Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5038/23 (M. Ž.)
Odluka donesena 11. 07. 2024.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Pritvor
- Krivični postupak
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5038/23
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 07. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-5038/23, rješavajući apelaciju Miloša Živkovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sudija Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 11. jula 2024. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Miloš Živković protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 K 118010 23 Kž od 12. oktobra 2023. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 K 118010 23 Kv 2 od 4. oktobra 2023.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Miloš Živković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Siniša Lopandić, advokat iz Doboja, podnio je 30. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 K 118010 23 Kž od 12. oktobra 2023. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 K 118010 23 Kv 2 od 4. oktobra 2023. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Doboju (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 8. decembra 2023. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Pozvani su dostavili tražene odgovore, koje je Ustavni sud 18. decembra 2023. godine proslijedio apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Apelantov punomoćnik nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Osnovni sud je Rješenjem broj 85 0 K 118010 23 Kpp od 7. septembra 2023. godine, koje je potvrđeno Rješenjem broj 85 0 K 118010 23 Kv od 9. septembra 2023. godine, apelantu odredio pritvor u trajanju od jednog mjeseca. Pritvor je određen u skladu sa članom 197 stav 1 tač. b) i v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS) zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici iz člana 190 stav 3 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) i postojanja opasnosti od uticaja na svjedoke, te naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo.
6. Osnovni sud je 29. septembra 2023. godine potvrdio optužnicu protiv apelanta zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici prema supruzi D. Ž. (u daljnjem tekstu: oštećena D. Ž.) i maloljetnoj kćerki S. Ž. (u daljnjem tekstu: oštećena S. Ž.). U optužnici je navedeno da je D. Ž. nakon nasilja pobjegla od kuće i da ju je Centar za socijalni rad Doboj 13. decembra 2022. godine smjestio u Dom za starija lica.
Osporene odluke
7. Nakon potvrđivanja optužnice Osnovni sud je usvojio prijedlog Tužilaštva i donio Rješenje broj 85 0 K 118010 23 Kv 2 od 4. oktobra 2023. godine. Tim rješenjem sud je apelantu produžio pritvor zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo za koje je optužen i postojanja posebnog pritvorskog razloga (ponavljanje krivičnog djela) iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS. Određeno je da pritvor može da traje do izricanja prvostepene presude, a najduže godinu dana i šest mjeseci, uz kontrolu opravdanosti pritvora po isteku svaka dva mjeseca.
8. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo za koje je optužen proizlazi iz dokaza prikupljenih tokom istrage, među kojima su i iskazi oštećenih D. Ž. i S. Ž., zatim iskazi svjedoka S. B. te Ž. S. Okružni sud je u odnosu na oštećenu S. Ž. istakao da iz njenog iskaza te iskaza Ž. S. i N. Ž. proizlazi da ju je apelant tukao. To proizlazi i iz medicinske dokumentacije – prijave o povređivanju JZU Bolnica „Sveti apostol Luka“ Doboj od 5. septembra 2023. godine, u kojoj je konstatovano da je oštećena S. Ž. zadobila tjelesne povrede. Te povrede su navedene i u nalazu JZU „Zavod za sudsku medicinu RS“. Dovodeći u vezu sve te dokaze, Osnovni sud je utvrdio da je oštećena S. Ž. kritične prilike zadobila tjelesne povrede, odnosno da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici.
9. U odnosu na postojanje iteracijske opasnosti, Osnovni sud je ukazao da ta opasnost i dalje postoji te da su ispunjeni uslovi za produženje pritvora po osnovu člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS. Ti razlozi su obrazloženi u rješenju sudije za prethodni postupak i, prema mišljenju suda, u neizmijenjenom obliku i dalje postoje. U tom smislu, navedeno je da je ispunjen objektivni zakonski uslov – da se za krivično djelo može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna jer je za krivično djelo nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici propisana kazna zatvora od dvije do deset godina. Istaknuto je da iz iskaza svjedoka S. B. proizlazi da je apelant prema kćerki vršio nasilje i u ranijem periodu, ali da ona nije prijavljivala policiji zbog straha od apelantove reakcije. Sud je naveo da je na osnovu uvida u procjenu rizika u slučaju prijave nasilja, koju je sačinila PU Doboj, utvrdio da postoji rizik od daljnjeg fizičkog i psihičkog maltretiranja žrtve jer se saznalo da je apelant i ranije fizički napadao svoju kćerku, ali da ona, zbog straha od njega, to nije prijavljivala. Navedeno je da je prilikom apelantovog lišenja slobode utvrđena i koncentracija alkohola u organizmu, odnosno da je apelant lice koje konzumira alkohol i da tada postaje agresivan. To su u svojim iskazima potvrdili oštećena S. Ž., kao i svjedok S. B., a sve te okolnosti zajedno ukazuju, kako je sud zaključio, da postoji opasnost od ponavljanja krivičnog djela. Osnovni sud je razmotrio i mogućnost izricanja blažih mjera, ali je zaključio da se samo mjerom pritvora može spriječiti opasnost od ponavljanja krivičnog djela.
10. Rješenjem Okružnog suda broj 85 0 K 118010 23 Kž od 12. oktobra 2023. godine odbijena je žalba apelantovog branioca protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju rješenja Okružni sud je istakao da osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo i dalje postoji. Prema ocjeni Okružnog suda, u pobijanom rješenju su dati jasni razlozi na osnovu kojih je utvrđeno da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da je apelant počinio kvalifikovani oblik krivičnog djela nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici. Naime, apelantu se stavlja na teret da je oštećenu D. Ž. tukao pred maloljetnom djecom, što predstavlja kvalifikatornu okolnost za kvalifikaciju djela iz člana 190 stav 3 u vezi sa stavom 1 KZRS.
11. Dalje, Okružni sud je ocijenio da je, suprotno žalbenim prigovorima, za pritvorske razloge iz odredbe člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS u prvostepenom rješenju dato argumentovano obrazloženje. Prema ocjeni Okružnog suda, prvostepeni sud je pravilno povezao prirodu i težinu krivičnog djela sa činjenicom da je oštećena D. Ž. morala napustiti kuću i djecu zbog dugogodišnjeg fizičkog nasilja koje je trpjela od apelanta i straha da će je ubiti. Takođe, prije nego što se povjerila svojoj rodici, maloljetna S. Ž. je određeni period trpjela nasilje. Okružni sud je ocijenio i da je pravilna odluka prvostepenog suda da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni mjera zabrane. U vezi s tim, Okružni sud je napomenuo da se iteracijska opasnost ne može spriječiti nijednom drugom mjerom osim mjerom pritvora.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima prekršeno pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 „st. 1, 2 i 4“ Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, apelant ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, a naročito da sudovi nisu detaljno razmotrili postojanje posebnih pritvorskih razloga iz ZKPRS, da nisu razmotrene blaže mjere umjesto pritvora, da za svoje zaključke nisu dali dovoljne, jasne i zadovoljavajuće razloge, odnosno valjano obrazloženje, te da određivanje pritvora nije srazmjerno svrsi niti je u skladu s javnim interesom. Apelant ukazuje da dokazi kojima se opravdava pritvor ne ukazuju na postojanje opasnosti od ponavljanja krivičnog djela.
b) Odgovori na apelaciju
13. Tužilaštvo, Okružni sud i Osnovni sud su odgovorili da je apelacija neosnovana te da odluka kojom je apelantu produžen pritvor sadrži valjane i argumentovane razloge, zasnovane na dokazima priloženim uz optužnicu.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i Pritvor nakon potvrđivanja optužnice Član 202. stav (1) (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
VI.Dopustivost i meritum
15. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
16. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima prekršeno pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.
Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost
17. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.
18. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo [...] bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uslovljeno jemstvima da će se lice pojaviti na suđenju.
19. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), kompatibilnost pritvora sa članom 5 stav 1 Evropske konvencije je uslovljena ispunjenjem tri uslova. Prvo, pritvor mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji” da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo da počini krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred „nadležnu zakonitu vlast”, što treba razmotriti nezavisno od toga da li je ta svrha postignuta. Treće, pritvor prema tački (c) mora, kao i svako lišenje slobode prema članu 5 stav 1 Evropske konvencije, biti „zakonit“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ (vidi Evropski sud (VV), Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181–186 s daljnjim referencama).
20. Dalje, član 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišenje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Poštovanje člana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterijume predviđene zakonom. Osnovana sumnja da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti predstavlja conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Stevan Petrović protiv Srbije, presuda od 20. aprila 2021. godine, predstavke br. 6097/16 i 28999/19, tačka 144 s daljnjim referencama). Šta se može smatrati „osnovanom“ sumnjom zavisi od svih okolnosti (vidi Evropski sud, Baser i Ozcelik protiv Turske, presuda od 13. septembra 2022. godine, predstavke br. 30694/15 i 30803/15, tačka 187 s daljnjim referencama).
21. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je nesporno da su redovni sudovi u osporenim rješenjima raspravili postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da je protiv apelanta podignuta i optužnica, pa da se stoga radi o višem stepenu sumnje da je apelant počinio krivično djelo u odnosu na onaj koji je egzistirao u fazi istrage. S druge strane, Ustavni sud podsjeća da kod određivanja/produžavanja pritvora Evropski sud pravi distinkciju između činjenica koje izazivaju sumnju da je neko lice počinilo krivično djelo u odnosu na činjenice koje opravdavaju donošenje osuđujuće presude ili čak podizanje optužnice (vidi, ibid., presuda Baser i Ozcelik, tačka 187 s daljnjim referencama). U takvim okolnostima Ustavni sud smatra da u vrijeme donošenja osporenih rješenja osnovana sumnja nije bila ničim dovedena u pitanje, odnosno da i dalje egzistira. Prema tome, ispunjen je prvi uslov kompatibilnosti apelantovog pritvora u smislu člana 5 stav 1 Evropske konvencije.
22. Budući da apelant nije problematizovao nadležnost redovnog suda koji mu je produžio pritvor, Ustavni sud smatra da su ispunjena prva dva uslova kompatibilnosti njegovog pritvora u smislu člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije. Preostaje da se odgovori na pitanje da li je u smislu navedenih garancija produženje apelantovog pritvora bilo zakonito, odnosno „u skladu s postupkom propisanim zakonom“.
23. Ustavni sud podsjeća da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može da navede sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog/optuženog u pritvoru kako bi spriječile sve pokušaje da počini daljnja krivična djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uslova, da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti dotičnog lica (vidi Evropski sud, Kurt protiv Austrije, presuda od 15. juna 2021. godine, predstavka broj 62903/15, tačka 187). Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju zaključeno da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti krivično djelo. Iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da su redovni sudovi prilikom produženja pritvora imali u vidu kako objektivne uslove propisane zakonom – zaprijećenu kaznu, tako i postojanje naročitih okolnosti. Redovni sudovi su uzeli u obzir iskaze svjedoka i oštećenih te materijalne dokaze koje su sačinili nadležni organi, a odgovorili su i na apelantove navode koje je iznosio tokom postupka (vidi tač. 8 i 9 ove odluke). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da produženje apelantovog pritvora nije bilo „arbitrarno“, odnosno „nezakonito“ u smislu člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije. Takođe, redovni sudovi nisu, u smislu člana 5 stav 3 Evropske konvencije, propustili da razmotre da li se svrha pritvora može ostvariti nekom drugom blažom mjerom za uspješno vođenje krivičnog postupka protiv njega (vidi tač. 9 i 11 ove odluke). Pri ocjeni opravdanosti produženja mjere pritvora apelantu redovni sudovi su imali u vidu značaj osnovnog prava na slobodu i bezbjednost s jedne strane i posebne okolnosti koje su ispitane u svjetlu razloga „za“ i „protiv“ s druge strane, a ti razlozi su ocijenjeni u odnosu na konkretne okolnosti.
24. Stoga, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije. VII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije kada su redovni sudovi produžavajući apelantu pritvor u osporenim rješenjima dali jasne i argumentovane razloge za postojanje osnovane sumnje i iteracijske opasnosti, uz argumente koji su predstavljali ozbiljne razloge od javnog interesa i koji su, nezavisno od principa pretpostavke nevinosti, pretezali nad apelantovim pravom na slobodu.
26. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić