Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2942/23 („PRIJEDORPUTEVI“ a.d. Prijedor)

Odluka donesena 27. 02. 2025.

  • Postupak priznavanja strane sudske odluke
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2942/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-2942/23 , rješavajući apelaciju „PRIJEDORPUTEVI“ a.d. Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „PRIJEDORPUTEVI“ a.d. Prijedor podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 16 0 V 001745 23 Gž od 15. marta 2023. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „PRIJEDORPUTEVI“ a.d. Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Bojana Vranješ Čorokalo advokat iz Banjluke, podnio je 23. juna 2023. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tesktu: Vrhovni sud) broj 16 0 V 001745 23 Gž od 15. marta 2023. godine. Također, apelant je podnio 30. decembra 2024. godine zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio da se odgodi provođenje izvršnog postupka protiv apelanta na osnovu navedenog rješenja Vrhovnog suda do donošenja konačne odluke povodom njegove apelacije.

2. Rješenjem Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 16 0 V 001745 22 V od 7. februara 2023. godine odbijen je predlagačev (V.T.) zahtjev za priznanje strane sudske odluke-pravosnažne presude Osnovnog suda Surdulica-Sudska jedinica Vladičin Han, R. Srbija od 21. januara 2021. godine.

3. Rješenjem Vrhovnog suda od 15. marta 2023. godine usvojena je predlagačeva žalba i prvostepeno rješenje preinačeno tako da se priznaje pravosnažna presuda Osnovnog suda Surdulica-

Sudska jedinica Vladičin Han, R. Srbija od 21. januara 2021. godine.

4. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni sud je naveo da je strana presuda čije se priznanje traži donesena u radnom sporu, po tužbi tužioca, ovdje predlagača, protiv tuženog Ogranak „Prijedorputevi B" Beograd. U vezi s tim, sud je naveo da u ovom slučaju nije sporno da je apelant osnivač Ogranka „Prijedorputevi B" Beograd, da je poslovna jedinica bila upisana u sudskom registru u R. Srbiji, te da je taj ogranak brisan iz registra nakon donošenja presude čije se priznanje traži. Vrhovni sud je ukazao da iz obrazloženja strane sudske odluke proizlazi da je Ogranku „Prijedorputevi B" Beograd, sud u tom postupku priznao stranačku sposobnost.

5. Vrhovni sud je naveo da je prema članu 3. Zakona o privrednim društvima RS poslovna jedinica (ogranak) privrednog društva izdvojeni organizacioni dio privrednog društva posredstvom koga društvo obavlja djelatnost u skladu sa zakonom. Dalje je naveo da navedeni član propisuje da poslovna jedinica nema svojstvo pravnog lica, a u pravnom prometu istupa u ime i za račun privrednog društva te da za obaveze prema trećim licima koje nastanu u poslovanju njegove poslovne jedinice, privredno društvo odgovara neograničeno. U vezi s tim, Vrhovni sud je ukazao da je isto propisano i članom 567. Zakona o privrednim društvima R. Srbije. Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 4. stav 3. Zakona o vanparničnom postupku propisano da je predlagač lice odnosno organ po čijem prijedlogu je postupak pokrenut, a protivnik predlagača lice prema kojem se ostvaruje pravo ili pravni interes predlagača. Dalje je naveo da nadležni sud, u postupku priznanja strane sudske odluke, ispituje postojanje uslova propisanih odredbama čl. 86. do 97. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima. U vezi s tim, Vrhovni sud je ukazao da je odredbom člana 86. propisano da strana sudska odluka proizvodi pravno dejstvo i izjednačava se sa odlukom suda u BiH, ako je prizna nadležni sud u BiH.

6. Vrhovni sud je ukazao da je u pravosnažnoj presudi čije se priznanje traži predlagač odnosno tužilac povjerilac novčanih potraživanja po osnovu rada, a dužnik tih potraživanja je Ogranak „Prijedorputevi B” Beograd, čiji je osnivač apelant. U vezi s tim, Vrhovni sud je ukazao da je navedenom ogranku u postupku pred sudom u R. Srbiji priznata stranačka sposobnost sa dejstvom samo u parnici u kojoj je donesena konkretna strana sudska odluka. U vezi s tim, dalje je ukazao da i domaće procesno pravo predviđa mogućnosti priznanja stranačke sposobnosti pod istim uslovima. Stoga, Vrhovni sud je naveo da zbog toga nema smetnji da strana sudska odluka djeluje prema apelantu, jer bi iste pravne posljedice, po materijalnom pravu, proizvela i odluka domaćeg suda. Kako odluka stranog suda, po domaćem pravu, u pogledu pravnih dejstava u odnosu na apelanta nije protivna javnom poretku, Vrhovni sud je ukazao da je apelant pasivno legitimisan u smislu člana 4. stav 3. Zakona o vanparničnom postupku. Konačno, Vrhovni sud je ukazao da je ova odluka, u pogledu apelantove pasivne legitimacije, saglasna i sa stanovištem Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda po tom pitanju koji je 31. marta 2023. godine zauzet na sjednici tog suda.

7. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naročito ističe da Vrhovni sud nije mogao primjeniti odredbu člana 3. Zakona o privrednim društvima u postupku priznanja strane sudske odluke i da na osnovu ove odredbe prizna tu odluku u pogledu apelanta. Osim toga, apelanti ističe da je Vrhovni sud pogrešno utvrdio da je apelant učestvovao u parničnom postupku u kojem je donesena presuda čije se priznanje traži.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Budući da apelant navodi da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, Ustavni sud će najprije ispitati jesu li u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dakle, potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u konkretnom postupku odlučivalo o apelantovim građanskim pravima ili obvezama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u ovom postupku odlučivalo samo o tome postoje li pretpostavke za priznavanje strane presude, što znači da se nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obvezama. Iz toga slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-

927/13 od 25. aprila 2013. godine s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o tome postoje li pretpostavke za priznavanje strane presude, kako je to već navedeno.

10. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2942/23 („PRIJEDORPUTEVI“ a.d. Prijedor) | Sudska praksa | Aktio