Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4922/23 (IAB Inžinjering d.o.o. Gornji Vakuf - Uskoplje)
Odluka donesena 28. 12. 2023.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4922/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
28. 12. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. decembra 2023. godine u predmetu broj AP-4922/23, rješavajući zahtjev IAB inžinjering d.o.o. Gornji Vakuf – Uskoplje za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev IAB inžinjering d.o.o. Gornji Vakuf – Uskoplje za donošenje privremene mjere .
Nalaže se odlaganje primjene Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 St 182826 23 Pž od 5. septembra 2023.
godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku broj 51 0 St 182826 21 St od 14. jula 2023. godine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i obvezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. IAB Inžinjering d.o.o. Gornji Vakuf - Uskoplje (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo „Oruč & Co.“ d.o.o. Sarajevo, podnio je 27. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 St 182826 23 Pž od 5. septembra 2023. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 St 182826 21 St od 14. jula 2023. godine. Apelant je istovremeno od Ustavnog suda tražio donošenje privremene mjere kojom bi se odložila primjena osporenih rješenja do donošenje konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Na prijedlog Raiffeisen banke d.d. BiH Općinski sud je Rješenjem broj 51 0 St 182826 21 St od 18. novembra 2022. godine otvorio stečajni postupka nad imoivnom privrednog društva „TOM“ d.d. Gornji Vakuf – Uskoplje (u daljnjem tekstu: stečajni dužnik).
3. Nakon otvaranja stečajnog postupka, ispitnog i izvještajnog ročišta, započeto je sa unovčavanjem imovine stečajnog dužnika.
4. U postupku prodaje imovine stečajnog dužnika na drugom ročištu javne prodaje metodom usmenog javnog nadmetanja, koje je održano 14. aprila 2023. godine, apelantu je kao jedinom ponuđaču prodata imovina stečajnog dužnika označena kao LOT 1 (u daljnjem tekstu: sporna imovina) za cijenu od 4.912.384,50 KM. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 14. juna 2023. godine uplatio navedeni novčani iznos, da je 12. juna 2023. godine zaključio kupoprodajni ugovor sa stečajnim dužnikom, te da je 14. avgusta 2003. godine uveden u posjed sporne imovine.
5. Stečajna upravnica je 19. juna 2023. godine podnijela sudu zahtjev za izdavanje rješenja o dosudi za spornu imovinu.
6. Općinski sud je Rješenjem broj 51 0 St 182826 21 St od 14. jula 2023. godine odbio zahtjev. Nakon provođenja postupka i saslušavanja stranaka, Općinski sud je obrazložio da postupak unovčavanja stečajne mase stečajnog dužnik nije proveden u skladu sa Pravilnikom o utvrđivanju standarda za upravljanje stečajnom masom (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i Zakonom o stečaju. Prije svega, Općinski sud je zapazio da apelant nije uplatio kupoprodajnu cijenu u roku od 15 dana od završetka nadmetanja, već nakon 37 dana. Dalje, obrazloženo je da stečajni upravnik nije donio zaključak o prodaji kojim proglašava najpovoljnijeg kupca, tako da zaključak nije postavljen na oglasnu ploču. Zatim, sud je uočio da dokumentacija koju je dostavio stečajni upravnik ne sadrži potpisanu izjavu o gubitku prava na povrat depozita, što provođenje javnog nadmetanja dovodi u pitanje. Sud je obrazložio da je kupoprodajni ugovor zaključen prije uplate kupoprodajne cijene, što je daljnji propust koji dovodi u pitanje zakonitost postupka javne prodaje. Dalje, obrazloženo je da spornu imovinu čine nepokretne, ali i pokretne stvari (vozila, mašine i oprema) a da sud ni iz kupoprodajnog ugovor nije mogao zaključiti o kojoj pokretnoj imovini je riječ. Sud se pozvao na odredbu člana 70. stav (3) Zakona o stečaju koja ovlašćuje sud da odluke stečajnog upravnika može staviti van snage, ukoliko one umanjuju i povređuju pravo povjeritelja, pa su svi oglasi o prodaji imovine stečajnog dužnika, kao i odluke stečajne upravne koje su donesene u vezi sa drugom javnom prodajom sporne imovine, stavljeni van snage. U vezi s apelantovom primjedbom da je stečajni sudija bio u obavezi da prati i nadzire rad stečajnog upravnika obrazloženo je da je stečajni sudija od marta do sredine aprila 2023. godine obavljao ljekarske preglede prije operacije, a da je od sredine aprile do sredine maja bio na bolovanju.
7. Protiv prvostepenog rješenja žalbe su izjavili apelant, stečajna upraviteljica i razlučni (hipotekarni) povjerilac Privredna banka d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu razlučni povjerilac) u kojima su iznijeli brojne prigovore. Rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 St 182826 23 Pž od 5. septembra 2023. godine žalbe su odbijene. Kantonalni sud je obrazložio da su svi prigovori neosnovani, te je u cijelosti prihvatio stavove prvostepenog suda jer se, zbog utvrđenih nepravilnosti, rješenje o dosudi ne može donijeti.
8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Prije svega, apelant navodi da je osporenim rješenjem Općinski sud stavio van snage oglase o javnom nadmetanju, te odluke stečajne upraviteljice koje su donesene u vezi sa drugim javnim nadmetanjem, iako za to nije imao ovlaštenje. Apelant smatra da mu je zbog toga uskraćeno pravo na žalbu jer je jasno da se nije radilo o odlukama kojima sud upravlja postupkom, već meritornim odlukama sa dalekosežnim posljedicama. Također, apelant se pozvao na odredbe Zakona o stečaju za koje smatra da su sudovi proizvoljno primijenili. Apelant smatra da, kao savjestan kupac, ne može snositi štetne posljedice zbog, eventualnih, procesnih nepravilnosti stečajne upraviteljice. Također stečajni sudija, u smislu Zakona o stečaju, nije provodio nadzor nad radom stečajne upraviteljice jer je u vrijeme provođenja javnog nadmetanja bio na bolovanju, pa apelant ni zbog toga ne može snositi štetne posljedice. Sudovi su izgubili iz vida da je sporna imovina opterećena hipotekom i pravom zaloga. Imajući to u vidu apelant smatra da su sudovi bili u obavezi da primjene odredbe člana 162. i 166. Zakona o stečaju i da donesu rješenje o dosudi, kako to propisuje člana 93. Zakona o izvršnom postupku. Apelant smatra da se osporenim odlukama dovodi u pitanje pravna sigurnost, da su odluke neproporcionalna cilju koje se težilo, a to je unovčenje stečajne mase i prodaja imovine stečajnog dužnika radi namirenja povjerilaca. Apelant je naveo da je sa razlučnim povjeriocem zaključio ugovor o dugoročnom kreditu i da je novčana sredstva iz kredita usmjerio na kupovinu sporne imovine, pa apelant svaki mjesec otplaćuje rate kredite. Iznos uplaćenih rata do dana podnošenja apelacije iznosi preko 100.000,00 KM. Apelant navodi da je uplatio i porez na promet nekretnina u iznosu od 193.154,96 KM. Onemogućavanjem neometanog uživanja u kupljenoj imovini, te nemogućnost pokretanja proizvodnje u kupljenom kompleksu, prema usvojenim planovima sa firmom iz inostranstva, apelantu je prouzrokovana višemilionska šteta u vidu izgubljene dobiti.
9. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere apelant je naveo da je njegov trenutni pravni položaj izuzetno nesiguran i da je do sada već pretrpio značajnu materijalnu štetu. Postupak za vraćanje uplaćenog novca i naknadu štete ne može se okončani u kratkom roku, pa je sasvim izvjesno da bi apelantu mogla biti nanesena neotklonjiva šteta. Stoga, nastavak stečajnog postupak bez donošenja privremene mjere apelantu bi prouzrokovalo još veću štetu, kao se ne bi mogla nadoknaditi. Apelant traži da se odloži primjena osporenih rješenja do donošenje konačne odluke o apelaciji.
10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
11. Ustavni sud naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
12. Ustavni sud smatra da predočene okolnosti ukazuju da apelant već trpi štetne posljedice i da bi daljnjom primjenom osporenih rješenja, kojima su stavljene van snage odluke stečajne upraviteljice kojima je apelant proglašen najpovoljnijim kupcem, prije donošenja konačne odluke o apelaciji, apelantu mogle nastupiti nenadoknadive štetne posljedice koje bi se teško mogle sanirati. S druge strane, Ustavni sud smatra da privremeno odlaganje provođenja izvršnih radnji ne bi, značajnije, otežalo položaj drugih učesnika u postupku. Stoga, kod postojanja ovakvih okolnosti, Ustavni sud utvrđuje da je u interesu apelanta i pravilnog vođenja postupka da se privremeno odloži primjena rješenja Kantonalnog suda broj 51 0 St 182826 23 Pž od 5. septembra 2023. godine i rješenja Općinskog suda broj 51 0 St 182826 21 St od 14. jula 2023. godine dok Ustavni sud, u međuvremenu, ne ispita dopustivost, odnosno meritum apelacije. Uostalom, svrha privremene mjere i jeste da, u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni svrsishodnim, bude zadržan status quo, do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić