledu apelantovih navoda da redovni sudovi nisu cijenili njegovo psihičko stanje, Ustavni sud zapaža da je apelant na ročištu za određivanje ovog, inicijalnog, pritvora imao branitelja po službenoj dužnosti, kojega je sam izabrao. Apelantov branitelj je iznio prigovor u pogledu apelantovog psihičkog stanja, koji je prvostupanjski sud razmotrio. Sud je utvrdio da je apelant komunikativan, svjestan i da normalno komunicira sa sudom. Osim toga, sud je ukazao da će apelantovo psihičko stanje biti predmetom vještačenja. Drugostupanjski sud je, odbijajući apelantove žalbene prigovore u ovom smislu, ukazao da je utvrdio da je apelant jasno razumio što ga se pita, kao i svoju ulogu u postupku, te je sucu za prethodni postupak dao dovoljno jasne odgovore. Osim toga, činjenicu da je apelant potpuno svjestan situacije u kojoj se nalazi, kao i radnji koje mu se stavljaju na teret pokazuje i to da je ponudio ispriku za izrečene prijetnje. Imajući u vidu sve navedeno, naročito fazu u kojoj se postupak nalazi, odnosno činjenicu da se radi o inicijalnom pritvoru apelantu kojega se osnovano sumnjiči da je ugrozio sigurnost službenih osoba, Ustavni sud smatra da su sudovi dali jasna i dovoljna obrazloženja za ovu fazu postupka, pa se ne može zaključiti da su osporene odluke u vezi s tim proizvoljne (vidi Europski sud, Peep Havik i Andres Vaik protiv Estonije, odluka od 12. maja 2020. godine, predstavke br. 9044/17 i 48545/17, tačka 98). Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Europske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman