Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3237/23 (D. P.)

Odluka donesena 27. 03. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3237/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 03. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. marta 2025. godine, u predmetu broj AP-3237/23, rješavajući apelacije Dijane Popović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijela Dijana Popović protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 Pr 091871 23 Pžp od 26. maja 2023. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 Pr 092104 23 Pžp od 29. maja 2023. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Dijana Popović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške, koju zastupa Marko Mikeš, advokat iz Banjaluke, podnijela je 17. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 Pr 091871 23 Pžp od 26. maja 2023. godine i Rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 Pr 091871 21 Pr od 6. marta 2023. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3237/23.

2. Apelantica, koju zastupa isti punomoćnik, podnijela je 17. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 72 0 Pr 092104 23 Pžp od 29. maja 2023. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 72 0 Pr 092104 21 Pr od 30. januara 2023. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-3238/23.

Spajanje predmeta

3. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istu apelanticu i zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacijā u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3237/23. Činjenice

4. U postupcima, koji su okončani osporenim rješenjima Okružnog suda, apelantica je oglašena odgovornom za prekršaje iz člana 15. stav (4) Zakona o javnom redu i miru. Apelantici su izrečene uslovne osude na način da su joj utvrđene novčane kazne, u iznosima određenim u izrekama drugostepenih rješenjā, te istovremeno određeno da se kazne neće izvršiti ako apelantica, u roku od jedne godine od pravosnažnosti rješenjā, ne učini novi prekršaj.

5. U obrazloženju osporenih rješenjā, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud na osnovu iskaza svjedokā policijskih službenikā, utvrdio da su po pozivima oštećene B. S., navedeni policijski službenici nekoliko dana intervenisali na licu mjesta poslije 22 sata, budući da se u ugostiteljskom objektu „Eureka“ čula glasna muzika. Zatim, utvrđeno je da je muzika bila takve glasnoće da su policijski službenici morali razgovarati pojačanim tonom i da se utišala tek po njihovom dolasku. Također, na osnovu iskaza oštećene B. S., utvrđeno je da se navedeni muzički događaji redovno dešavaju iza 22 sata i to u pojačanoj glasnoći koja narušava njen mir, a što je potvrdio i svjedok S. S. Okružni sud je istakao da je apelantica neosnovano ukazivala da nema svojstvo poduzetnika, budući da je prvostepeni sud, cijeneći dokaz ovlaštenog organa „Izvod iz registra poduzetnika“, utvrdio da je vlasnica ugostiteljskog objekta „Eureka“. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je apelantica kao ugostitelj bukom narušila mir drugih, izvođenjem muzičkih događaja nakon 22 sata, kojim radnjama su ostvarena sva bitna obilježja prekršaja iz člana 15. stav (4) Zakona o javnom redu i miru. Osim toga, naveo je da je neosnovan i apelantičin žalbeni navod da joj je tokom prvostepenog postupka povrijeđeno pravo na odbranu. U vezi s tim, ukazao je da je apelantici blagovremeno dostavljen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka i da je imala dovoljno vremena za pripremanje odbrane. Također, ukazao je da je apelantičin branitelj na usmenom pretresu unakrsno ispitivao svjedoke ovlaštenog organa, te izveo dokaze odbrane.

Apelacioni navodi

6. Apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, u suštini, ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupaka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odlukā pogrešno utvrdili činjenično stanje. Naročito ističe da tokom postupaka nije dokazano da je počinila navedene prekršaje, niti da je vlasnik i odgovorno lice motela „Eureka“. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, ali te navode nije posebno obrazlagala.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

11. Ustavni sud ukazuje da se navodi iz apelacijā o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

12. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelantičinih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odlukā dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelantica ponavlja navode koje je isticala u žalbi protiv prvostepenih rješenjā, te da je Okružni sud dao jasne razloge o neosnovanosti tih navoda. Osim toga, apelantica ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njenu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

13. Apelantica se pozvala i na kršenje prava na ličnu slobodu i sigurnost. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji u kojoj je apelantici uskraćeno navedeno pravo, odnosno da je apelantica „žrtva“ kršenja tog prava.

14. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3237/23 (D. P.) | Sudska praksa | Aktio