Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3620/23 (A.S.)

Odluka donesena 28. 12. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Predmeti (1)

AP-3620/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 12. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. decembra 2023. godine, u predmetu broj AP-3620/23, rješavajući zahtjev A. S. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Služb¸1eni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14 i 47/23), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev A. S. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. A .S. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sabina Hota Ćatović, advokat iz Sarajeva, podnio je 9. avgusta 2023. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Federalnog ministarstva pravde Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde) broj 04-04-10-16/23, od 8. juna 2023. godine

2. Rješenjem Ministarstva pravde broj: 04-09-3-45-1/23 od 11. aprila 2023. godine odbijena je apelantova molba za premještaj odnosno dalje izdržavanje kazne zatvora u KPZ PT Mostar. Apelant je osuđena osoba, te se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u KPZ ZT Zenica ( u daljnjem tekstu: Zavod).

3. Rješenjem Ministarstva pravde, Federalnog ministra, broj 04-04-10-16/23, od 8. juna 2023. godine, odbijena je apelanova žalba izjavljena na prvostepeno rješenje. U obrazloženju je navedeno da su po apelantovoj molbi za premještaj pribavljeni podaci iz Zavoda, te dodatno izjašnjenje Zavoda, po apelantovoj žalbi. Nakon pribavljenog izjašnjenja i dodatnih dokaza utvrđeno je da je odlučujući razlog, koji utiče na apelantov premještaj, njegovo ponašanje koje ima izražene oscilacije, uz kraće faze uzornog ponašanja. Ministarstvo pravde je navelo da se žalbeni navodi, kojima se ukazuje na nezakonito i nehumano ponašanje službenih osoba prema, ne mogu se tumačiti na način kako je to opisano u žalbama i predstavljaju subjektivnu apelantovu percepciju. Kako je u rješenju navedeno, postupajući po pritužbama koje su pristigle u Ministarstvo pravde izvršen je inspekcijski nadzor i utvrđeno činjenično stanje neposrednim uvidom inspektora u cjelokupnu dokumentaciju, koja se odnosi na postupanje prema apelantu, te je obavljen neposredni razgovor sa apelantom. Prema zaključku iz nadzora napredak u tretmanu nije ostvaren zbog apelantovog ponašanja i samim tim nisu se stekli uslovi za premještaj u zavod nižeg sigurnosnog stepena. Navedeno da je apelanov zdravstveni tretman bio također predmet nadzora, pri čemu nije utvrđeno da apelant ima zdravstvene poteškoće koje nije moguće rješavati u okviru Zavoda. Naprotiv, Zavod je jedini zavod u Federaciji BiH koji ima adekvatno uspostavljenu zdravstvenu službu, kako u pogledu smještajnih kapaciteta, tako i u pogledu ljudskih resursa.

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo iz čl. 3., 5. 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je osporio rješenja kojima je odbijena njegova molba za premještaj, ukazujući da su ista proizvoljna, da nisu uzete u obzir sve relevantne okolnosti, da nisu u skladu sa zakonskim propisima. Pri tome navodi da pati od asthma bronhiale da se radi o hroničnoj bolesti sa vrlo čestim opstrukcijama disajnih puteva, koja se pogoršava uslijed boravka u Zenici. Pri tome je molbu za premještaj temeljio na okolnosti da se ustanova nalazi u takvom atmosferskom okruženju, u Zenici, gdje se štetne posljedice aerozagađivača ne mogu otkloniti bilo kakvim postupkom ustanove, nego isključivo premještanjem u dugu ustanovu koja se ne nalazi u takvom atmosferskom okruženju. Apelant ukazuje na tretman koji je uslijedio nakon podnošenja molbe za premještaj, a koji je sastoji u „izmišljanju“ prekršaja koje je apelant počinio, a zatim njegovom kažnjavanju, upućivanju u samicu, prebijanju apelanta i drugo. Zbog ovoga ukazuje na povredu prava iz člana 3. Evropske konvencije. Dalje, apelant ukazuje na brojne pritužbe koje je podnosio zbog raznih postupaka i kažnjavanja, na koje se pozvao u žalbi, te upućuje na okolnosti od decembra 2022. godine i ranije, na podnijete krivične prijave po kojima se ne postupa i drugo. Osim kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije apelantu se, kako navodi, krše prava iz Evropskih zatvorskih pravila. Apelant je tražio da Ustavni sud utvrdi povredu, te da mu se na ime pravične naknade isplati 50.000 KM i troškovi sastava apelacije.

5. Apelant je dopisom koji je Ustavni sud zaprimio 13. avgusta 2023. godine obavijestio opet Ustavni sud o navodnom nehumanom i ponižavajućem postupanju i kažnjavanju kojem je izložen u Zavodu, i to vjerovatno zbog činjenice da je pobjegao iz pritvora u Sarajevu. Apelant je proširio apelaciju i na navode iz člana 2. Evropske konvencije, jer mu se sistematskim urušavanjem zdravalja dovodi u pitanje život. U prilog ovoj tvrdnji je naveo da mu je i otac preminuo od bolesti disajnih puteva. Također, apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi naložio premještanje apelanta u bilo koji drugi zavod. U prilog osnovanosti privremene mjere apelant je dostavio dopis Vijeća Evrope u kojem je obaviješten da su njegove pritužbe upućene Evropskom komitetu za sprečavanje mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, koji može odlučiti da istraži navode.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 64. stav (1), (2) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

(5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.

9. Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.

10. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na zdravstvenom stanju i navodima o lošem tretmanu, lošim uslovima u Zavodu, dakle na istim okolnostima zbog kojih je podnio apelaciju. Apelant traži da Ustavni sud donese odluku kojom bi naložio da se apelant premjesti u drugi zavod. Ustavni sud, dakle, zaključuje da se privremenom mjerom traži rješavanje glavne stvari. Stoga, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3620/23 (A.S.) | Sudska praksa | Aktio