Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-58/22 (M. M.)
Odluka donesena 28. 12. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-58/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
28. 12. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. decembra 2023. godine, u predmetu broj 58/22, rješavajući zahtjev Mirze Muzurovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Mirze Muzurovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirza Muzurović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Alija Galijatović i Mirza Pecikoza, advokati iz Sarajeva, podnio je 7. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 347693 21 Rev od 7. septembra 2021. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 347693 17 Gž od 23. septembra 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 347693 13 P 2 od 19. aprila 2017. godine.
2. Apelant je 14. decembra 2023. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud privremeno obustavio provođenje izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda broj 65 0 I 1034776 23 I.
3. Ustavni sud je prethodno Odlukom broj AP-566/21 od 16. marta 2021. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv presude Kantonalnog suda iz tačke 1. ove odluke (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-566/21 od 16. marta 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
Parnični postupak
4. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 347693 13 P 2 od 19. aprila 2017. godine stavom I izreke je utvrđeno da bračnu stečevinu tužiteljice S. H. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) i apelanta sa suvlasničkim udjelima od po ½ čini nekretnina – stan i dio zajednički prostorija i uređaja koji pripadaju stanu i zgradi kao cjelini (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina), te je naloženo ZK uredu suda da izvrši uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice sa udjelom ½ na spornoj nekretnini. Stavom II izreke je utvrđeno da bračni stečevinu tužiteljice i apelanta sa suvlasničkim udjelima od po ½ čine pokretne stvari i to umjetnička slika i putničko motorno vozilo, bliže opisane u izreci presude. Stavom III izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila da se utvrdi da bračnu stečevinu tužiteljice i apelanta čine ostale pokretne stvari, precizno navedene i opisane u izreci presude. Stavom IV izreke, apelant je obavezan da tužiteljici nadoknadi troškove postupka.
5. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 347693 17 Gž od 23. septembra 2020. godine djelimično je uvažena tužiteljičina žalba, prvostepena presuda preinačena u stavu III izreke tako što je utvrđeno da bračnu stečevinu predstavljaju i ostale pokretne stvari navedene u tom stavu izreke, te u stavu IV tako što je apelant obavezan da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu većem od iznosa dosuđenog prvostepenom presudom, dok je apelantova žalba odbijena kao neosnovana. U obrazloženju, Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da su tužiteljica i apelant bili u braku od 26. maja 2007. godine do 6. marta 2013. godine kada je brak pravosnažno razveden. Dalje je navedeno da su 15. februara 2006. godine apelant kao udružilac sredstava i „Booc“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: investitor) zaključili predugovor o udruživanju sredstava za finansiranje izgradnje stana u privatnom vlasništvu. Zatim je navedeno da je apelant 24. februara 2006. godine uplatio investitoru iznos od 50.000,00 KM koji je pribavio temeljem dugoročnog stambenog ugovora o kreditu kojeg je zaključio sa bankom. Kantonalni sud je ukazao da je od tog kredita, za vrijeme trajanja braka, otplaćen iznos od 24.840,00 KM, pa su stoga neosnovani apelantovi navodi da je on u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Kantonalni sud je ukazao na utvrđenje prvostepenog suda da je tužiteljica 29. marta 2007. godine sa svog računa podigla iznos od 10.000,00 eura i uplatila konvertovani iznos na račun investitora. Nezavisno od navedenog, kako je sud istakao, apelant je u momentu zaključenja braka sa tužiteljicom bio nosilac prava i obaveza iz predugovora o udruživanju sredstava od 15. februara 2006. godine, a ne nosilac prava vlasništva na spornoj nekretnini. Stoga se, kako je pojašnjeno, ne može raditi o imovini koju ima u vidu odredba člana 254. Porodičnog zakona (u daljnjem tekstu: PZ). S obzirom na to da je apelant u toku trajanja braka postao nosilac prava vlasništva na spornoj nekretnini, a on i tužiteljica nisu bračnim ugovorom uredili odnose u vezi bračne stečevine, to se, prema zaključku suda, sporna nekretnina ima smatrati bračnom stečevinom shodno članu 251. PZ. Kantonalni sud je ukazao da iz odredaba čl. 251. i 252. PZ proizlazi neoboriva zakonska pretpostavka o suvlasništvu bračnih partnera sa udjelima od po ½ na imovini stečenoj radom tokom braka.
6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 347693 21 Rev od 7. septembra 2021. godine apelantova revizija je odbačena jer nisu ispunjeni uslovi propisani odredbama člana 237. st. 3, 4. i 5. Zakona o parničnom postupku.
Vanparnični postupak
7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 V 891890 21 V od 9. marta 2022. godine stavom I izreke određena je dioba sporne nekretnine u suvlasništvu njihovom prodajom u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku. Stavom II izreke je određeno da će se novac ostvaren prodajom podijeliti između tužiteljice i apelanta na jednake dijelove srazmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima od po ½.
Izvršni postupak
8. Tužiteljica kao tražilac izvršenja je podnijela prijedlog za izvršenje Općinskom sudu protiv apelanta kao izvršenika, radi diobe sporne nekretnine. Prijedlog za izvršenje je podnesen na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja iz tačke 7. ove odluke. Tužiteljica je predložila da se izvršenje odredi zabilježbom izvršenja kod ZK ureda tog suda, utvrđenjem vrijednosti sporne nekretnine, prodajom na javnoj dražbi, te prenosom sredstava iz iznosa dobijenog prodajom i podjelom između tužiteljice i apelanta na jednake dijelove srazmjerno suvlasničkim dijelovima od po ½.
9. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju broj 65 0 I 1034776 23 I od 22. avgusta 2023. godine kojim je određeno predloženo izvršenje.
10. Općinski sud je 29. novembra 2023. godine održao ročište, na kojem je donesen zaključak kojim je određeno da se provede vještačenje posredstvom vještaka građevinske struke radi utvrđivanja vrijednosti sporne nekretnine.
Apelacioni navodi
11. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim apelant navodi da je prije zaključenja braka isplatio kupoprodajnu cijenu za spornu nekretninu i da je uveden u njen posjed. Ukazuje da zbog naknadnog etažiranja zgrade i dobijanja upotrebne dozvole od investitora nije mogao odmah zaključiti notarski obrađen ugovor o kupoprodaji i uknjižiti se kao vlasnik sporne nekretnine, već je to učinjeno kasnije. Apelant problematizira zaključak sudova da sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu. Osim toga apelant u zahtjevu za donošenje privremene mjere navodi da su „apelacijom pokrenuta ozbiljna pravna pitanja“ te ukazuje da provođenje izvršenja u predmetu broj 65 0 I 1034776 23 I može imati ozbiljne posljedice na njegovo pravo mirnog uživanja imovine na spornoj nekretnini koja njemu i njegovoj porodici predstavlja dom, te bi mu moglo prouzrokovati znatnu štetu koja bi se teško popravila. Stoga traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se privremeno obustavilo provođenje izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda broj 65 0 I 1034776 23 I.
12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.
15. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri.
16. Ustavni sud zapaža da iz apelantovih navoda proizlazi da apelant u prilog donošenja privremene mjere kojom traži odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu broj 65 0 I 1034776 23 I, ističe navode koji se u suštini tiču merituma spora, o kojima Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje po apelaciji. Apelant također ukazuje da provođenje izvršnog postupka može imati ozbiljne posljedice na njegovo pravo mirnog uživanja imovine na spornoj nekretnini koja njemu i njegovoj porodici predstavlja dom. Međutim, Ustavni sud ukazuje da navedena tvrdnja sama po sebi ne može biti dovoljan osnov za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere. Pored toga, nije moguće zaključiti da bi se eventualna prodaja sporne nekretnine mogla smatrati nenadoknadivom štetom prema apelantu. Prema tome, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi u ovom trenutku ukazivali da je donošenje privremene mjere, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
17. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim, zbog čega je odlučeno je kao u izreci ove odluke.
18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
19. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić