Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-26/22 (Federacija Bosne i Hercegovine, Odbor državne službe za žalbe)

Odluka donesena 27. 02. 2025.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-26/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. veljače 2025. godine, u predmetu broj AP-26/22, rješavajući apelaciju Federacije Bosne i Hercegovine, Odbora državne službe za žalbe, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka

a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federacije Bosne i Hercegovine, Odbora državne službe za žalbe podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 206420 19 Rsž od 28. lipnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Federacija Bosne i Hercegovine, Odbor državne službe za žalbe (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 4. siječnja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Rs 206420 21 Rev od 14. rujna 2021. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 206420 19 Rsž od 28. lipnja 2021. godine.

2. Ustavni sud je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-2979/21 od 5. listopada 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantica podnijela protiv presude Kantonalnog suda iz točke 1. ove odluke jer je apelantica protiv te odluke izjavila reviziju. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 14. rujna 2021. godine apelantičina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u ovome predmetu.

3. Rješenjem Ustavnog suda broj AP-26/22 od 5. listopada 2022. godine usvojen je apelantičin zahtjev za preispitivanje Odluke o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-26/22 od 11. svibnja 2022. godine kojom je odbačena apelantičina apelacija zbog proteka roka (odluke dostupne na www.ustavnisud.ba).

4. A.P.K. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) je podnijela tužbu Općinskom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv tuženih: Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: prvotuženi), Agencije za državnu službu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: drugotužena) i apelantice kao trećetužene, radi poništenja odluka.

5. Presudom Općinskog suda poništeni su kao nezakoniti akti drugotužene i to Informacija o postavljenju državnog službenika broj 03-34-8-49-16-01/18 od 2. studenog 2018. godine i Lista uspješnih kandidata ADS broj 03-34-8-49-11/18 od 26. rujna 2018. godine; Zaključak apelantice kao trećetužene broj 01-34-1065/18 od 21. prosinca 2018. godine; te rješenja prvotuženog broj 05-01-36-

2341-2/18 od 30. listopada 2018. godine i broj 05-01-36-2341-3/18 od 10. siječnja 2019. godine. Također, navedenom presudom tuženi su obvezani da tužiteljici solidarno nadoknade troškove postupka kao u izreci presude. U obrazloženju odluke je navedeno da je apelantičinim zaključkom „odbačena zbog nenadležnosti“ žalba tužiteljice izjavljena protiv odluka drugotužene Odlučujući o utemeljenosti tužiteljičinog tužbenog zahtjeva, Općinski sud je zaključio da tuženi nisu sproveli zakonitu proceduru za popunjavanje radnog mjesta sukladno odredbama Zakona o prosvjetnoj inspekciji HNK (u daljnjem tekstu: ZPI) i člankom 3. Zakona o državnoj službi FBiH (u daljnjem tekstu: ZDS) jer izabrani kandidat nije ispunjavao posebne uvjete za radno mjesto kantonalnog prosvjetnog inspektora iz članka 6. Zakona o prosvjetnoj inspekciji, zbog čega su poništeni kao nezakoniti akti tuženih i apelantice.

6. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 206420 21 Rev od 14. rujna 2021. godine žalbe tuženih i apelantice su odbijene kao neutemeljene i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odlučujući o apelantičinoj žalbi Kantonalni sud je naveo da je tužiteljica kao kandidatkinja koja se prijavila na javni natječaj imala pravo na žalbu na izbor kandidata i da ju je na to pravo uputila drugotužena informacijom o postavljenju od 3. studenog 2018. godine. Također, Kantonalni sud je zaključio da sve odluke donesene u postupku javnog natječaja predstavljaju jednu cjelinu i kao takve su podložne sudskoj zaštiti, zbog čega je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je i apelantičin zaključak, kojim se oglasila nenadležnom poništio kao nezakonit.

7. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 206420 21 Rev od 14. rujna 2021. godine odbačene su revizije prvotuženog i apelantice. Vrhovni sud je zaključio da u revizijama nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega su te revizije podnesene, nego su ih sastavili kao redovne revizije podnesene iz revizijskih razloga povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije.

8. Apelantica smatra da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Naime, apelantica smatra da iz odredaba članka 1. stavak 2., člankom 31. stavak 1. i člankom 65. stavak 7. ZDS proizlazi da ima samo nadležnost da u drugom stupnju odlučuje o žalbama državnih službenika. Tužiteljica je, kako navodi, u natječajnoj proceduri imala status kandidatkinje i zbog toga apelantica nije bila nadležna za odlučivanje o žalbi. Apelantica dalje ističe da je na te okolnosti ukazivala u žalbi ali da drugostupanjski sud nije dao odgovor na te navode. Naposljetku, apelantica ukazuje da je taj stav zauzeo i Vrhovni sud u presudi broj 27 0 Rs 018807 14 Rev od 26. rujna 2017. godine zbog čega postoji povreda načela pravne sigurnosti kao segmenta prava na pravično suđenje.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

10. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glase: (3)Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:h)apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

12. Ustavni sud primjećuje da je apelantica nositeljica javne vlasti. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast, kao sudionici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.e) i

k) Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne i iz Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. veljače 2004. godine, toč. 14. i 15., i AP-3444/19 od 7. travnja 2021. godine, točka 28., objavljene na www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenljivi standardi su jednaki.

13. Razmatrajući apelantičine navode da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obvezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Kantonalnog suda odbijena apelantičina žalba i potvrđena presuda Općinskog suda kojom je, pored ostalih odluka, poništen i apelantičin zaključak kojim je žalba tužene odbačena zbog nenadležnosti. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da se u specifičnim okolnostima ovoga predmeta u parničnom postupku odlučivalo samo o proceduralnoj ispravnosti provedenog postupka natječaja. Pri tome, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je u ovom postupku utvrđivana nadležnosti apelantice za odlučivanje o žalbama kandidata. Naime, Ustavni sud zapaža da je njen zaključak kao procesna odluka promatran u ukupnosti osporenih odluka donesenih u postupku javnog natječaja i kao takav je i poništen. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, u kojem je u konačnici poništen i apelantičin zaključak o nenadležnosti za odlučivanje o tužiteljicinoj žalbi, zapravo nije raspravljano o apelantičinim „građanskim pravima ili obvezama. S obzirom na to, slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-26/22 (Federacija Bosne i Hercegovine… | Sudska praksa | Aktio