Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5139/23 (J. O.)

Odluka donesena 28. 12. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5139/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 12. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. decembra 2023. godine, u predmetu broj AP-5139/23, rješavajući zahtjev Jasmina Osmanovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Jasmina Osmanovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasmin Osmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nemile, kojeg zastupa Boban Savić, advokat iz Doboja, podnio je 8. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 K 117618 23 Kžk od 1. decembra 2023. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 K 117618 23 K od 24. novembra 2023. godine. Također, apelant je podnio zahtjev Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru „da se odmah pusti na slobodu“

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 85 0 K 117618 23 K od 24. novembra 2023. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje), koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 85 0 K 117618 23 Kžk od 1. decembra 2023. godine, apelantu je, nakon izricanja osuđujuće presude, produžen pritvor. Pritvor je produžen na osnovu člana 197. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS). Određeno je da pritvor može trajati do pravosnažnosti presude, a najduže dok ne protekne vrijeme trajanja kazne zatvora izrečene u prvostepenoj presudi.

3. U rješenjima je navedeno da je apelantu, nakon zaključivanja sporazuma o priznanju krivice, donesena presuda kojom je apelant proglašen krivim i kojom mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine. Zatim je navedeno da je sud usvojio prijedlog tužioca i apelantu produžio pritvor po osnovu iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS. Sud je ocijenio da i dalje postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant, boravkom na slobodi ponoviti krivično djelo, što je u rješenjima dodatno pojašnjeno.

4. Okružni sud je, u svom rješenju, ocijenio neosnovanim prigovore apelantovog branitelja da je apelant priznao izvršenje krivičnih djela; da nema novih činjenica koje dodatno ukazuju na postojanje i daljnje egzistiranje pritvora, zbog čega ne postoji iteracijska opasnost iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS za produženje pritvora.

5. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5., 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant smatra da nije bilo osnova za daljnje produženje pritvora, posebno nakon izricanja prvostepene presude, jer pritvor ne treba da bude zamjena kazni. Apelant ističe da ne postoje „nove okolnosti“ iz kojih bi se moglo zaključiti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti krivično djelo. Pojašnjava da krivično djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga ne može ponoviti, jer nema opojne droge niti potencijalnih kupaca i svjedoka. Ukazuje da Tužilaštvo, u prijedlogu za produženje pritvora, nije navelo jasne i odlučne činjenice, iz kojih bi se zaključilo da je pritvor neophodan. S obzirom na navedeno, apelant je predložio da se apelacija usvoji i donese privremena mjera „da se odmah pusti na slobodu“.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Apelant je tražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio njegovo puštanje iz pritvora, koji mu je određen na osnovu osporenih odluka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da njegovi navodi o kršenju prava na ličnu slobodu i sigurnost, prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud ukazuje da iako takvi navodi, eventualno, mogu pokrenuti ozbiljna ustavna pitanja, oni sami po sebi ne mogu predstavljati argument za donošenje privremene mjere. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5139/23 (J. O.) | Sudska praksa | Aktio