Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4973/23 (S. M.)
Odluka donesena 25. 09. 2025.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Krivični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pritvor
- Nasilje u porodici
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4973/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 09. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 25. septembar 2025. godine, u predmetu broj AP-4973/23 , rješavajući apelaciju Sanela Modronje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24)), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Sanel Modronja protiv rješenjâ Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici br. 79 0 K 015014 23 Kv od 2. novembra 2023. godine i 79 0 K 015014 23 Kpp od 30. oktobra 2023. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Sanel Modronja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Savan Zec, advokat iz Kozarske Dubice, podnio je 27. novembra 2023. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) br. 79 0 K 015014 23 Kv od 2. novembra 2023. godine i 79 0 K 015014 23 Kpp od 30. oktobra 2023. godine.
2. Sudija za prethodni postupak Osnovnog suda je rješenjem broj 79 0 K 015014 23 Kpp od 30. oktobra 2023. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje), koje je ispravljeno 1. novembra 2023. godine, apelantu odredio pritvor u trajanju od mjesec dana, počev od 28. oktobra 2023. godine, kao dana lišenja slobode, pa do 28. novembra 2023. godine. Pritvor je određen zbog osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo sprečavanja službenog lica u vršenju službene dužnosti iz člana 306. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) u sticaju sa krivičnim djelom nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici iz člana 190. stav 1. KZRS, i postojanja posebnih razloga propisanih odredbama člana 197. stav (1) tač. b) i v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS).
3. U odnosu na postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio opisana krivična djela, Osnovni sud je u obrazloženju naveo da ona proizlazi iz materijalnih dokaza pribavljenih u istrazi, kao i iskaza saslušanih svjedoka, među kojima su i tri oštećene osobe (dva policijska službenika i apelantova vanbračna partnerica), te apelantovog iskaza. Naime, apelant je prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenog, naveo da je svjestan da je svojim postupcima izazvao problem, i da se kaje zbog učinjenog. Apelant se pravdao da se, zbog količine alkohola koji je prethodno konzumirao, ne sjeća detalja. Time je apelant u načelu priznao izvršenje navedenih krivičnih djela. Pored toga, osnovana sumnja u konkretnom slučaju proizlazi i iz iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku i to: M. E., D. Č., Z. K. i J. S., koji su jasno i precizno opisali apelantovo ponašanje prilikom izvršenja djela i prijetnje koje je upućivao tom prilikom. Naime, apelant je psovao majku policijskim službenicima i prijetio im da će ih pobiti i repetirao je gasni pištolj na njih. Apelant je također, neposredno prije događaja sa službenim licima, fizički napao i povrijedio svoju vanbračnu partnericu J. S. Također i materijalni dokazi, prije svega priložena medicinska dokumentacija za J. S., potkrjepljuju njene navode o počinjenju krivičnog djela nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici.
4. U odnosu na postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS, Osnovni sud je istakao da naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti krivično djelo, za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. Ta opasnost se ogleda u činjenici da je apelant počinio dva krivična djela pod dejstvom alkohola i droge u relativno kratkom periodu i to sprečavanje službenog lica u vršenju službene dužnosti, činjenično opisanog pod tačkom 1. prijedloga za određivanje pritvora u sticaju sa krivičnim djelom nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici (činjenično opisanog pod tačkom 2. prijedloga za određivanje pritvora). Stoga je Osnovni sud zaključio da je apelant sklon vršenju krivičnih djela. Osnovni sud je istakao da su ta krivična djela povezana i usmjerena na tjelesni integritet i to vanbračne supruge J. S., odnosno policijskih službenika M. E. i D. Č. Sud je posebno imao u vidu da je krivično djelo u kratkom vremenu ponovljeno prema službenim licima - policijskim službenicima. Time je apelant iskazao upornost u izvršenju istih krivičnih djela, pogotovo jer se nalazio pod uticajem droge i alkohola, pa zbog toga postoji opravdana bojazan da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slična krivična djela.
5. U rješenju je obrazloženo i postojanje posebnog pritvorskog razloga – koluzijske opasnosti, iz člana 197. stav 1. tačka b) ZKPRS, za pritvor.
6. Konačno, Osnovni sud je zaključio da je određivanje pritvora u konkretnom slučaju neophodno, jer se svrha zbog koje se pritvor određuje ne može obezbijediti nekom drugom mjerom.
7. Rješenjem vijeća Osnovnog suda broj 79 0 K 015014 23 Kv od 2. novembra 2023. godine (u daljnjem tekstu: drugostepeno rješenje) djelimično je uvažena žalba apelantovog branioca i prvostepeno rješenje je preinačeno, na način da je prijedlog Tužilaštva za određivanje pritvora apelantu, zbog postojanja koluzijske opasnosti, na osnovu člana 197. stav 1. tačka b) ZKPRS odbijen. U preostalom dijelu, žalba je odbijena.
8. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja ponovio argumente i stavove iz prvostepenog rješenja u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za određivanje pritvora, te posebnih pritvorskih razloga iz člana 197. stav (1) tačka v) ZKPRS. U rješenju je posebno ukazano da je za krivično djelo sprečavanja službenog lica u vršenju službene radnje, zaprijećena kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, a za krivično djelo nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine.
9. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) „te m)“ Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelant ukazuje da redovni sudovi u osporenim odlukama nisu obrazložili postojanje posebnih pritvorskih razloga iz člana 197. stav (1) tačka v) ZKPRS. Ističe da u osporenom prvostepenom rješenju nije navedena nijedna konkretna činjenica koja upućuje na postojanje naročitih okolnosti u vezi sa posebnim pritvorskim razlozima. Smatra da u prvostepenom rješenju nije navedeno za koje krivično djelo, postoji opasnost ponavljanja. Naime, apelant smatra da je ova okolnost veoma bitna jer je uslov za određivanje pritvora, po ovom osnovu, mogućnost izricanja kazne zatvora od tri godine ili teže kazne. Ističe da je za krivično djelo nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici iz člana 190. stav 1. KZRS propisana mogućnost izricanja novčane kazne ili kazne zatvora do tri godine. Stoga smatra da se „pravilnim tumačenjem“ može doći do zaključka da termini „do tri“ i „od tri“ nisu sinonimi i da, po tumačenju apelanta, za krivično djelo nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici iz člana 190. stav 1. KZRS ne postoji zakonska mogućnost određivanja pritvora na osnovu člana 197. stav 1 tačka v) ZKPRS. Stoga, apelant smatra da drugostepeno rješenje ne sadrži obrazloženje za koje krivično djelo postoji opasnost ponavljanja. Apelant ukazuje da ni drugostepeno rješenje ne sadrži vlastitu argumentaciju o postojanju iteracijske opasnosti, već sadrži prepisane razloge iz obrazloženja prvostepenog rješenja.
10. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je 23. novembra 2023. godine, Tužilaštvo protiv apelanta podiglo optužnicu broj T22 0 KT 0018862 23, zbog krivičnog djela sprečavanja službenog lica u vršenju službene radnje, u sticaju sa krivičnim djelom nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici. Optužnica je potvrđena 28. novembra 2023. godine. Istaknuto je i da je taj sud rješenjem broj 79 0 K 015170 23 Kv 2 od 8. decembra 2023. godine, iako je Tužilaštvo tražilo produženje pritvora, apelantu ukinuo pritvor i odredio mjere zabrane.
11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
13. Iako se u konkretnom slučaju apelant pozvao na navodno kršenje prava iz člana II/3.d), e) i m) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da pitanja problematizirana apelacijom u suštini pokreću samo pitanja u vezi sa članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije.
14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03, dostupna na www.ustavnisud.ba).
15. Imajući u vidu apelantove navode i obrazloženja sadržana u osporenim odlukama, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog predmeta Osnovni sud, prilikom određivanja apelantu mjere pritvora, jasno obrazložio na osnovu kojih dokaza je izveo zaključak o postojanju osnovane sumnje da je on počinio krivična djela za koja se tereti (vidi tačku 3. ove odluke). Drugostepeni sud, također, nije doveo u pitanje argumentaciju i zaključke prvostepenog suda u pogledu osnovane sumnje. Dakle, obrazloženja osporenih odluka sadrže razloge koji bi, u smislu relevantnih standarda Evropskog suda, mogli uvjeriti objektivnog posmatrača da je apelant mogao počiniti krivična djela u relevantno vrijeme (vidi npr. Selahattin Demirtaš protiv Turske (broj 2), presuda od 22. decembra 2020. godine, predstavka broj 14305/17, tačka 314. sa referiranjem na drugu relevantnu praksu Evropskog suda). Što se tiče apelantovih prigovora u svjetlu primjene odredbe člana 197. stav (1) tačka v) ZKPRS (iteracijska opasnost), Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi prilikom određivanja pritvora apelantu imali u vidu zakonske uvjete od kojih se prvi odnosi na zaprijećenu kaznu, a drugi na postojanje naročitih okolnosti za ponavljanje krivičnog djela (vidi, tač. 4. i 7. ove odluke). Posebno Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, u drugostepenom rješenju, obrazložio da se za oba krivična djela, koja se apelantu stavljaju na teret može izreći kazna zatvora u trajanju od tri godine, što je prvi uvjet za utvrđivanje postojanja posebnog uvjeta za određivanje pritvora zbog iteracijske opasnosti. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u osporenim odlukama dali odgovarajuće i valjane razloge u odnosu na postojanje iteracijske opasnosti u konkretnom slučaju. Također, redovni sud je zaključio da, u konkretnom slučaju, pritvor ne može biti zamijenjen mjerama zabrane.
16. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovani.
17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman