Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2513/23 (H.M.)
Odluka donesena 27. 11. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pretpostavka nevinosti
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2513/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 11. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. novembra 2025. godine, u predmetu broj AP-2513/23 , rješavajući apelaciju H. M. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. M. podnesena zbog medijskog izvještavanja o smrti njenog supruga u odnosu na navode o kršenju člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. M. podnesena zbog izjava policijskih službenika u vezi sa krivičnim događajem u kojem je nastupila smrt njenog supruga u odnosu na navode o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. H. M. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Doboj-Istoka, koju zastupa advokat Džavid Slamnik iz Doboja, podnijela je 25. maja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog medijskog izvještavanja i izjava određenih policijskih službenika u vezi sa krivičnim događajem u kojem je nastupila smrt njenog supruga. Kao osporena odluka u apelaciji je navedeno rješenje Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 K 007545 23 K od 30. marta 2023. godine.
2. U porodičnoj kući apelantice se 2. januara 2023. godine desio krivični događaj u kojem je nastupila smrt njenog supruga. Apelantici je 4. januara 2023. godine određen pritvor, koji je zatim produžen, zbog osnovane sumnje da je počinila krivično djelo teške tjelesne povrede iz člana 132. stav (3) u vezi sa stavom (1) Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS). Mediji u Bosni i Hercegovini su u svojim programima izvještavali o navedenom krivičnom događaju navodeći da se radilo o ubistvu, odnosno da je apelantica ubila supruga.
3. Alternativna televizija iz Banje Luke (ATV) je 1. marta 2023. godine na internet platformi YouTube objavila snimak emisije „Dosije“-video prilog pod nazivom „DOBOJ: ŽENA-UBILA SUPRUGA“ (dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=9pYEx_2tNMs). Ustavni sud zapaža da su prilogu nesporno sadržane konstatacije autora priloga, odnosno naratora o tome da se radilo o ubistvu i da ga je počinila apelantica, iako je prvobitno pozvala policiju i prijavila da se radi o samoubistvu. U snimku se koristi apelanticino ime i prezime, te je prikazana njena porodična kuća. Snimak također sadrži i izjave ovlaštenih službenih lica u vezi sa njihovim zapažanjima sa lica mjesta bez preciziranja da je apelantica počinila ubistvo. Na kraju tog snimka je prikazana i izjava S. R. – načelnika nadležne policijske stanice. U toj izjavi je, između ostalog, navedeno [...] zahvaljujući i prvom dolasku te patrole koja je obezbijedila lice mjesta, poslije inspektora i poslije inspektora za suzbijanje krvnih i seksualnih delikata možemo reći da su policajci od prvog dolaska pa do kraja, nekom hajmo reći profesionalnošću i upornošću u radu primijetili neke nelogičnosti, znači nisu olako došli do toga eto radi se o nekom nasilju u porodici gdje lice samo sebi nanijelo ovaj povrede pa izvršićemo obezbjeđenje lice mjesta, konstatovat ovaj smrt nego od prvog momenta su utvrdili da im je tu nešto sumnjivo i jel' došli smo ovaj na taj način do otkrivanja krivičnog djela ubistva koje je složićete se najteže krivično djelo.
4. Nadležno tužilaštvo je 10. marta 2023. godine optužilo apelanticu zbog krivičnog djela teške tjelesne povrede iz člana 132. stav (3) u vezi sa stavom (1) KZRS, te je istog dana sa apelanticom zaključen sporazum o priznanju krivnje u kojem je apelantica priznala izvršenje krivičnog djela. Presudom Okružnog suda od 30. marta 2023. godine apelantica je oglašena krivom za navedeno krivično djelo jer je teško povrijedila svoga muža, uslijed kojih povreda je nastupila njegova smrt. Za navedeno krivično djelo apelantica je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru. Istovremeno, Okružni sud je donio rješenje broj 13 0 K 007545 23 K od 30. marta 2023. godine kojim se ukida apelanticin pritvor i određuje da se odmah pusti na slobodu te su apelantici izrečene mjere zabrane.
5. Apelantica je navela da su joj prekršena prava iz člana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kao osporenu odluku je navela rješenje Okružnog suda od 30. marta 2023. godine kojim se ukida njen pritvor i određuju mjere zabrane. Međutim, kršenje navedenih prava apelantica nije dovela u vezu sa osporenim rješenjem, već smatra da su joj ta prava prekršena zbog izvještavanja u medijima povodom krivičnog događaja od 2. januara 2023. godine. U vezi s tim navodi da je tokom cijelog krivičnog postupka, a posebno tokom istrage, kršeno njeno pravo na presumpciju nevinosti i pravo na privatni i porodični život. Ističe da je način izvještavanja javnosti o štetnom događaju „objektivno izvršio veliki pritisak na javno mnijenje, sud i tužilaštvo“. Shodno tome, posebno ukazuje na postupanje ATV i snimak koji je objavljen na YouTubeu (vidi, tačka 3. ove odluke), te problematizira izjavu načelnika policije „na taj način došlo do otkrivanja krivičnog djela ubistva“. Smatra da je navedeni načelnik trebao biti upoznat sa pravnom kvalifikacijom krivičnog djela koje se apelantici kao osumnjičenoj stavljalo na teret, kao i da u eventualnim obraćanjima u medijima iznosi tačne podatke i kvalifikacije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 18. stav (3) tačka m) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Neiscrpljivanje pravnih lijekova
9. Kada je u pitanju apelanticin navod o navodnom kršenju člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da ga ona dovodi u vezu sa načinom na koji su precizirani mediji izvještavali javnost o spornom događaju. U vezi s tim, Ustavni sud prije svega ističe da država nema kontrolu nad sadržajem medijskih napisa, te stavovima izraženim u medijima. Zaštita koju država osigurava u odnosu na napise u medijima je pravo na ispravku netačnih navoda, te tužba za naknadu štete u slučajevima u kojima medijski napisi nanesu štetu ugledu fizičkog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinitih činjenica. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) zaštita ugleda je pravo zaštićeno članom 8. Evropske konvencije, kao dio prava na poštovanje privatnog života (vidi npr. Narbutas protiv Litvanije, presuda od 19. decembra 2023. godine, predstavka broj 14139/21, tačka 223. sa daljnjim referencama). Evropski sud je također prihvatio da je radi zaštite reputacije optuženog u krivičnom postupku moguće koristiti pravna sredstva radi naknade štete protiv novinara (vidi, Milosavljević protiv Srbije, presuda od 25. maja 2021. godine, predstavka broj 57574/14). Međutim, iz stanja spisa predmeta se ne može zaključiti da je apelantica navedena pitanja u vezi sa pravom na njen privatni život problematizirala pred redovnim sudovima podnošenjem tužbe, niti je takav dokaz dostavila Ustavnom sudu. Prema tome, Ustavni sud smatra da apelantica nije iskoristila pravna sredstva koja su joj stajala na raspolaganju, niti je dokazala da bi ta pravna sredstva u njenom slučaju bila nedjelotvorna. Neiskorištavanjem te mogućnosti, apelantica je onemogućila nadležne javne vlasti da meritorno odluče o ovim njenim navodima, što je preduslov obraćanja Ustavnom sudu. Stoga, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nije zadovoljen zahtjev iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je u ovom dijelu odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Očigledna (prima facie) neosnovanost
11. Iz apelanticinih navoda proizlazi da ona smatra da je izjavama načelnika policije povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. U odnosu na izjavu načelnika nadležne policijske uprave koju je dao u spornom video snimku iz tačke 3. ove odluke, Ustavni sud ukazuje da član 6. stav 2. Evropske konvencije zabranjuje izjave javnih zvaničnika o krivičnim istragama koje su u toku i koje potiču javnost na vjerovanje da je osumnjičeni kriv te prejudiciraju ocjenu činjenica koju provodi nadležno pravosudno tijelo. Mora se napraviti temeljna razlika između izjave da je neko samo osumnjičen da je počinio krivično djelo i jasne izjave, u nedostatku pravomoćne osude, da je pojedinac počinio krivično djelo. Iako je upotreba jezika od ključne važnosti u tom pogledu, pitanje je li izjava javnog dužnosnika u suprotnosti s načelom presumpcije nevinosti mora se utvrditi u kontekstu posebnih okolnosti u kojima je sporna izjava data. Kada se uzme u obzir priroda i kontekst konkretnog postupka, čak i korištenje nekih neadekvatnih/neprimjerenih izraza („nesretnog jezika“) ne može biti odlučujuće. Praksa Evropskog suda pruža neke primjere slučajeva u kojima nije utvrđena povreda člana 6. stav 2. Evropske konvencije iako je kritiziran jezik kojim su se služile domaće vlasti i sudovi (vidi, Evropski sud, Ispiryan protiv Litvanije, presuda od 27. juna 2023. godine, predstavka broj 11643/20, tač. 72. i 73. sa daljnjim referencama). Isto tako je i Ustavni sud u svojoj praksi u nekoliko navrata utvrdio povrede prava na presumpciju nevinosti u vezi sa izjavama političara i drugih visokih zvaničnika koji su, prije donošenja pravomoćne presude, donosili zaključke o krivici apelanata (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-4319/14 od 18. decembra 2014. godine, tačka 35. i AP-2011/15 od 22. decembra 2016. godine, tačka 50. sa daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). U tim predmetima, apelanti su podnosili apelacije u relativno kratkom vremenu nakon što su izjave koje su za njih bile sporne, postale dostupne javnosti i u „početnoj“ fazi postupka, odnosno prije donošenja prvostepenih presuda. U takvim situacijama Ustavni sud je, za razliku od Evropskog suda, mogao da promptno reaguje i da svojom odlukom, ako utvrdi povredu, prije donošenja odluke o krivnji, ukaže na spornu izjavu zvaničnika i njen eventualni štetan utjecaj na presumpciju nevinosti. Ustavni sud je, nakon utvrđivanja povrede, odluke dostavljao redovnom sudu, kako bi prilikom donošenja odluka zanemarili sporne izjave.
12. Za razliku od tih predmeta, u konkretnom slučaju, apelantica je na ovo pitanje ukazala tek u apelaciji dok je sporna izjava načelnika nadležne policije data u sklopu tv emisije koja je 1. marta 2023. godine emitovana na YouTube internet kanalu. Dakle, radi se o izjavi koja je data u fazi istrage prije donošenja osuđujuće presude protiv apelantice. Iz sadržaja sporne izjave (vidi, tačka 3. ove odluke) proizlazi da je ona data radi obavještavanja javnosti o kritičnom događaju u kojem se desila smrt apelanticinog supruga. Međutim, Ustavni sud zapaža da policijski načelnik tom prilikom nije izjavio da je apelantica počinila ubistvo, već je opisivao radnje koje su policijski službenici preduzeli nakon što su obaviješteni o kritičnom događaju. Iako je tačno da je na kraju svoje izjave policijski načelnik upotrijebio izraz „došli smo ovaj na taj način do otkrivanja krivičnog djela ubistva“, Ustavni zapaža da je taj izraz upotrebljen u kontekstu pojašnjavanja određenih nelogičnosti u vezi sa apelanticinom prijavom samoubistva njenog supruga. Osim toga, policijski načelnik se nije eksplicitno izjasnio da je apelantica počinila ubistvo.
13. Stoga, Ustavni sud ne može zaključiti da je sporna izjava načelnika policije u odlučnom dijelu ohrabrila javnost da vjeruje da je apelantica počinila krivično djelo ubistva. U prilog tome ide i činjenica da, nakon sporne izjave, nadležno tužilaštvo nije optužilo apelanticu za krivično djelo kako je to prikazano u spornoj emisiji, već za blaže krivično djelo, teške tjelesne povrede, za koje je u konačnici i proglašena krivom. Prema tome, suprotno apelanticinim tvrdnjama, sporna izjava načelnika policije nije prejudicirala apelanticinu krivnju u krivičnom postupku koji je vođen protiv nje. Naročito, Ustavni sud zapaža da apelantica nije ni tokom krivičnog postupka a ni u apelaciji tvrdila da inkriminisane radnje koje je preduzela kritične prilike nisu bile u vezi sa smrću njenog supruga.
14. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelanticini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o kršenju prava na presumpciju nevinosti iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka m) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu stajali na raspolaganju, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman