Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-988/23 (S. K. i drugi)

Odluka donesena 21. 03. 2024.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-988/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 03. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i suci Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 21. ožujka 2024. godine, u predmetu broj AP-988/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli Svjetlana Kajiš i drugi, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Svjetlana Kajiš protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 334228 22 Rsž od 14. prosinca 2022. godine Dragan Popović protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 334221 22 Rsž od 6. veljače 2023. godine Draško Gavranović protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 334222 22 Rsž od 9. prosinca 2022. godine i Almira Čeliković protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 334224 22 Rsž od 6. veljače 2023. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-988/23

1. Svjetlana Kajiš (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Gordan Jovišević, odvjetnik iz Banjaluke, podnijela je 24. veljače 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 334228 22 Rsž od 14. prosinca 2022. godine. Apelantica je 4. rujna 2023. godine dopunila apelaciju tako što je dostavila Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 Rs 334228 23 Rev od 20. srpnja 2023. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantičina revizija izjavljena protiv navedene presude Okružnog suda. Apelantica je 15. ožujka 2024. godine ponovno dopunila apelaciju tako što je dostavila potvrdu Porezne uprave Republike Srpske – Područna jedinica Banjaluka od 2. studenog 2023. godine.

2. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda apelantičina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Okružnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.

2. AP-989/23

3. Dragan Popović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Gordan Jovišević, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 24. veljače 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 71 0 Rs 334221 22 Rsž od 6. veljače 2023. godine. Apelant je 4. rujna 2023. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio Rješenje Vrhovnog suda broj 71 0 Rs 334221 23 Rev od 24. svibnja 2023. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv navedene presude Okružnog suda.

4. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Okružnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.

3. AP-998/23

5. Draško Gavranović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Gordan Jovišević, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 24. veljače 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 334222 22 Rsž od 9. prosinca 2022. godine. Apelant je 4. rujna 2023. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio Rješenje Vrhovnog suda broj 71 0 Rs 334222 23 Rev od 7. lipnja 2023. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv navedene presude Okružnog suda.

6. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Okružnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.

4. AP-3939/23

7. Almira Čeliković (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Gordan Jovišević, odvjetnik iz Banjaluke, podnijela je 2. rujna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 71 0 Rs 334224 23 Rev od 7. lipnja 2023. godine i Presude Okružnog suda broj 71 0 Rs 334224 22 Rsž od 6. veljače 2023. godine.

8. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-937/23 od 13. srpnja 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantica podnijela protiv presude Okružnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda apelantičina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Okružnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.

Spajanje apelacija

9. S obzirom na to da se navedene apelacije temelje na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-988/23.

Činjenice

10. Prvostupanjskim presudama utvrđeno je da su ništave odredbe članka 2. alineja 4) sporazuma o uvjetima prestanka radnog odnosa i otpremnini, bliže označenih u izrekama presuda, te su poništene odredbe točke 6. rješenja o otkazu ugovora o radu apelanata, bliže označenih u izrekama presuda. Slijedom toga, obvezan je tuženi („Vitaminka“ a.d. Banjaluka) da apelantima isplati razliku otpremnine u novčanim iznosima koji su navedeni u izrekama presuda. Također, obvezan je tuženi da apelantima na ime razlike plaće isplati novčane iznose koji su navedeni u izrekama presuda.

11. Osporenim presudama Okružnog suda uvažene su žalbe tuženog i preinačene su prvostupanjske presude tako što su u cijelosti odbijeni tužbeni zahtjevi apelanata.

12. U obrazloženju osporenih presuda Okružni sud je naveo da je tijekom postupka utvrđeno da su apelanti kod tuženog zasnovali radne odnose na temelju ugovora o radu ne neodređeno vrijeme. Zatim, utvrđeno je da je tuženi donio odluku o promjenama i tehnološkom višku, te da je izvršio organizacijske promjene radi smanjenja broja radnika. Također, utvrđeno je da je tuženi donio rješenja o otkazu ugovora u radu apelanata zbog prestanka potrebe za njihovim radom, te da je istog dana s apelantima zaključio sporazume o uvjetima prestanka radnog odnosa. Pri tome, utvrđeno je da su se navedenim sporazumima, između ostalog, usuglasili oko utvrđivanja isplate otpremnine, te da će se pravo na otpremninu smatrati ostvarenim isplatom ugovorenog iznosa. Također, utvrđeno je da su se usuglasili da se realizacijom sporazuma apelanti odriču eventualnih novih potraživanja iz radnog odnosa po bilo kojoj osnovi.

13. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su ništave odredbe navedenih sporazuma, odnosno da su nezakonite odredbe rješenja o otkazu ugovora o radu, te da je tuženi trebao isplatiti apelantima visinu otpremnine prema odredbama članka 194. Zakona o radu. Naime, Okružni sud je ukazao da je apelantima radni odnos prestao na temelju navedenih sporazuma, kojima su na bliži način uređeni uvjeti prestanka radnog odnosa kod tuženog i prava i obveze ugovornih strana. Također, imajući u vidu da su navedeni sporazumi notarski ovjereni, Okružni sud je ukazao da su apelanti ovjerili svoje potpise, odnosno da im je radni odnos prestao na temelju sporazuma u smislu članka 177. Zakona o radu. Imajući to u vidu, kao i činjenicu da je tuženi ispunio svoje obveze prema tom sporazumu, Okružni sud je zaključio da tuženi nije dužan isplatiti apelantima veći iznos na ime otpremnine koji je predviđen zakonom. Osim toga, Okružni sud je ukazao da je prvostupanjski sud apelantima pogrešno dosudio razliku plaće na ime minulog rada budući da su se apelanti zaključenim sporazumima odrekli bilo kakvih daljnjih potraživanja prema tuženom.

Apelacijski navodi

14. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u biti, ponavljaju navode koje su iznosili i tijekom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da im, u smislu članka 194. stavak 2) Zakona o radu, pripada pravo na otpremninu u većem iznosu od onog koji im je tuženi isplatio po navedenim sporazumima. Također, apelanti navode da im tuženi nije isplaćivao ugovoreni iznos plaće jer im je obračunavao iznos minulog rada u iznosu od 0,3 % umjesto 0,5 %.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

16. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43., Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. veljače 2019. godine, točka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

17. Ustavni sud ukazuje da se navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

18. Na temelju činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju svojih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud, odlučujući o identičnim navodima apelanata, u obrazloženju osporenih odluka dao jasne razloge o neutemeljenosti tih navoda. Osim toga, Ustavni sud ne zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

19. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

20. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-988/23 (S. K. i drugi) | Sudska praksa | Aktio