Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1653/22 (A. M.)
Odluka donesena 10. 07. 2025.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Procesna odluka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1653/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 07. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 10. jula 2025. godine godine, u predmetu broj AP-1653/22 , rješavajući apelaciju Ajiše Majstorović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ajiše Majstorović podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 800846 19 Gži od 14. marta 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ajiša Majstorović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Hamdija Veladžić advokat iz Bihaća, podnijela je 10. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 800846 19 Gži od 14. marta 2022. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 800846 19 I od 4. decembra 2019. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću od 18. avgusta 2014. godine uvažena je tužba kojom je apelantica pokrenula upravni spor protiv rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata od 8. decembra 2013. godine i to rješenje je poništeno. Tom presudom upravna stvar je riješena na način da je usvojen apelantičin zahtjev i Federacija BiH (u daljnjem tekstu: izvršenik) je obavezana da joj isplati invalidnine.
3. Apelantica je 3. oktobra 2019. godine na osnovu te presude podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, kojim je zahtijevala prinudnu naplatu neisplaćenih invalidnina.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 800846 19 I od 4. decembra 2019. godine prijedlog za izvršenje je odbačen i sud se oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari. U obrazloženju je ukazao da je članom 39. Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Zakon o pravima boraca), kao lex specialis, propisano da rješenja o pravima na naknade invalidnina po službenoj dužnosti izvršava nadležni prvostepeni organ. Slijedom navedenog, sud je zaključio da nije nadležan za provođenje izvršenja, te je odbacio apelantičin prijedlog za izvršenje primjenom člana 16. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i 39. Zakona o pravima boraca.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 800846 19 Gži od 14. marta 2022. godine odbijena je apelantičina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju sud je podržao prvostepenu odluku i njeno obrazloženje. Osim toga, sud je ukazao da je odredbom člana 1. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da se odredbe tog zakona ne primjenjuju na postupke izvršenja propisane posebnim zakonom.
6. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, apelantica navodi da su sudovi bili dužni provesti predloženo izvršenje shodno čl. 22. i 23. ZIP, te da su postupajući suprotno tome povrijedili njeno pravo na pristup sudu.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. U vezi sa apelantičinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), primjenjivost „građanskog“ aspekta člana 6. mora postojati spor o „pravu“ za koje se može reći da je, bar na dokazivim osnovama, priznato u domaćem pravu, bez obzira na to je li to pravo zaštićeno Evropskom konvencijom. Spor mora biti stvaran i ozbiljan, može se odnositi ne samo na stvarno postojanje prava već i na njegov opseg i način njegovog ostvarivanja i, konačno, rezultat postupka mora biti izravno odlučujući za pravo o kojem je riječ jer samo slabe veze ili neizvjesne posljedice nisu dovoljne za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Károly Nagy protiv Mađarske, presuda od 14. septembra 2017. godine, predstavka broj 56665/09, tačka 60. s daljnjim referencama).
9. Pri tome, Evropski sud je ukazivao na to da duh Evropske konvencije zahtijeva da se pojam „spor“ ne uzima u previše tehničkom smislu, u smislu dva proturječna zahtjeva, već da mu se da materijalna, a ne formalna definicija (vidi Evropski sud, Miessen protiv Belgije, presuda od 18. oktobra 2016. godine, predstavka broj 31517/12, tačka 43). Prilikom ocjenjivanja tog kriterija sud se mora udubiti i sagledati stvari ispod površine i jezika koji se koristi i usredotočiti se na realne okolnosti u datoj situaciji (vidi Evropski sud, Boulois protiv Luksemburga [VV], presuda od 3. aprila 2012. godine, predstavka broj 37575/04, tačka 92). U tom pogledu, karakter zakona koji regulira način na koji treba odlučiti o predmetu (građanski, komercijalni, administrativni itd.) i organa koji ima nadležnost odlučivati o pitanju (redovni sud, upravni organ itd.) nisu od odlučujuće važnosti (vidi Evropski sud, Bochan protiv Ukrajine (br. 2) [VV], presuda od 5. februara 2015. godine, predstavka broj 22251/08, tačka 43).
10. Ustavni sud zapaža da se osporenim odlukama, u suštini, odlučivalo o tome da li apelantica može u sudskom izvršnom postupku izvršiti sudsku odluku donesenu u pravnom sporu koja zamjenjuje rješenje organa uprave. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je osporenim odlukama apelanticin prijedlog za izvršenje odbačen zbog apsolutne nenadležnosti suda jer je članom 39. Zakona o pravima boraca, kao lex specialis, propisano da rješenja o pravima na naknade invalidnina po službenoj dužnosti izvršava nadležni upravni prvostepeni organ. Dakle, u postupku okončanom osporenom odlukom je odlučivano isključivo o procesnim pitanjima tj. o dopuštenosti prijedloga za izvršenje. Imajući u vidu gore navedene standarde kao i navedenu zakonsku odredbu, Ustavni sud zapaža da apelantica nije mogla očekivati da će u konkretnom postupku naplatiti potraživanja na osnovu invalidnina koja su joj utvrđena presudom suda u upravnom sporu, koja zamijenjuje rješenje organa uprave. Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom postupku nije odlučivalo o nekom apelantičinom „pravu“ za koje se može reći da je, bar na dokazivim osnovama, priznato u domaćem pravu, tj. da je mogla očekivati da će svoje potraživanje naplatiti u konkretnom izvršnom postupku. Pri tome, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda da člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne garantuje nikakav poseban sadržaj za građanska „prava i obaveze“ u odredbama materijalnog prava. Stoga Ustavni sud, kao ni Evropski sud, ne može tumačenjem člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, „stvoriti materijalno pravo koje nema pravnu osnovu“ u odredbama relevantnih zakona (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Kolomiyets protiv Ukrajine, presuda od 21. septembra 2023. godine, predstavka broj 31195/13). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je pravna osnova apelantičinog zahtjeva sadržana u odredbama Zakona o pravima boraca prema kojem se rješenje organa uprave izvršava u upravnom postupku pred nadležnim prvostepenim organom. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom donesenom u izvršnom postupku nije odlučivalo o apelantičinim „građanskim pravima i obavezama“, te se stoga član 6. stav 1. Evropske konvencije ne primjenjuje na činjenice apelantičinog slučaja.
11. U prilog ovakvog zaključka govori i praksa Ustavnog suda iz koje proizilazi da je Ustavni sud razmatrao identično pravno pitanje u odluci o dopustivosti i meritumu AP 4609/12 od 12. juna 2013. godine te je zaključio (tačka 31.) da redovni sudovi, proglašavajući se apsolutno nenadležnim za postupanje po prijedlozima apelanata za prinudno izvršenje novčanih potraživanja apelanata utvrđenih u upravnim postupcima na osnovu Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, nisu povrijedili njihovo pravo na pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Nakon toga, Ustavni sud je u svojoj praksi razmatrao apelacije koje su podnesene zbog neizvršenja rješenja i zaključaka kojim je apelantima priznato pravo na isplatu invalidnina te je u tim predmetima naložio Vladi Federacije i nadležnim ministarstvima da izvrše svoje ustavne obveze i osiguraju poštivanje ljudskih prava tako što će poduzeti adekvatnije mjere s ciljem da apelanti naplate svoja potraživanja priznata izvršnim odlukama organa uprave u razumnom roku (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu A
P-1502/18 od 6. juna 2018. godine) . Ustavni sud je u toj odluci (točka 111.) između ostalog ukazao da se u konkretnom slučaju radi o specifičnoj vrsti postupka izvršenja određenih novčanih obveza, koji, za razliku od postupka izvršenja drugih vrsta novčanih obveza (a koji provodi nadležni sud), provodi nadležni organ uprave sukladno odredbama Zakona o pravima branitelja kao lex specialis zakona. Konačno, iz novije prakse Ustavnog suda proizilazi da je osporenim presudama donesenim u upravnom sporu dozvoljeno izvršenje rješenja o invalidninama te su apelantima u tim predmetima isplaćena utvrđena potraživanja po tom osnovu (vidi, između ostalih, odluka o dopustivosti AP-34/22 od 23. januara 2025. godine, tačka 30).
12. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjivi u konkretnom slučaju. Slijedi da su apelantičini navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje u izvršnom postupku okončanom osporenom odlukom ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman