Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-645/22 (M. B.)

Odluka donesena 27. 02. 2025.

  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Prekršajni postupak
  • Troškovi postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-645/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-645/22,rješavajući apelaciju Marijana Bošnjaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marijana Bošnjaka podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Pr 029401 21 Pv od 17. decembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Marijan Bošnjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Pero Sandić, advokat iz Prnjavora, podnio je 17. februara 2022. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) br. 78 0 Pr 029401 21 Pv od 17. decembra 2021. godine i 78 0 Pr 029401 18 Pr od 2. jula 2021. godine.

Uvodne napomene

2. Rješenjem Osnovnog suda od 5. novembra 2018. godine K. B. (u daljnjem tekstu: okrivljeni), oglašen je odgovornim za počinjenje prekršaja preciziranog u izreci tog rješenja. Takođe, okrivljenom je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta koji je upotrijebljen za izvršenje prekršaja tj. putničkog vozila u apelantovom vlasništvu. Osnovni sud je rješenjem od 4. februara 2019. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) od 8. marta 2019. godine, odbacio kao nedozvoljenu apelantovu žalbu protiv navedenog rješenja. Odlukom Ustavnog suda broj AP-2186/19 od 16. marta 2021. godine, utvrđeno je kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ukinuto je rješenje Okružnog suda od 8. marta 2019. godine, te naloženo Okružnom sudu u Banjaluci da donese novu odluku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2186/19 od 16. marta 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da su redovni sudovi apelantu onemogućili pristup sudu jer su proizvoljno primijenili odredbu člana 307. stav (5) Zakona o krivičnom postupku (žalbu protiv prvostepene presude može izjaviti i lice čiji je predmet oduzet), koja se primjenjuje u prekršajnom postupku shodno odredbi člana 105. stav (3) Zakona o prekršajima. Postupajući po navedenoj odluci Ustavnog suda, Okružni sud je rješenjem od 21. juna 2021. godine, uvažio apelantovu žalbu, preinačio prvostepeno rješenje tako što je odredio da mu se vrati oduzeto motorno vozilo. Osporene odluke

3. Rješenjem Osnovnog suda od 2. jula 2021. godine odbačen je apelantov zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka. U obrazloženju, sud je naveo da je apelant podnio zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka koji se sastoje od troškova sastava žalbi protiv rješenja kojim je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta u njegovom vlasništvu i apelacije Ustavnom sudu. U vezi s tim, sud je naveo da je odredbom člana 105. Zakona prekršajima propisano da se u pogledu troškova prekršajnog postupka primjenjuju odredbe Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) o troškovima krivičnog postupka. U vezi s tim, naveo je da odredbom člana 96. ZKP-a nije propisano da vlasnik predmeta koji je oduzet sudskom odlukom ima pravo na naknadu troškova krivičnog postupka. S obzirom na to, Osnovni sud je odlučio kao u izreci.

4. Osporenim rješenjem Osnovnog suda odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju sud je ukazao da je pravilna odluka prvostepenog suda, te da apelant troškove koje je imao povodom prekršajnog postupka može ostvariti tužbom za naknadu štete protiv Republike Srpske.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelant smatra da su sudovi bili obavezni da mu dosude troškove postupka koji su mu prouzrokovani bez njegove krivice, te da ima pravo na njihovu isplatu iz budžetskih sredstava.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se odlučuje o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2618/22 od 2. novembra 2022. godine, tačka 7. sa daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluku donesenu u prekršajnom postupku u kojem je odbačen njegov zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka. Naime, navedeni zahtjev je odbačen budući da odredbama ZKP-a, koje se primjenjuju u prekršajnom postupku, nije propisano da lice od kojeg je sudskom odlukom oduzet predmet upotrijebljen za izvršenje krivičnog djela ima pravo na naknadu troškova krivičnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na stav Evropskog suda da član 6. stav 1. Evropske konvencije ne garantuje nikakav poseban sadržaj za građanska „prava i obaveze“ u odredbama materijalnog prava. Stoga Ustavni sud, kao i Evropski sud, ne može tumačenjem člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije „stvoriti materijalno pravo koje nema pravnu osnovu“ u odredbama relevantnih zakona (vidi, Evropski sud, Kolomiyets protiv Ukrajine, odluka od 21. septembra 2023. godine, predstavka broj 31195/13). U konkretnom slučaju, apelant prema odredbama ZKP-a i Zakona o prekršajima nema pravnu osnovu da u prekršajnom postupku ostvaruje navedeno pravo, zbog čega su sudovi osporenom odlukama odlučivali isključivo o procesnoj dopustivosti njegovog zahtjeva. S druge strane, pravna osnova apelantovog zahtjeva je sadržana u odredbama Zakona o obligacionim odnosima. Naime, apelant ima mogućnost da u parničnom postupku ostvari zahtjev za naknadu štete koju je eventualno pretrpio usljed odluke suda u prekršajnom postupku. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom donesenom u prekršajnom postupku nije odlučivalo o apelantovim „građanskim pravima i obavezama“ te da se stoga člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne primjenjuje na činjenice apelantovog slučaja. Takođe, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te da su stoga apelantovi navodi o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-645/22 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio