Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2607/23 (D. S.)
Odluka donesena 14. 11. 2024.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja bijega
- Pritvor
- Krivični postupak
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2607/23
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 11. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2607/23, rješavajući apelaciju Dragana Supića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 14. novembra 2024. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Dragana Supića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 044836 23 Kž od 5. aprila 2023. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dragan Supić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa advokatica Duška Bogojević iz Banje Luke, podnio je 30. maja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 044836 23 Kž od 5. aprila 2023. godine i S1 2 K 044836 23 K od 21. marta 2023. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 16. juna 2023. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Sud BiH i Tužilaštvo su 26. i 27. juna 2023. godine dostavili odgovore na apelaciju, koje je Ustavni sud 30. juna 2023. godine dostavio apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 044836 23 K od 21. marta 2023. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) utvrđeno je da i dalje postoje okolnosti koje ukazuju na opravdanost trajanja mjere pritvora prema apelantu iz zakonskih razloga predviđenih članom 132. stav (1) tač. a) i c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP). U obrazloženju je navedeno da je protiv apelanta i još sedam lica (u daljnjem tekstu: optuženi) podignuta optužnica zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo organiziranog kriminala u vezi s krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama i u vezi s krivičnim djelom pranja novca i krivotvorenja službene isprave, odnosno isprave. Cijeneći postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 132. stav (1) tačka a) ZKP-a (opasnost od bjekstva), Sud BiH je naveo da zakon ne propisuje taksativno koje okolnosti se cijene kod navedene opasnosti. Međutim, ukazano je da je, u smislu sudske prakse, potrebno cijeniti određene okolnosti i činjenice u vezi s ponašanjem optuženih prije i poslije izvršenja krivičnih djela ili nakon pokretanja krivičnog postupka, kao i lična svojstva optuženih na osnovu kojih se može zaključiti da će se kriti ili pobjeći.
6. U vezi s tim, Sud BiH je uzeo u obzir težinu inkriminacija za koje se optuženi terete, te kao značajnu okolnost i postojanje njihovih nespornih međunarodnih kontakata uspostavljenih, kako se osnovano sumnja, činjenjem krivičnih djela. Dalje je navedeno da način izvršenja krivičnih djela koja se optuženima stavljaju na teret očigledno ukazuju i na njihova saznanja u pogledu mjesta ilegalnih prelazaka međudržavne granice te mogućnostima izbjegavanja bilo kakvih graničnih kontrola. Zaključeno je da postoji opravdavana bojazan da bi optuženi sasvim lako mogli iskoristiti znanje i kontakte drugih pripadnika grupe s ciljem omogućavanja njihovog bjekstva. Sud BiH je naveo da nije mogao zanemariti ni činjenicu da apelant pored državljanstva Bosne i Hercegovine posjeduje i državljanstvo Republike Srbije, te da dotada uspostavljeni standardi između te dvije države u pogledu izručenja vlastitih državljana nisu dovoljna garancija da apelant neće pobjeći. Ukazano je da navedena činjenica ni u kojem slučaju nije jedina na kojoj je Sud BiH zasnovao svoj zaključak o postojanju opasnosti od bjekstva, već je ona posmatrana u vezi s ostalim navedenim činjenicama. Posebno je cijenjeno da su pojedini optuženi osnovano sumnjivi da su u prethodnom periodu u više navrata nabavljali i koristili krivotvorene dokumente s ciljem prelaska međudržavne granice, kao i da su koristili lažne identitete i lične dokumente. Također je obrazloženo da je apelant već ranije pravosnažno osuđivan zbog krivičnog djela falsificiranja te da su optuženi osnovano sumnjivi da su navedene krivotvorene dokumente koristili upravo s ciljem izbjegavanja krivičnog gonjenja. Sud BiH je prihvatio da iskustvo optuženih, koje su stekli vršeći inkriminirane radnje, ukazuje na opasnost da bi se mogli sakriti i na teritoriji Bosne i Hercegovine. S obzirom na navedeno, Sud BiH je istakao da bi optuženi, ukoliko bi bili pušteni na slobodu, čak i uz određivanje mjera zabrane, mogli pobjeći i na taj način postati nedostupni organima krivičnog gonjenja.
7. Kada je u pitanju iteracijska opasnost iz člana 132. stav (1) tačka c) ZKP-a, Sud BiH je obrazložio da pojedini članovi grupe još nisu locirani i identificirani, te da su se optuženi tom aktivnošću bavili kontinuirano uz visok stepen upornosti pri izvršenju krivičnih djela i uz njihovu brojnost. Ukazano je i da su apelant i pojedini optuženi ranije osuđivani za istovrsna krivična djela. Konačno, zaključeno je da okolnosti slučaja nesumnjivo ukazuju da u datim okolnostima niti jedna druga mjera osim pritvora ne bi bila adekvatna za neometano vođenje krivičnog postupka.
8. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 044836 23 Kž od 5. aprila 2023. godine odbijene su kao neosnovane žalbe apelanta i drugih optuženih izjavljene protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju je navedeno da je prvostepeni sud pravilno utvrdio postojanje opasnosti od bjekstva u odnosu na sve optužene. U vezi s tim je obrazloženo da su pojedini optuženi osnovano sumnjivi da su u više navrata nabavljali i koristili krivotvorene dokumente, za koje radnje se terete potvrđenom optužnicom. Dalje je navedeno da je prvostepeni sud ispravno cijenio i činjenicu posjedovanja dvojnog državljanstva, kao i činjenice da se optuženi terete za izvršenje teških krivičnih djela, a te okolnosti mogu predstavljati dodatni motiv optuženima da bjekstvom pokušaju opstruirati neometano vođenje krivičnog postupka. U odnosu na postojanje iteracijske opasnosti, ponovljeni su stavovi izneseni u prvostepenom rješenju. Konačno je zaključeno da sve okolnosti slučaja, koje su detaljno navedene u prvostepenom rješenju, ukazuju da se svrha osiguranja prisustva optuženih u datom procesnom momentu može postići samo mjerom pritvora i da nijedna druga blaža mjera ne bi bila svrsishodna.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ne dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje, već osporava daljnje postojanje posebnih pritvorskih razloga. U odnosu na postojanje opasnosti od bjekstva, apelant navodi da se nikad nije nalazio u bjekstvu, te da je lišen slobode u normalnoj proceduri, kao i da nije traženo njegovo izručenje. Također apelant ističe da nisu izneseni dokazi o bilo kakvom bjekstvu i postojanju veza s drugom zemljom, osim državljanstva Republike Srbije. Isto tako navodi da ne postoje okolnosti na koje su redovni sudovi ukazali u osporenim rješenjima u vezi s drugim pritvorskim razlogom – iteracijskom opasnošću, kao i da njegova ranija osuđivanost nije sama po sebi odlučna činjenica da bi se opravdao njegov daljnji boravak u pritvoru. S obzirom na navedeno, apelant traži od Ustavnog suda da utvrdi kršenje prava na ličnu slobodu i sigurnost, ukine osporena rješenja, predmet vrati na ponovno odlučivanje te da mu dosudi pravičnu naknadu.b)Odgovor na apelaciju
10. Sud BiH je naveo da osporenim odlukama nije prekršeno bilo koje apelantovo pravo na koje se pozvao u apelaciji pa je predloženo da se apelacija u cijelosti odbije u meritumu.
11. Tužilaštvo je navelo da su u osporenim rješenjima u odnosu na apelanta dati detaljni razlozi na osnovu kojih je izveden zaključak o ispunjenosti posebnih pritvorskih razloga pa je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 132. stav (1) tač. a) i c)
Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, pritvor joj se može odrediti:
a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,
c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora tri godina ili teža kazna,
VI.Dopustivost i meritum
13. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
14. Apelant ističe da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
15. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 . ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
16. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom :
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenuzakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.
17. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), kompatibilnost pritvora sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije uvjetovana je ispunjenjem tri uvjeta. Prvo, pritvor mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji” da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred „nadležnu zakonitu vlast”, što treba razmotriti nezavisno od toga da li je ta svrha postignuta. Treće, pritvor prema tački (c) mora, kao i svako lišenje slobode prema članu 5. stav 1. Evropske konvencije, biti „zakonito“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ (vidi Evropski sud (VV), Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181–186. s daljnjim referencama).
18. Dalje, član 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišenje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom (vidi Evropski sud, Moldoveanu protiv Moldavije, presuda od 14. septembra 2021. godine, predstavka broj 53660/15, tačka 51. s daljnjim referencama). Produženi pritvor se može opravdati samo postojanjem specifičnih naznaka o stvarnom zahtjevu javnog interesa koji, bez obzira na pretpostavku nevinosti, preteže nad pravilom poštovanja slobode pojedinca (vidi, između ostalih izvora, Evropski sud, Bigović protiv Crne Gore, presuda od 19. marta 2019. godine, predstavka broj 48343/16, tačka 203. s daljnjim referencama).
19. Budući da apelant nije problematizirao postojanje osnovane sumnje i nadležnost redovnog suda koji mu je produžio pritvor, Ustavni sud smatra da su ispunjena prva dva uvjeta kompatibilnosti njegovog pritvora u smislu člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije. Preostaje da se odgovori na pitanje je li u smislu navedenih garancija produženje apelantovog pritvora bilo zakonito, odnosno „u skladu s postupkom propisanim zakonom“. Apelant ukazuje da u njegovom slučaju ne postoji opasnost od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela. Prema praksi Evropskog suda, opasnost od bjekstva optuženog ne može se cijeniti samo na osnovu zaprijećene kazne. Ta opasnost se mora cijeniti u svjetlu niza drugih relevantnih faktora koji mogu potvrditi postojanje opasnosti od bjekstva. Mora se uzeti u obzir karakter dotičnog lica, njegov moral, dom, zanimanje, imovina, porodične veze i druge veze sa zemljom u kojoj se krivično goni, kao i međunarodni kontakti tog lica (vidi, između ostalog, Hovhannisyan protiv Armenije, presuda od 20. jula 2017. godine, broj predstavke 50520/08, tačka 39. s daljnjim referencama). Ustavni sud podsjeća da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog/optuženog u pritvoru kako bi spriječile sve pokušaje da počini daljnja krivična djela. Međutim potrebno je, između ostalih uvjeta, da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti dotičnog lica (vidi Evropski sud, Kurt protiv Austrije, presuda od 15. juna 2021. godine, predstavka broj 62903/15, tačka 187).
20. Iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da su redovni sudovi prilikom produženja pritvora imali u vidu kako uvjete propisane zakonom tako i postojanje naročitih okolnosti. Pri tome su redovni sudovi cijenili za koja krivična djela se optuženi terete optužnicom, te su uzeli u obzir raniju osuđivanost za pojedine optužene, uključujući i apelanta. Međutim, redovni sudovi su uzeli u obzir i brojne druge faktore kao što su međunarodni kontakti, ilegalni prelasci granice i drugo. Također, kod opasnosti od ponavljanja krivičnog djela redovni sudovi su, između ostalog, cijenili činjenicu da postoji osnovana sumnja da ta grupa, odnosno lica koja joj pripadaju a još nisu identificirana, nije prestala s djelovanjem. Okolnosti koje su naveli redovni sudovi, prema ocjeni Ustavnog suda, predstavljaju naročite okolnosti koje predstavljaju visok stepen iteracijske opasnosti i opasnosti od bjekstva u slučaju boravka optuženih, uključujući i apelanta, na slobodi. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u osporenim rješenjima pri ocjeni opravdanosti produženja mjere pritvora imali u vidu značaj osnovnog prava na slobodu i sigurnost s jedne strane i naročite okolnosti koje su ispitane u svjetlu razloga „za“ i „protiv“ i ocijenjene u vezi s konkretnim okolnostima s druge strane. Stoga su neosnovani apelantovi prigovori da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe člana 132. stav (1) tač. a) i c) ZKP-a.
21. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da produženje apelantovog pritvora nije bilo „nezakonito“ u smislu člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije. Također, suprotno apelantovim navodima, redovni sudovi u konkretnom slučaju nisu, u smislu osiguranja garancija obuhvaćenih članom 5. stav 3. Evropske konvencije, propustili da razmotre da li se svrha pritvora može ostvariti nekom drugom blažom mjerom za osiguranje apelantovog prisustva suđenju i uspješno vođenje krivičnog postupka, o čemu su također dali relevantne razloge.
22. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. S obzirom na ovaj zaključak, Ustavni sud smatra da apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VII.Zaključak
23. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije kada su redovni sudovi dali jasne i određene razloge zbog kojih je apelantu potrebno produžiti mjeru pritvora.
24. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić