Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2031/23 (S.K.)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Proporcionalnost
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2031/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-

2031/23, rješavajući apelacije koje je podnio S. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. K.protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 59 0 Ps 030328 23 Pžip 2 od 6. aprila 2023. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. K.protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 59 0 Ps 030328 23 Pžip 3 od 13. jula 2023. godine u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. K.protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 59 0 Ps 030328 23 Pžip 3 od 13. jula 2023. godine u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

AP-2031/23

1. S. K. (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 25. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 Ps 030328 23 Pžip 2 od 6. aprila 2023. godine.

AP-4239/23

2. Apelant je 2. oktobra 2023. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 030328 23 Pžip 3 od 13. jula 2023. godine.

3. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na odluke donesene u istom izvršnom postupku i zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2031/23.

4. Rješenjem o izvršenju Okružnog privrednog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) od 21. decembra 2021. godine, po prijedlogu „NAP International“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) protiv apelanta kao izvršenika, na osnovu izvršne isprave – presude tog suda, određeno je izvršenje na apelantovim nepokretnostima radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 19.362,88 KM, te troškova parničnog i izvršnog postupka.

5. Rješenjem Okružnog privrednog suda od 25. januara 2023. godine određeno je da tražilac izvršenja stupa u već započeti izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 80 0 I 114544 20 I u pravnoj stvari tražioca izvršenja P. A. protiv apelanta.

6. Rješenjem Okružnog privrednog suda od 22. februara 2023. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Višeg privrednog suda od 6. aprila 2023. godine, odbijen je apelantov prigovor protiv rješenja od 25. januara 2023. godine. Viši privredni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je rješenjem o izvršenju od 21. decembra 2021. godine određeno izvršenje, pored ostalih, i na nepokretnostima na kojima je ranije rješenjem o izvršenju i zaključkom Osnovnog suda od 23. januara 2020. godine po prijedlogu P. A. određena zabilježba izvršenja. Dalje je ukazao da je isključena mogućnost paralelnog vođenja više izvršnih postupaka na istoj nepokretnosti, shodno odredbi člana 73. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Zbog toga je zaključio da je prvostepeni sud pravilno odredio da tražilac izvršenja stupi u već pokrenuti izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 80 0 I 114544 20 I.

7. Rješenjem Okružnog privrednog suda od 29. maja 2023. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Višeg privrednog suda od 13. jula 2023. godine, preostale apelantove nepokretnosti, na kojima se nastavio voditi konkretni izvršni postupak, dosuđene su tražiocu izvršenja. Viši privredni sud je u obrazloženju rješenja istakao da se pristupanje tražioca izvršenja u već započeti izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom odnosilo samo na prodaju jedne apelantove parcele, dok se u odnosu na preostale parcele izvršenje sprovodi u tom izvršnom postupku. Dalje je naveo da je prvostepeni sud pravilno na drugom ročištu za prodaju nepokretnosti zaključkom o prodaji, shodno odredbi člana 90. stav 6. ZIP-a, prodao apelantove nepokretnosti tražiocu izvršenja za iznos od 2.190,00 KM jer je ponuđena cijena veća od 1/3 utvrđene vrijednosti nepokretnosti. Takođe je istakao da je, suprotno apelantovim navodima, prodato zemljište u naravi pašnjak i da se ne radi o poljoprivrednom zemljištu zemljoradnika, koje je izuzeto od izvršenja, shodno odredbi člana 79. stav 1. ZIP-a.

8. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističe da Okružni privredni sud nije mogao odlučiti da tražilac izvršenja stupi u već započeti izvršni postupak koji se vodi protiv apelanta pred Osnovnim sudom u drugom predmetu. Takođe ističe da taj sud nije mogao prodati navedene apelantove parcele jer se radi o poljoprivrednom zemljištu koje ne može biti predmet izvršenja, shodno odredbi člana 79. stav 1. ZIP-a.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Dopustivost ratione materiae u odnosu na rješenje Višeg privrednog suda od 6. aprila 2023. godine

12. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16od 22. marta 2017. godine, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenje Višeg privrednog suda koje je doneseno povodom apelantovog prigovora protiv prvostepenog rješenja kojim je određeno da tražilac izvršenja stupa u već započeti izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 80 0 I 114544 20 I, tj. osporava rješenje kojim je odlučeno samo o procesnom pitanju. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti o apelantovom pravu na „imovinu“, u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnom pitanju, kako je to već navedeno.

13. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi s povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Dopustivost ratione materiae u odnosu na rješenje Višeg privrednog suda od 13. jula 2023. godine u pogledu navoda o povredi prava na pravično suđenje

14. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se sprovodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

15. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Kantonalnog suda odlučivalo se o ispunjenosti zakonskih uslova da se protiv apelanta sprovede prinudno izvršenje na osnovu pravosnažne presude. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana apelantova „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Dopustivost prima facie u odnosu na rješenje Višeg privrednog suda od 13. jula 2023. godine u pogledu navoda o povredi prava na imovinu

16. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema sopstvenoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

17. U vezi s navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je sprovođenje postupka prinudnog namirenja potraživanja na osnovu izvršne isprave u situaciji kada izvršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obavezu, u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu obrazloženja koja je dao Viši privredni sud u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovu imovinu bilo i „neophodno u demokratskom društvu“, odnosno da je uspostavljena pravična ravnoteža između opšteg interesa i apelantovog prava na imovinu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

18. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u vezi s navodima o kršenju prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine očigledno (prima facie) neosnovani.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2031/23 (S.K.) | Sudska praksa | Aktio