Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-81/23 (Partija demokratskog progresa - PDP)
Odluka donesena 21. 03. 2024.
- Povreda
- Član 3. Protokola 1 uz EK (Pravo na slobodne izbore)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Član 3. P broj 1 uz EK – Pravo na slobodne izbore - općenito/opseg zaštite
- Izbori
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Izborni zakon Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine uvrštavanjem, iza člana 18.9 u glavi 18., sljedeća dva člana koja glase:
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
Predmeti (1)
AP-81/23
Apelacija
Odluka o meritumu
21. 03. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-81/23, rješavajući apelacije Partije demokratskog progresa – PDP, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sudija Angelika Nußberger, sudija Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 21. marta 2024. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvajaju apelacije Partije demokratskog progresa – PDP.
Utvrđuje se povreda člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukidaju se rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. S1 3 Iž 044752 22 Iž od 4. januara 2023. godine i S1 3 Iž 044789 22 Iž od 11. januara 2023. godine.
Predmet se vraća Sudu Bosne i Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i stavovima Ustavnog suda iz obrazloženja ove odluke u vezi s primjenom navedenog prava.
Nalaže se Sudu Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Partije demokratskog progresa – PDP podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 044789 22 Iž od 11. januara 2023. godine u odnosu na član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Partija demokratskog progresa – PDP (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, koju zastupa Nedim Ademović, advokat iz Advokatskog društva „Ademović, Nožica i partneri“ d.o.o. Sarajevo, podnijela je 6. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 044752 22 Iž od 4. januara 2023. godine. Navedena apelacija je zavedena pod brojem AP-81/23.
2. Apelant je, posredstvom istog punomoćnika, 25. januara 2023. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu i protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 044789 22 Iž od 11. januara 2023. godine. Navedena apelacija je zavedena pod brojem AP-404/23. II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto činjenično i pravno pitanje, odnosno da se zasnivaju na istim apelacionim navodima, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32 stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-81/23.
4. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) zatraženo je da dostave odgovore na apelacije.
5. Pozvani su dostavili odgovore na apelacije, koje je Ustavni sud dostavio apelantovom punomoćniku na eventualno izjašnjenje. Apelant se nije izjasnio na odgovore na apelacije u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Uvodne napomene
7. Komisija za izbor i imenovanje Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Komisija) kao nadležno tijelo Narodne skupštine Republike Srpske, shodno članu 9.12 Izbornog zakona BiH, podnijela je 1. decembra 2022. godine Izvještaj o izboru delegata iz Republike Srpske u Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izvještaj). U Izvještaju je konstatovano da je apelantova kandidatska lista osvojila 11 glasova. Takođe je konstatovano da je jedan glasački listić nevažeći (u daljnjem tekstu: sporni listić).
8. Apelant je 2. decembra 2022. godine podnio prigovor CIK-u. U prigovoru je apelant istakao da je Komisija protivpravno i pogrešno proglasila nevažećim sporni listić. Apelant je ukazao da se iz spornog listića, tj. onako kako je on označen, može nedvosmisleno zaključiti o volji glasača, a to je da taj glas pripada apelantu. CIK je usvojio prigovor i utvrdio da je sporni listić važeći.
9. Odlukom CIK-a od 5. decembra 2022. godine utvrđeni su rezultati posrednih izbora u Domu naroda, prema kojim je apelantova kandidatska lista osvojila 12 glasova (detaljnije u navedenoj odluci).
10. U postupcima koji su uslijedili i u kojima apelant nije učestvovao Sud BiH je rješenjima od 13. decembra 2022. godine usvojio žalbe Saveza nezavisnih socijaldemokrata SNSD Milorad Dodik (u daljnjem tekstu: SNSD) i Ranke Perić Romić (u daljnjem tekstu: R. P. R.), te je poništio odluku CIK-a od 5. decembra 2022. godine i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Sud BiH je u obrazloženju istakao da je CIK uvidom u dostavljeni izborni materijal utvrdio da su svi poslanici glasali, te da je Komisija konstatovala da je jedan glasački listić nevažeći. Sud BiH je ukazao da je CIK konstatovao da taj listić utiče na ukupan rezultat izbora. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da je CIK u osporenoj odluci zaključio da sporni glasački listić ne sadrži nijednu nepravilnost utvrđenu članom 5.17 Izbornog zakona BiH i da nije označen na način suprotan od onog utvrđenog u članu 5.14 Izbornog zakona BiH. CIK je naglasio da na osnovu spornog listića sa sigurnošću može da se utvrdi kome je dat glas. Stoga je CIK, kako je obrazloženo, zaključio da je sporni listić „važeći“, te da je apelantova kandidatska lista osvojila 12 glasova.
11. Međutim, Sud BiH je istakao da navedeni zaključak CIK-a nije prihvatljiv. Naime, Sud je obrazložio da „nijedan politički subjekat“, o čijim se prijedlozima kandidatskih lista glasalo, „nije izjavio prigovor odnosno žalbu“. Stoga je zaključio da CIK nije imao ovlašćenje da nevažeći glasački listić samovoljno ocijeni kao važeći. Sud BiH je ukazao da je rezultate glasanja utvrdila nadležna komisija sastavljena od devet predstavnika političkih subjekata, odnosno predlagača lista, koju su činili predstavnici svih političkih stranaka (predstavnici i pozicije i opozicije). Dalje je naveo da je od devet članova Komisije osam glasalo da se radi o nevažećem glasačkom listiću. Međutim, kako je Sud BiH ukazao, CIK je i pored toga preinačio odluku Komisije, iako u konkretnom slučaju za to nije imao zakonska ovlašćenja. Sud BiH je naglasio da je prebrojavanje glasačkih listića i ocjena da li je listić važeći sastavni dio jedinstvenih procedura, za koje je CIK ocijenio da su sprovedene u skladu sa zakonom. Ukoliko je CIK smatrao da su povrijeđene procedure prebrojavanja glasačkih listića, Sud BiH je istakao kako CIK nije imao ovlašćenje da preinači odluku Komisije i drugačije cijeni važnost jednog glasačkog listića, nego je, eventualno, mogao predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
12. Odlukom CIK-a od 22. decembra 2022. godine ponovo su utvrđeni rezultati posrednih izbora u Domu naroda, prema kojima je apelantova kandidatska lista osvojila 12 glasova. CIK je u obrazloženju istakao da je utvrdio da je apelant elektronskom poštom podnio prigovor 2. decembra 2022. godine kao politički subjekat o čijoj se kandidatskoj listi glasalo u konkretnom slučaju. Takođe, CIK je istakao da se navedenim prigovorom osporavao proces prebrojavanja glasova i proglašenje spornog listića nevažećim. Zatim je obrazložio da Komisija nije donijela formalnopravni akt, nego je samo usvojila Izvještaj. U vezi s tim, CIK je pojasnio da Komisija ima status tijela nadležnog za sprovođenje izbora, ali da nema ovlašćenje da utvrđuje rezultate glasanja. Dalje, CIK je detaljno obrazložio zašto smatra da postoji njegova zakonska nadležnost da ocijeni da li je sporni listić važeći. Navedeno je, između ostalog, da se radi i o prethodnom pitanju koje je CIK dužan da riješi prije donošenja odluke o utvrđivanju rezultata izbora. CIK je naglasio da u konkretnom slučaju treba razlikovati postupak glasanja koji sprovodi Komisija i postupak utvrđivanja rezultata izbora, za koji je nadležan isključivo CIK. Dalje je obrazloženo i to da je CIK smatrao da je sporni listić važeći zato što iz njega može da se vidi kome je dat glas budući da u njemu nije obilježen nijedan drugi politički subjekat osim apelanta. Takođe, CIK je zaključio da sporni listić ne sadrži nijednu nepravilnost utvrđenu članom 5.17 Izbornog zakona BiH.
13. U ponovnim postupcima, u kojima apelant ponovo nije učestvovao, Sud BiH je rješenjima od 30. decembra 2022. godine usvojio žalbe SNSD-a i R. P. R., te je poništio odluku CIK-a od 22. decembra 2022. godine i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Sud BiH je navedenim rješenjima naložio CIK-u da donese novu odluku o utvrđivanju rezultata posrednih izbora u Domu naroda u skladu s Izvještajem Komisije.
14. Sud BiH je u obrazloženju istakao da je CIK u novoj odluci uzeo u obzir činjenicu da je na proces sprovođenja posrednih izbora u Dom naroda apelant uložio prigovor (vidi tačku 8 ove odluke). Međutim, Sud BiH je istakao da je uvidom u spis predmeta utvrdio da CIK u prethodnom postupku (u kojem je donesena prva odluka koju je ukinuo Sud BiH) nije razmatrao postojanje prigovora, nego je po službenoj dužnosti zaključio da je sporni listić važeći. Sud BiH je ukazao da se CIK u obrazloženju odluke nije referisao u pogledu prigovora, tj. nema izjašnjenja da li je prigovor razmatran te da li je blagovremen. S obzirom na to da je rješenjima od 13. decembra 2022. godine poništena odluka CIK-a od 5. decembra 2022. godine i predmet vraćen na ponovno postupanje, Sud BiH je istakao da se u ponovnom postupku moglo raspravljati samo o činjenicama i dokazima koji su bili u spisu i o kojima je CIK dao svoju ocjenu u ranijem postupku. Sud BiH je pojasnio da, cijeneći procesna pravila postupka, u ponovnom postupku predmet raspravljanja nije mogao biti prigovor o kome se ranije nije raspravljalo. Sud BiH je istakao da je CIK pogrešno primijenio član 62 Zakona o upravnim sporovima BiH (u daljnjem tekstu: ZUS), iz kojeg proizlazi da u slučaju kada sud u upravnom sporu poništi konačan upravni akt predmet se vraća u stanje u kojem se nalazio prije nego što je konačni akt donesen, a nadležna institucija je vezana pravnim shvatanjem suda i primjedbama u pogledu postupka. Stoga, donošenjem identičnog konačnog upravnog akta u ponovljenom postupku, prema shvatanju Suda BiH, nije postupljeno po citiranoj odredbi člana 62 ZUS-a.
15. Zatim, Sud BiH je naveo da je CIK u konkretnoj pravnoj stvari utvrdio da su prilikom glasanja za izbor delegata poštovani određeni principi, i to: 1) svaki poslanik je imao pravo glasa, 2) svi poslanici su imali po jedan glas za kandidatsku listu, 3) glasanje je bilo direktno, 4) izbori su bili slobodni jer nikome nije bilo zabranjeno da formira listu i da se kandiduje i 5) glasanje je bilo tajno. Nakon takvog utvrđenja, prema shvatanju Suda BiH, CIK je bio u obavezi da primijeni odredbu člana 16 Uputstva o postupku sprovođenja posrednih izbora za organe vlasti u BiH obuhvaćenih Izbornim zakonom BiH (u daljnjem tekstu: Uputstvo). Naime, navedena odredba propisuje da u postupku utvrđivanja rezultata izbora, koje je nesumnjivo u nadležnosti CIK-a, CIK utvrđuje da li je cjelokupni postupak glasanja i izbora sproveden u skladu s Izbornim zakonom BiH i Uputstvom, te nakon toga utvrđuje rezultate izbora. Sud BiH je istakao da, s obzirom na to da nisu utvrđene nikakve nepravilnosti u pogledu cjelokupnog postupka glasanja i izbora, CIK nije imao ovlašćenje da posebno cijeni da li je neki glasački listić važeći, već da prihvati Izvještaj Komisije o sprovedenom glasanju. U slučaju da je CIK utvrdio nepravilnosti po bilo kojem navedenom principu, Sud BiH je istakao da je CIK trebalo da primijeni član 17 stav 2 Uputstva te da poništi izbore i naredi ponavljanje procedure izbora u onom dijelu postupka gdje su povrede učinjene. Pored toga, Sud BiH je ukazao da ocjena da li je sporni listić važeći ili nevažeći ne predstavlja prethodno pitanje koje je CIK dužan da riješi u konkretnom slučaju, shodno odredbi člana 135 Zakona o upravnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZUP). U vezi s tim, ukazano je da pitanje važenja glasačkih listića čini sastavni dio jedinstvene procedure za sprovođenje posrednih izbora. Sud BiH je naglasio da je u ponovnom postupku CIK dužan da prilikom donošenja nove odluke cijeni prethodno navedena pravna shvatanja, kao i iznesene primjedbe u pogledu postupka.
Odluka osporena apelacijom broj AP-81/23
16. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 Iž 044752 22 Iž od 4. januara 2023. godine odbijen je apelantov zahtjev za učešće u sudskom postupku. Sud BiH je u obrazloženju istakao da je apelant podnio zahtjev za učestvovanje u svojstvu stranke u postupku po izbornoj žalbi, „koju će, prema saznanjima koje ima, pokrenuti SNSD protiv odluke CIK-a od 22. decembra 2022. godine“ (vidi tačku 13 ove odluke). Sud BiH je istakao da je postupak po izbornim žalbama specifičan upravni spor, koji je regulisan poglavljem IX ZUS-a. U vezi s tim, Sud BiH je istakao da je ZUS na različit način regulisao pitanje učesnika redovnog upravnog spora i spora pokrenutog po izbornim žalbama. Naime, kako je obrazloženo, takav zaključak proizlazi iz odredbe člana 28 stav 1 ZUS-a koja propisuje da će se tužba dostaviti na odgovor instituciji čiji se upravni akt pobija i zainteresovanim licima, ako ih ima, dok odredba člana 80 stav 2 istog zakona propisuje da se žalba dostavlja svim zainteresovanim stranama navedenim u žalbi. Stoga je Sud BiH zaključio da iz navedenog proizlazi da ZUS, u postupku izbornih žalbi, nije propisao učešće zainteresovanih lica u sudskom postupku. Pored toga, Sud BiH je ukazao da je, prilikom rješavanja „redovnog upravnog spora“, odredbom člana 37 ZUS-a sud ovlašćen da, u slučaju uvažavanja tužbe, sam riješi upravnu stvar donoseći odluku koja zamjenjuje poništeni konačni upravni akt. Međutim, u postupku izbornih žalbi sud je, prema odredbi člana 81 stav 1 ZUS-a, ovlašćen, ukoliko utvrdi da je žalba osnovana, samo da odredi uklanjanje nepravilnosti kojima je povrijeđeno izborno pravo. Sud BiH je ukazao da iz navedenog proizlazi da zadatak suda u postupku po izbornim žalbama nije rješenje spora, čije rješenje može da proizvede štetu trećem licu, nego je zadatak kontrola pravilnosti primjene odredbi Izbornog zakona BiH u odlukama CIK-a.
Postupak u kojem je donesena odluka osporena apelacijom broj AP-404/23
17. Odlukom CIK-a broj 06-1-07-1-4815/22 od 5. januara 2023. godine utvrđeni su rezultati posrednih izbora u Domu naroda, prema kojim je apelant osvojio 11 glasova (sve bliže precizirano u navedenoj odluci). U obrazloženju je CIK istakao da mu je Narodna skupština Republike Srpske dostavila cjelokupan izborni materijal u vezi s sprovedenim posrednim izborima za Dom naroda. Zatim je CIK naveo da je nakon sprovedenog postupka donio dvije odluke, koje su poništene rješenjima Suda BiH, te da mu je u rješenjima Suda BiH od 30. decembra 2022. godine naloženo da donese novu odluku u skladu s Izvještajem Komisije. U vezi s tim, CIK je istakao da je, „imajući u vidu nalog Suda BiH iz naprijed navedenih rješenja“ i u skladu sa članom 2.9 stav (1) tačka 9, a u vezi sa članom 9.12g Izbornog zakona BiH, utvrdio rezultate posrednih izbora u Domu naroda „u skladu s Izvještajem Komisije“.
18. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 Iž 044789 22 Iž od 11. januara 2023. godine odbijena je apelantova žalba. Sud BiH je u obrazloženju istakao da je CIK za svoju odluku dao potpuno i jasno obrazloženje koje u cijelosti prihvata i apelaciono vijeće jer se zasniva na pravilnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Zatim, Sud BiH je istakao da je pobijana odluka donesena u skladu s datim uputstvima Suda BiH iz ranije odluke, koja je donesena shodno ovlašćenjima iz odredbi člana 81 ZUS-a. Sud BiH je istakao da nije izašao iz okvira svoje nadležnosti jer nije, primjenom odredbe člana 37 ZUS-a, u sporu pune jurisdikcije, sam riješio upravnu stvar, nego je predmet s jasnim uputstvima vratio CIK-u, koji je nadležan da utvrđuje rezultate posrednih izbora. Pored toga, Sud BiH je istakao da nemaju osnova ni žalbeni navodi da CIK nije donio odluku o apelantovom prigovoru. Sud BiH je pojasnio da je o navedenom pitanju u odluci od 30. decembra 2022. godine dao jasno obrazloženje, tj. da CIK u prethodnom postupku, na javnoj sjednici 5. decembra 2022. godine, nije razmatrao eventualno postojanje prigovora, niti se u obrazloženju svoje odluke od 5. decembra 2022. godine CIK referisao o toj činjenici. Nadalje je Sud BiH ponovio navode iz odluke od 30. decembra 2022. godine o tome kako je CIK u ranijoj odluci pogrešno primijenio odredbu člana 62 ZUS-a (vidi tačku 15 ove odluke).
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
19. Apelant tvrdi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na slobodne izbore iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i član I/2 Ustava Bosne i Hercegovine. U apelaciji broj AP- 404/23 apelant se pozvao i na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
20. Apelant je istakao da mu Komisija nije priznala sporni listić, zbog čega je uložio prigovor CIK-u. Apelant je ukazao da mu je CIK formalno priznao status stranke u konkretnom predmetu, ali da mu nije omogućio da štiti svoja prava ili interese, niti je odlučio o njegovom prigovoru. Apelant je ukazao da mu CIK nije dostavio izborne žalbe koje je podnio SNSD protiv prvostepenih odluka, te mu nije omogućio da se na te žalbe izjasni. Zatim je naveo da mu Sud BiH nije omogućio da učestvuje u postupku po izbornoj žalbi na prvu odluku CIK-a (nije mu dostavio ni žalbu, ni rješenje), dok mu je u postupku po drugoj izbornoj žalbi rješenjem osporenim apelacijom broj AP-81/23 i formalnopravno uskratio pravo da bude stranka u postupku. Dakle, SNSD je dva puta ulagao žalbu na odluke CIK-a, CIK se dva puta izjašnjavao, a Sud BiH dva puta donosio svoje odluke bez prava apelanta da učestvuje u postupku, iako se cijeli postupak ticao njegovih prava i pravnih interesa. Apelant je naglasio da je rezultat navedenog postupanja rješenje Suda BiH u kojem je meritorno i autoritativno odlučio da se važenje spornog listića ne smije priznati i naložio CIK-u da tako i odluči. Nakon toga je CIK, „bez bilo kakvog obrazloženja“, donio konačnu odluku od 5. januara 2023. godine, a apelantu je tek tada omogućeno da na tu odluku podnese žalbu. Dakle, apelant je povredom prava na pristup sudu i prava na efektivni pravni lijek de facto doveden pred gotov čin. Apelant je ukazao da čl. 16 i 80 ZUS-a obavezuju Sud BiH da stranci s pravnim interesom omogući učestvovanje u postupku, tj. da ZUP, ZUS ili Izborni zakon „nigdje ne isključuju licima s pravnim interesima, tj. subjektima o čijim pravima CIK ili Sud BiH odlučuju da imaju status stranke“. Naime, apelant smatra da se ne može prihvatiti da mu, tek nakon što CIK ne može više slobodno i na osnovu svih argumenata odlučivati, jer postoji jasan nalog suda, bude omogućeno učešće u postupku. Takav se postupak za apelanta čini iluzornim. Apelant je istakao da iz navedenog proizlazi da mu je uskraćena svaka vrsta institucionalne zaštite u predmetu u kojem se odlučivalo o njegovim pravima. Apelant je pojasnio da CIK u odluci od 5. januara 2023. godine nije dao obrazloženja nego se samo pozvao na „nalog Suda BiH“ iz ranijeg rješenja, pri čemu apelantu sadržaj tog rješenja nije bio poznat budući da nije učestvovao u tom postupku. Zatim, kako je pojasnio apelant, u osporenom rješenju Suda BiH od 11. januara 2023. godine samo se navodi da je CIK dao „potpuno i jasno obrazloženje“. Apelant je naglasio da to nije obrazloženje, već „krug upućivanja na drugog, koji, u svom ishodu, ne daje mogućnost apelantu da dobije istinske razloge odluke na koje bi se trebalo referisati“. Stoga, apelant smatra da navedeno ukazuje da mu je uskraćena efektivna zaštita u konkretnom predmetu.
21. Pored navedenog, apelant smatra da „nema niti stvarnu niti materijalnu djelotvornost pravnog lijeka“. U vezi s tim, apelant ponovo naglašava da CIK nije dao nikakvo obrazloženje zašto je sporni listić nevažeći, već je samo „postupio po nalogu Suda BiH“, a Sud BiH tvrdi da je takvo obrazloženje „potpuno i jasno“, pri čemu apelant nije mogao da učestvuje u postupku u kojem je donesen navedeni nalog suda. Apelant je takođe istakao da su Sud BiH i CIK dodatno povrijedili materijalni dio člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer su nezakonito poništili sporni listić. Naime, iz odluka Suda proizlazi da je CIK dva puta iscrpno obrazlagao zašto je listić važeći, potkrjepljujući to i svojom dosadašnjom praksom. Apelant je naglasio da se način na koji je sporni listić označen ne može svrstati niti pod jednu normu člana 5.17 Izbornog zakona BiH, kojim je propisano kada se glasački listić ima smatrati nevažećim. Apelant je naglasio da sudovi u takvim situacijama ne smiju donositi odluke umjesto uprave. Takođe je naveo da, uzimajući u obzir nadležnosti CIK-a, posebno činjenicu da on određuje formu i sadržaj formulara, tj. glasačkog listića, te da je zakonodavac jasno i nedvosmisleno propisao šta je „nezakonito“, Sud BiH je morao da poštuje „manevarski prostor“ koji je koristio CIK u svoje prve dvije odluke. Umjesto toga, apelant smatra da je Sud BiH sam ušao u taj „manevarski prostor“, preuzeo diskreciona prava CIK-a i, štaviše, arbitrarno odlučio šta je navodno nezakonito. S obzirom na sve navedeno, apelant smatra da mu je Sud BiH povrijedio pravo iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer je arbitrarno, „bez zakonskog osnova i tumačeći zakon na nedozvoljen način“, odlučio da je sporni listić nevažeći, dodatno prekoračujući svoja ovlašćenja kao upravnog suda (kontrola zakonitosti).
b) Odgovor na apelaciju
22. Sud BiH je istakao da je u rješenju osporenom apelacijom broj AP-81/23 dao razloge kojim su rukovodio prilikom odlučivanja (da apelant zahtijeva učešće u sudskom postupku pokrenutom izbornom žalbom drugog političkog subjekta, da se radi o specifičnoj vrsti upravnog spora itd.). Takođe je istakao da odredbe člana 6.9 Izbornog zakona BiH i odredbe poglavlja IX ZUS-a propisuju izbornu žalbu kao djelotvoran pravni lijek protiv odluka CIK-a, pa da stoga apelant neosnovano ukazuje na povredu člana 13 Evropske konvencije. U odnosu na apelaciju broj AP-404/23, Sud BiH je istakao da u cijelosti ostaje pri razlozima navedenim u odluci osporenoj tom apelacijom.
23. CIK je istakao da nije bio stranka u postupku u kojem je odbijen apelantov zahtjev za učešće u postupku pred Sudom BiH. CIK je ukazao da je apelantu pred tim organom odobreno učešće u postupku utvrđivanja konkretnih rezultata, dok je postupak rješavanja po izbornim žalbama na odluke CIK-a sasvim drugi postupak u kojem su stranke u postupku pred Sudom BiH bile CIK i podnosilac žalbe. U odnosu na prigovor koji je apelant podnio CIK-u, CIK je istakao da je prilikom donošenja odluka od 5. i 22. decembra 2022. godine imao u vidu i navode apelantovog prigovora, da je navedenim odlukama sporni glasački listić proglašen važećim, kako je i traženo podnesenim prigovorom, pa o prigovoru nije donesena posebna odluka jer se radilo o već riješenoj pravnoj stvari. U vezi s apelacionim navodima koji se odnose na sporni listić, CIK je ukazao da bi, ukoliko bi se sporni listić priznao kao važeći, apelantova lista i lista R. P. R. imale identičan broj glasova (12), te bi mandat u konkretnom slučaju bio dodijeljen žrijebanjem, u skladu s odredbom člana 9.12g stav (3) Izbornog zakona BiH. Dakle, kako je pojašnjeno, postoji mogućnost da apelantu ni na taj način mandat u Domu naroda ne bi bio dodijeljen. CIK je uz odgovor dostavio odluke koje su bile donesene u konkretnom predmetu i koje su navedene u činjeničnom stanju.
V.Relevantni propisi
24. Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 16.
Treće lice kojem bi poništenje pobijanog konačnog upravnog akta neposredno bilo na štetu (zainteresovano lice) ima u sporu položaj stranke.
Član 28. stav (1) Ako tužbu ne odbaci po članu 24. stavu 2. ili po članu 25. ovog zakona, niti poništi upravni akt po članu 26. ovog zakona, Sud će po jedan prepis tužbe s prilozima dostaviti na odgovor instituciji čiji se upravni akt pobija (u daljem tekstu: tužena strana) i zainteresovanim licima, ako takvih lica ima.
Član 37. stav (4) Presudom se konačni upravni akt poništava i rješava upravna stvar u slučajevima utvrđenim u članu 34. stav 3. ovog zakona i drugim slučajevima predviđenim ovim zakonom. Takva presuda u svemu zamjenjuje poništeni konačni upravni akt.
Član 62.
Kad Sud poništi konačni upravni akt protiv koga je bio pokrenut upravni spor, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog konačnog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležna institucija dužna je da ga donese bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude. Nadležna institucija je pri tome vezana pravnim shvatanjem Suda i primjedbama u pogledu postupka.
IX - POSTUPAK PO IZBORNIM ŽALBAMA
Član 76.
Protiv odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (Centralna izborna komisija) ili Izbornog vijeća za prigovore i žalbe kojom se krši Izborni zakon Bosne i Hercegovine (Izborni zakon) i propisi koje donosi Centralna izborna komisija na osnovu zakona, može se uložiti žalba Apelacionom odjeljenju.
Član 79.
O žalbi odlučuje Apelaciono odjeljenje u vijeću od trojice sudija po hitnom postupku, čuvajući osnovna načela postupka, i sudsku odluku donosi u roku od tri dana od dana prijema žalbe.
Član 80. stav (2) Žalba se dostavlja svim zainteresovanim stranama navedenim u žalbi.
Strane navedene u žalbi mogu se u roku 48 (četrdeset osam) časova od primitka žalbe pismeno izjasniti o njenim navodima.
Član 81.
Kad Apelaciono odjeljenje nađe da je žalba osnovana, donijeće odluku kojom će odrediti da se uklone nepravilnosti kojima je povrijeđeno izborno pravo. U protivnom, odbit će žalbu.
Apelaciono odjeljenje će odlukom iz stava 1. ovog člana odrediti mjere koje treba preduzeti, da bi se otklonile nepravilnosti kojima je povrijeđeno izborno pravo podnosioca žalbe, ostavljajući rok za izvršenje i odrediti sankcije za slučaj neizvršenja odluke.
25. Izborni zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 – odluka USBiH, 63/11 – odluka USBiH, 15/12 – rješenje USBiH, 11/13 – rješenje USBiH, 18/13, 7/14, 31/16, 1/17 – odluka USBiH, 54/17 – rješenje USBiH, 41/20, 38/22, 51/22 i 67/22) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 2.9 tačka 9.
Centralna izborna komisija BiH je nezavisan organ koji podnosi izvještaj neposredno Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i čija ovlaštenja iz nje proizilaze. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine:
9. utvrđuje i potvrđuje rezultate svih neposrednih i posrednih izbora obuhvaćenih ovim zakonom, ovjerava da su ti izbori sprovedeni u skladu sa ovim zakonom i objavljuje rezultate svih neposrednih i posrednih izbora obuhvaćenih ovim zakonom;
Član 5.14 Centralna izborna komisija BiH utvrđuje formu i sadržaj glasačkog listića za sve nivoe neposrednih izbora u Bosni i Hercegovini.
Glasački listić omogućava biraču da glasa samo za jednu od sljedećih opcija:
1. nezavisnog kandidata; ili 2. političku stranku, koaliciju ili listu nezavisnih kandidata; ili 3. mogućnost da u okviru liste kandidata jedne političke stranke, koalicije ili liste nezavisnih kandidata, označi jednog ili više kandidata. Ako je birač ispravno označio jednog ili više kandidata na jednoj listi, smatra se da je ta lista dobila jedan važeći glas u svrhu raspodjele mandata.
Birač može glasati samo na način koji je utvrđen u ovom članu.
Član 5.17 Glasački listić je nevažeći:
1. ako nije ispunjen, ili je ispunjen tako da nije moguće sa sigurnošću utvrditi kojoj je političkoj stranci, koaliciji, nezavisnom kandidatu ili listi nezavisnih kandidata birač dao svoj glas;
2. ako su dopisana imena kandidata; ili 3. ako je označeno više od jedne političke stranke, koalicije, nezavisnog kandidata ili liste nezavisnih kandidata; ili 4. ako se na osnovu oznaka, koje je birač dopisao na glasački listić, kao što je potpis, može utvrditi njegov identitet; ili 5. ako birač označi glasački listić na način drugačiji od onog koji je utvrđen u članu 5.14.
POGLAVLJE 6
ZAŠTITA IZBORNOG PRAVA
Član 6.1 Zaštitu izbornog prava obezbjeđuju izborne komisije i Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine.
Član 6.2 Birač i politički subjekt čije je pravo ustanovljeno ovim zakonom povrijeđeno može izbornoj komisiji uložiti prigovor najkasnije u roku od 48 časova, odnosno u roku od 24 časa u izbornom periodu od učinjene povrede, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Izborne komisije mogu, po saznanju za učinjenju povredu, iz svoje nadležnosti pokrenuti postupak po službenoj dužnosti protiv političkog subjekta i zaposlenog ili na drugi način angažiranog u izbornoj administraciji zbog kršenja odredaba ovog zakona.
Inicijativu za pokretanje postupka u smislu stava 2. ovog člana može podnijeti pravno ili fizičko lice nadležnoj izbornoj komisiji u pisanoj formi, u kojoj je obavezno navesti mjesto, vrijeme, sadržaj učinjenje povrede i učinioca.
Član 6.3 Prigovor se podnosi na obrascu koji propiše Centralna izborna komisija BiH. Prigovor sadrži kratak opis učinjene povrede i prilog - dokaze koji potvrđuju navode prigovora. Prigovor mora potpisati podnosilac prigovora. Ako je podnosilac prigovora politička stranka ili koalicija ili lista nezavisnih kandidata, prigovor potpisuje predsjednik ili ovlašćeni predstavnik političke stranke ili koalicije ili liste nezavisnih kandidata ili lice koje oni ovlaste uz priloženo ovlašćenje.
Podaci o ovlašćenom predstavniku deponuju se kod opštinske izborne komisije.
Prigovor se dostavlja bez odgađanja svim stranama navedenim u prigovoru. Strane navedene u prigovoru mogu se u roku od 24 sata od prijema prigovora, u pisanoj formi, izjasniti o navodima prigovora. Nadležni organi mogu odrediti saslušanje strana.
Centralna izborna komisija BiH utvrđuje proceduralna uputstva za rješavanje po prigovorima podnesenim izbornim komisijama.
Prigovor koji je prema članu 6.2. ovog zakona podnijelo neovlašćeno lice, ili je prigovor podnesen neblagovremeno ili je nepotpun, odbacuje se.
Prigovor će se odbaciti i ako se ne može utvrditi ko je podnosilac prigovora. Podneseni prigovor odnosno žalba u postupku zaštite izbornog prava ne odgađaju obavljanje izbornih radnji koje su propisane ovim zakonom.
Član 6.9 Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine nadležno je da rješava po žalbama na odluke Centralne izborne komisije BiH. Žalba se podnosi Apelacionom odjeljenju Suda Bosne i Hercegovine u roku od dva dana od dana prijema odluke Centralne izborne komisije BiH, kojom je odlučeno o primjeni ovog Zakona.
Žalba se podnosi putem Centralne izborne komisije BiH.
Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine, kada odlučuje o primjeni ovog Zakona dužno je da donese odluku po žalbi u roku od tri dana od dana prijema žalbe.
Potpoglavlje B
DOM NARODA PARLAMENTARNE SKUPŠTINE BOSNE I
HERCEGOVINE
Član 9.12 Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH sastoji se od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije Bosne i Hercegovine (uključujući pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba).
Član 9.12a stav (4) Delegate u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH (pet Srba) iz Republike Srpske bira Narodna skupština Republike Srpske.
Član 9.12g Izborni materijal i rezultati glasanja iz čl. 9.12d i 9.12f ovog zakona dostavljaju se Centralnoj izbornoj komisiji BiH na potvrđivanje u skladu sa članom 2.9 ovog zakona i konačnu raspodjelu mandata u skladu sa članom 9.5 ovog zakona.
Mandati se raspodjeljuju jedan po jedan po listama, u skladu sa članom 9.5 ovog zakona. Osvojeni mandati dodjeljuju se prema njihovom redoslijedu na listi.
Ako prilikom raspodjele u skladu sa članom 9.5 ovog zakona budu dobijeni identični količnici, mandat se dodjeljuje žrijebanjem.
Član 9.12i Izbore u smislu ove glave (postupak kandidovanja i glasanja) sprovode nadležna radna tijela u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine i Narodnoj skupštini Republike Srpske.
26. Uputstvo o postupku sprovođenja posrednih izbora za organe vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 75/22 i 83/22) u relevantnom dijelu glasi:
Odjeljak C. Izbor Član 12 st. (2) i (3) (Način glasanja - član 9.12d i 9.12f Izbornog zakona BiH) (2) Svaki poslanik u Narodnoj skupštini RS daje jedan glas za kandidatsku listu za izbor srpskog delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH iz Republike Srpske.
(3) Glasanje se provodi tajno u skladu s odredbama Izbornog zakona BiH i ovog Uputstva.
Član 13 (Glasački listić) (1) Glasanje iz člana 12. ovog Uputstva vrši se na glasačkom listiću čiji izgled i sadržaj utvrđuje Centralna izborna komisija BiH, a koji je sastavni dio ovog Uputstva.
(2) Ukoliko je, na način propisan članom 2. i 3. ovog Uputstva, predloženo više kandidatskih listi, redosljed na glasačkom listiću utvrđuje Dom naroda Parlamenta Federacije BiH i Narodna skupština RS žrijebanjem.
Član 14 (Spovođenje izbora) Izbore u smislu člana 12. ovog Uputstva sprovode organi nadležni za sprovođenje izbora.
Odjeljak D. Utvrđivanje, potvrđivanje rezultata izbora i raspodjela mandata Član 15 (Rok za dostavljanje izbornog materijala) Kompletan izborni materijal s rezultatima glasanja iz člana 12. ovog Uputstva odmah nakon sprovedenog postupka glasanja, a najkasnije u roku od 24 časa, dostavlja se Centralnoj izbornoj komisiji BiH.
Član 16 (Utvrđivanje rezultata izbora) U postupku utvrđivanja rezultata izbora, Centralna izborna komisija BiH utvrdiće da li je cjelokupni postupak glasanja i izbora sproveden u skladu s Izbornim zakonom BiH i ovim Uputstvom, te će utvrditi rezultate izbora.
Član 17 (Potvrđivanje rezultata izbora i raspodjela mandata) (1) Nakon isteka roka za podnošenje žalbi na odluku o utvrđivanju rezultata glasanja, odnosno nakon pravosnažnosti odluke, Centralna izborna komisija BiH će potvrditi rezultate glasanja i dodijeliti mandate u skladu s članom 9.5 Izbornog zakona BiH.
(2) U slučaju povrede postupka propisanog Odjeljkom C. Poglavlja II. ovog Uputstva, Centralna izborna komisija BiH poništiće izbore i narediti ponavljanje procedure izbora delegata u onom dijelu postupka izbora gdje su povrede učinjene.
(3) Centralna izborna komisija BiH, nakon isteka roka za žalbu na odluku o poništavanju izbora, odnosno nakon pravosnažnosti odluke o poništavanju izbora, će odmah, a najkasnije u roku od tri dana, narediti ponavljanje procedure izbora delegata u onom dijelu postupka izbora gdje su povrede učinjene.
Član 18 (Zaštita izbornog prava) U slučajevima prigovora na postupak kandidovanja, ovjere, potvrđivanja i raspodjele mandata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH primjenjuju se opšta pravila zaštite izbornog prava utvrđena u Poglavlju 6. Izbornog zakona BiH i podzakonskim aktima Centralne izborne komisije BiH.
VI.Dopustivost U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
27. U vezi s apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
28. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
29. Član 18 stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
30. U vezi s ovim dijelom navoda, Ustavni sud podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav zauzeo u predmetu Pierre-Bloch protiv Francuske (vidi Evropski sud, Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, predstavka broj 24194/94, tačka 50). Ustavni sud primjećuje da je Evropski sud i u kasnijoj praksi ostao dosljedan tom stavu da sporovi vezani uz prava i obaveze koji izviru iz pasivnog biračkog prava u pravilu ne spadaju u okvire ni građanskog, niti krivičnog aspekta člana 6 Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Paksas protiv Litvanije, presuda od 6. januara 2011. godine, predstavka broj 34932/04, tač. 64–69 i Karimov protiv Azerbejdžana, presuda od 25. septembra 2014. godine, predstavka broj 12535/06, tač. 53–55). Ustavni sud takođe ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo sličan stav (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-4195/16 od 23. novembra 2016. godine i AP-39/19 od 10. septembra 2019. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o sporu koji je van okvira člana 6 stav 1 Evropske konvencije, a član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, zbog čega su ovi apelantovi navodi ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na navode o povredi prava na slobodne izbore, prava na djelotvoran pravni lijek i vladavinu prava iz člana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine
31. U odnosu na ove navode, Ustavni sud utvrđuje da apelacije ispunjavaju uslove propisane članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, da su podnesene u roku, kao i da ispunjavaju i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nisu očigledno (prima facie) neosnovane u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.
VII.Meritum
32. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na slobodne izbore iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i član I/2 Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na slobodne izbore
33. Član 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Visoke strane ugovornice se obavezuju da u razumnim vremenskim razmacima održavaju slobodne izbore tajnim glasanjem pod uslovima koji obezbjeđuju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih organa.
a)Relevantni standardi
34. Ustavni sud podsjeća da, za razliku od drugih materijalnih odredbi Evropske konvencije i njenih protokola, član 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju je formulisan kao pozitivna obaveza visokih strana ugovornica da održavaju izbore koji obezbjeđuju slobodno izražavanje volje naroda, a ne kao određeno pravo ili sloboda. Međutim, Evropski sud je ustanovio da ta odredba podrazumijeva i pojedinačna prava, koja čine pravo da se glasa („aktivni” aspekat) i pravo da se bude kandidat na izborima („pasivni” aspekat) (vidi Evropski sud, Paunović i Milivojević protiv Srbije, presuda od 24. maja 2016. godine, predstavka broj 41683/06, tačka 58 sa daljnjim referencama). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se ta prava, tj. odredba člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odnosi samo na izbore „zakonodavnih organa“ ili bar u jedan od njihovih domova ako ih ima dva ili više. Međutim, pojam „zakonodavnog organa“ mora da se tumači u svjetlu ustavne strukture svake države (vidi Evropski sud, Davydov i ostali protiv Rusije, presuda od 30. maja 2017. godine, predstavka broj 75947/11, tačka 278 sa daljnjim referencama) i, posebno, ustavne tradicije države i obima zakonodavnih nadležnosti doma o kojem je riječ.
35. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju odlučivalo o izboru delegata u Dom naroda. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se u skladu sa članom IV Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština BiH sastoji od Doma naroda i Predstavničkog doma. Takođe, Ustavni sud podsjeća da je Parlamentarna skupština nadležna, između ostalog, i za donošenje zakona shodno članu IV/4a) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. da oba doma moraju odobriti sve zakonodavne odluke shodno članu IV/3 Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, kao i da su osporene odluke donesene u postupku izbora delegata u Dom naroda, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nesporno radi o izboru u „zakonodavni organ“.
36. Ustavni sud dalje podsjeća da je Evropski sud ukazao da cilj i svrha Evropske konvencije kao „alata“ za zaštitu ljudskih prava zahtijevaju da se njene odredbe tumače i primjenjuju na takav način da propisana prava ne budu teorijska ili iluzorna, već praktična i djelotvorna. Pravo lica na kandidovanje na izborima, koje je zagarantovano članom 3 Protokola broj 1 i inherentno konceptu istinski demokratskog društva, bilo bi samo iluzorno ako bi lice moglo da bude proizvoljno lišeno tog prava. Shodno tome, iako je tačno da države imaju veliku slobodu u odlučivanju kada apstraktno utvrđuju uslove izbora, princip da prava moraju biti djelotvorna zahtijeva da postupak ispunjavanja uslova sadrži dovoljno zaštitnih mjera za sprečavanje proizvoljnih i/ili nezakonitih odluka. Iako je prvobitno naveden u vezi s uslovima o ispunjavanju uslova za kandidovanje, princip koji zahtijeva sprečavanje proizvoljnosti je podjednako relevantan i u drugim situacijama u kojima je djelotvornost pojedinačnih izbornih prava dovedena u pitanje (vidi Evropski sud, Namat Aliyev protiv Azerbejdžana, presuda od 8. aprila 2010. godine, broj predstavke 18705/06, tačka 72), uključujući i način revizije ishoda izbora i poništavanje izbornih rezultata (vidi Evropski sud, Kovach protiv Ukrajine, presuda od 7. februara 2008. godine, broj predstavke 39424/02, tačka 55 i dalje). Evropski sud je naglasio da je važno da organi nadležni za sprovođenje izbora funkcionišu na transparentan način i da zadrže nepristrasnost i nezavisnost od političke manipulacije (vidi Evropski sud, Gruzijska laburistička partija protiv Gruzije, presuda od 8. jula 2008. godine, broj predstavke 9103/04, tačka 101). Takođe je istakao da postupci koje ti organi vode budu praćeni minimalnim mjerama zaštite od proizvoljnosti i da su njihove odluke dovoljno obrazložene (idem, mutatis mutandis, Namat Alijev protiv Azerbejdžana, tač. 81–90, i Kovach protiv Ukrajine, tač. 59–60). Štaviše, razlozi svrsishodnosti i potreba za strogim vremenskim rokovima koji su osmišljeni kako bi se izbjeglo odugovlačenje izbornog procesa, iako su često opravdani, ipak ne mogu da posluže kao izgovor za potkopavanje djelotvornosti izbornih procedura (idem, mutatis mutandis, Namat Alijev protiv Azerbejdžana, tačka 90).
b) U odnosu na apelaciju broj AP-81/23 i osporeno rješenje od 4. januara 2023. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za učešće u sudskom postupku
37. Apelant je, u suštini, ukazao kako su proizvoljno primijenjeni pozitivnopravni propisi, te da mu je uskraćeno učestvovanje u postupku zaštite njegovog prava na fer izbore u zakonodavno tijelo, što je za posljedicu imalo lišavanje apelanta institucionalne zaštite njegovog prava iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
38. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH osporenim rješenjem od 4. januara 2023. godine odbio apelantov zahtjev za učešće u sudskom postupku tumačeći i upoređujući odredbe čl. 28 stav 1 i 37 ZUS-a, koje se odnose na „redovni upravni spor“, kako ga je nazvao Sud BiH u osporenom rješenju, te odredbe čl. 80 i 81 kojima je propisan postupak upravnog spora po izbornoj žalbi. Naime, navedene odredbe se odnose na razlike koje se tiču dostavljanja tužbe i izborne žalbe, kao i koja ovlašćenja ima Sud BiH u „redovnom upravnom sporu“, a koja u postupku po izbornoj žalbi. Ustavni sud podsjeća da nije njegov zadatak da tumači navedene zakonske odredbe nego je to upravo zadatak redovnog suda. Međutim, zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je, zbog takve primjene ZUS-a, zaštita apelantovog prava iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju bila „teorijska ili iluzorna“ a ne „praktična i djelotvorna“, kakva bi trebalo da bude. Ustavni sud podsjeća da je nesporno da je u konkretnom slučaju izborna žalba izjavljena protiv odluke CIK-a kojom je odlučeno u apelantovu korist (vidi tačku 13 ove odluke). Naime, odlukom CIK-a od 22. decembra 2022. godine sporni listić je proglašen važećim, a apelant je upravo tvrdio da je sporni listić važeći.
39. Ustavni sud napominje da od spornog listića zavisi kome će se dodijeliti mandat iz Republike Srpske u Domu naroda. Naime, u slučaju da je sporni listić važeći, apelantova kandidatska lista i lista R. P. R. imale bi identičan broj glasova (12), te bi se mandat dodijelio žrijebanjem, u skladu s odredbom člana 9.12g stav (3) Izbornog zakona BiH. Osim toga, žalbu protiv navedene odluke CIK-a podnijeli su SNSD i kandidatska lista R. P. R.
– apelantovi konkurenti na izborima za Dom naroda. Iz navedenog slijedi da je apelant imao očigledan interes da učestvuje u postupku u kojem se osporavala navedena odluka CIK-a. Ustavni sud smatra da sama činjenica da apelant nije mogao da učestvuje u postupku u kojem se pobijala odluka kojom je odlučeno (i) o njegovim izbornim pravima ukazuje da on nije uživao čak ni teorijsku, a kamoli praktičnu zaštitu svog prava na slobodne izbore prema članu 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
40. Ustavni sud zapaža da se Sud BiH u obrazloženju osporenog rješenja nije pozvao ni na jednu zakonsku odredbu iz koje eksplicitno proizlazi da postoji zakonsko ograničenje zbog kojeg apelant ne bi mogao da učestvuje u konkretnom postupku. Ustavni sud podsjeća da iz odredbe člana 79 ZUS-a proizlazi da se o izbornoj žalbi odlučuje po hitnom postupku, čuvajući osnovne principe postupka, kao i da sudska odluka mora biti donesena roku od tri dana od dana prijema žalbe. Član 80 stav 2 ZUS-a propisuje kome žalba treba da se dostavi. Međutim, taj član ne sadrži zabranu sudu da dostavi žalbu i drugim licima za koja može objektivno da se smatra da su zainteresovana za ishod upravnog spora. Stoga, iako su određeni kratki vremenski rokovi za donošenje odluke o izbornoj žalbi, takođe je propisano da će se čuvati osnovni principi postupka. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo podsjeća na citirano stanovište Evropskog suda da razlozi svrsishodnosti i potreba za strogim vremenskim rokovima koji su osmišljeni kako bi se izbjeglo odugovlačenje izbornog procesa, iako su često opravdani, ipak ne mogu da posluže kao izgovor za potkopavanje djelotvornosti izbornih procedura (vidi tačku 36 ove odluke). Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 16 ZUS-a propisano da treće lice kojem bi poništenje pobijanog konačnog upravnog akta neposredno bilo na štetu (zainteresovano lice) ima u sporu položaj stranke. Član 80 stav 2 ZUS-a nije isključio primjenu principa iz člana 16 ZUS-a, posebno kada se čita zajedno sa članom 79 ZUS-a prema kojem sud ima obavezu da čuva osnovne principe postupka.
41. U osporenom rješenju Sud BiH je korektno ukazao na poglavlje IX ZUS-a „Postupak po izbornim žalbama“ i član 80 stav 2 istog zakona, koji u prvoj rečenici propisuje da će se žalba dostaviti svim zainteresovanim stranama „navedenim u žalbi“. Stranke u postupku pred Sudom BiH, u kojem se osporavala odluka CIK-a od 22. decembra 2022. godine, bile su CIK i podnosilac žalbe, tj. SNSD i kandidatska lista R. P. R. Međutim, formulacija iz člana 80 stav 2 ZUS-a da će se žalba dostaviti svim zainteresovanim stranama „navedenim u žalbi“, kako je već navedeno, ne može da se tumači tako da će se žalba dostaviti samo CIK-u, čija se odluka pobija. Takvo tumačenje nije moguće ako se želi obezbijediti da se svakom učesniku u izborima djelotvorno zaštiti pravo na slobodne izbore iz člana 3 Protokola broj 1. Ako su drugi politički subjekti mogli osporavati odluku CIK-a od 22. decembra 2022. godine zato što im ne ide u korist i dati svoje argumente u tom pravcu, Ustavni sud smatra da nema zakonske prepreke da se i apelantu obezbijedi pravo da prezentuje svoje argumente i pokuša da odbrani odluku koja mu ide u korist. Jedino se na taj način može obezbijediti „pravična ravnoteža“ između različitih političkih subjekata koji se nalaze na dvije suprotne strane, tj. između onih političkih subjekata kojima je u interesu da ospore odluku, kao i onih kojima je u interesu da odluka ostane na snazi.
42. Stoga, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja apelantu trebalo omogućiti da učestvuje u postupku pred sudom kao zainteresovano lice. U takvom slučaju i apelant bi morao da poštuje stroge rokove koji su određeni relevantnim zakonima, a svako eventualno odugovlačenje izbornog procesa išlo bi na njegovu štetu. To dalje znači da Ustavni sud ne može da prihvati da je potreba da se obezbijedi efikasnost izbornog procesa dovoljan razlog da se apelantu onemogući učešće u postupku koji se tiče njegovih izbornih prava, bez ikakvih objektivnih znakova da će apelant taj proces zaista odugovlačiti.
43. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je osporenim rješenjem od 4. januara 2023. godine povrijeđeno apelantovo pravo na slobodne izbore iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
U odnosu na apelaciju broj AP-404/23 i osporeno rješenje od 11. januara 2023. godine
44. Apelant, u suštini, smatra da osporena odluka Suda BiH, kao i odluka CIK-a nisu obrazložene, da su u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeni pozitivnopravni propisi, da su navedene odluke rezultat postupka u kojem apelant nije mogao da učestvuje, da je Sud BiH u konkretnom slučaju donio odluku umjesto CIK-a te da apelantu nije data mogućnost da dobije „istinske razloge odluke na koje bi se trebalo referisati“.
45. S obzirom na to da je Ustavni sud već utvrdio da je apelantu povrijeđeno pravo na slobodne izbore jer mu nije omogućeno da učestvuje u postupcima o izbornim žalbama drugih političkih subjekata, Ustavni sud smatra da apelant ni u nastavku postupka, u kojem je doneseno osporeno rješenje od 11. januara 2023. godine, nije mogao da djelotvorno zaštiti svoja izborna prava, što će u nastavku biti detaljnije obrazloženo.
46. Naime, apelant nije učestvovao u postupcima o izbornim žalbama drugih političkih subjekata, tako da apelant nije bio upoznat sa sadržajem rješenja koja je Sud BiH donio u tim postupcima. Zatim, Ustavni sud zapaža da je CIK konačno utvrdio rezultate posrednih izbora za Dom naroda onako kako mu je Sud BiH naložio u rješenjima od 30. decembra 2022. godine, donesenim u postupcima o izbornim žalbama drugih političkih subjekata u kojima apelant takođe nije učestvovao (vidi tač. 13 i 17 ove odluke). CIK se u obrazloženju konačne odluke samo pozvao na navedeni nalog Suda BiH, bez ikakvog dodatnog obrazloženja. Iz navedenog proizlazi da je, tek nakon donošenja konačne odluke CIK-a, apelantu omogućeno da učestvuje u konkretnom postupku tako što mu je omogućeno da podnese izbornu žalbu Sudu BiH protiv konačne odluke CIK-a. Međutim, zbog toga što je apelantu bilo uskraćeno da učestvuje u postupcima koji su prethodili konačnoj odluci CIK-a, dovodi se u pitanje djelotvornost apelantove žalbe protiv te konačne odluke. Naime, Ustavni sud podsjeća da u konačnoj odluci CIK-a (vidi tačku 17) nedostaje obrazloženje o bitnim aspektima ovog slučaja (kako je sprovedena konkretna izborna procedura, šta proizlazi iz izbornog materijala koji je dostavljen CIK-u, kako su utvrđeni rezultati posrednih izbora u Domu naroda, u skladu s kojim propisima, kao i koje je to nepravilnosti CIK trebalo da ispravi u skladu s uputstvima Suda BiH iz ranijih rješenja, zašto je nevažeći sporni glasački listić itd.). Sve to je trebalo da sadrži konačna odluka CIK-a pa da bi se moglo jasno zaključiti kako je i na osnovu čega takva odluka donesena i kako bi se mogla izjaviti efikasna izborna žalba Sudu BiH.
47. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da su ranije odluke CIK-a poništene rješenjima Suda BiH, tako da obrazloženje iz ranijih odluka ne može zamijeniti obrazloženje u konačnoj odluci CIK-a, pogotovo ako se ima u vidu da je CIK u ranijim odlukama utvrdio drugačiji rezultat posrednih izbora u Domu narodu nego u konačnoj odluci. Kada se ima u vidu navedeno, kao i činjenica da je Sud BiH u osporenom rješenju šturo naveo da je CIK za svoju odluku dao „potpuno i jasno obrazloženje“, Ustavni sud smatra da apelantu nije omogućeno da djelotvorno učestvuje u konkretnom postupku. Naime, Ustavni sud smatra da je apelantovo pravo na podnošenje izborne žalbe Sudu BiH bilo samo formalno, tj. „teorijsko ili iluzorno“, bez mogućnosti da djelotvorno zaštiti svoja izborna prava, ako se ima u vidu da mu u ranijim fazama postupka nije omogućeno da učestvuje u postupcima o izbornim žalbama koje su podnijeli drugi politički subjekti.
48. S obzirom na navedeni zaključak, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati ostale apelantove prigovore vezano za povredu prava na slobodne izbore. Naime, prvo je potrebno apelantu omogućiti da djelotvorno učestvuje u postupku, kako je detaljno navedeno u prethodnom dijelu obrazloženja, dok Sud BiH treba da donese novu odluku i obrazloži apelantove prigovore. Tek nakon toga, ukoliko bude potrebe, biće moguće ispitivati ostale prigovore na koje je ukazano.
49. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti osporena rješenja Suda BiH i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak u skladu sa stavovima Ustavnog suda izraženim u ovoj odluci.
50. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na slobodne izbore iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ostali navodi
51. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na slobodne izbore, Ustavni sud se neće posebno baviti apelantovim navodima o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i prava iz člana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine. VIII.Zaključak
52. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na slobodne izbore iz člana 3 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, njegovog „pasivnog” aspekta, kada apelantu nije omogućeno da efektivno učestvuje tokom cijelog postupka u kojem se odlučivalo o njegovim izbornim pravima.
53. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
54. U smislu člana 43 Pravila Ustavnog suda, predsjednica Valerija Galić je dala izjavu o neslaganju s odlukom većine.
55. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić