Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2826/23 (I. M.)

Odluka donesena 11. 07. 2024.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Krivični postupak
  • Pritvor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2826/23

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 07. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2826/23, rješavajući apelacije Ivice Miškovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 11. jula 2024. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbijaju se kao neosnovane apelacije Ivice Miškovića podnesene protiv rješenjā Okružnog suda u Banjoj Luci br. 71 0 K 353464 23 Kž 6 od 1. septembra 2023. godine, 71 0 K 353464 23 Kž 5 od 14. jula 2023. godine i 71 0 K 353464 23 Kž 4 od 15. maja 2023.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ivica Mišković (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Pucar“ iz Banje Luke, podnio je 16. juna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 353464 23 Kž 4 od 15. maja 2023. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 K 353464 23 Kv 4 od 28. aprila 2023. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2826/23.

2. Apelant je po istom punomoćniku 26. jula 2023. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 K 353464 23 Kž 5 od 14. jula 2023. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 K 353464 23 Kv 5 od 28. juna 2023. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-3395/23.

3. Apelant je po istom punomoćniku 11. septembra 2023. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 K 353464 23 Kž 6 od 1. septembra 2023. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 K 353464 23 Kv 6 od 28. augusta 2023. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-4011/23.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, zatraženo je 3. jula 2023. godine, 15. augusta 2023. godine i 23. novembra 2023. godine od Okružnog suda, Osnovnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) da dostave odgovore na apelacije.

5. Okružni sud, Osnovni sud i Tužilaštvo su u periodu od 11. jula do 6. decembra 2023. godine dostavili odgovore na apelacije koje je 21. jula 2023. godine, 12. septembra 2023. godine i 7. decembra 2023. godine Ustavni sud dostavio apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant nije u ostavljenim rokovima dostavio izjašnjenja na odgovore na apelacije.

6. S obzirom na to da je apelacije podnio isti apelant i tiču se iste pravne stvari – produženje apelantovog pritvora, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2826/23.

III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

8. Osnovni sud je 30. juna 2022. godine potvrdio optužnicu protiv apelanta zbog postojanja osnovane sumnje da je nad maloljetnom S. D. (u daljnjem tekstu: oštećena) počinio krivično djelo obljube nad djetetom mlađim od 15 godina iz člana 172. stav (7) u vezi sa st. (3) i (1) Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS). Nakon potvrđivanja optužnice, Osnovni sud je usvojio prijedlog Tužilaštva i 8. jula 2022. godine donio rješenje kojim je apelantu odredio pritvor zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo i postojanja posebnih pritvorskih razloga – opasnosti od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela iz člana 197. stav (1) tač.

a) i v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS). Okružni sud je 13. jula 2022. godine potvrdio rješenje Osnovnog suda od 8. jula 2022. godine.

9. Osnovni sud je 30. septembra 2022. godine donio rješenje kojim je odbio kao neosnovan apelantov prijedlog da mu se ukine pritvor i istovremeno utvrdio da i dalje postoje razlozi za pritvor. Ovo prvostepeno rješenje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 K 353464 22 Kž 2 od 10. oktobra 2022. godine. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP-4110/22 od 23. marta 2023. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedenog rješenja Okružnog suda.

10. Odlučujući po službenoj dužnosti o opravdanosti daljnjeg zadržavanja apelanta u pritvoru, Osnovni sud je donio rješenje broj 71 0 K 353464 22 K od 20. februara 2023. godine, kojim se utvrđuje da i dalje postoje razlozi za pritvor koji je određen 8. jula 2022. godine. Ovo prvostepeno rješenje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 K 353464 23 Kž 3 od 6. marta 2023. godine. Apelant je protiv navedenog drugostepenog rješenja podnio apelaciju Ustavnom sudu, koja je Odlukom o dopustivosti broj AP-4110/22 od 23. marta 2023. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) djelimično usvojena. U citiranoj odluci Ustavni sud je utvrdio kršenje člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što, nakon donošenja Rješenja Okružnog suda broj 71 0 K 353464 22 Kž 2 od 10. oktobra 2022. godine, nije bila izvršena obavezna dvomjesečna kontrola opravdanosti apelantovog pritvora. S druge strane, odbijena je kao neosnovana apelacija podnesena u odnosu na ostale aspekte prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) u vezi sa stavom 3. Evropske konvencije, kao i u odnosu na pravo na pretpostavku nevinosti iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Osporena rješenja AP-2826/23

11. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 K 353464 23 Kv 4 od 28. aprila 2023. godine utvrđeno je da i dalje postoje razlozi za pritvor apelantu koji mu je određen rješenjem tog suda od 8. jula 2022. godine. U odnosu na daljnje postojanje pritvorskog razloga iz člana 197. stav (1) tačka a) ZKPRS, navedeno je da je apelant, nakon što je otkriven, napustio Bosnu i Hercegovinu i otišao u Republiku Hrvatsku čije državljanstvo ima. U vezi s tim je navedeno da iz apelantovog iskaza, koji je dao povodom prijedloga za produženje pritvora, proizlazi da je on pobjegao u Hrvatsku, ali da on svoj bijeg smatra opravdanim, kriveći pritom majku oštećene za svoju situaciju. Pri tome je navedeno da apelantova odbrana nije ničim dokazala da apelant neće ponovo iskoristiti mogućnost bjekstva u Republiku Hrvatsku. Dalje je navedeno da je ispunjen i poseban pritvorski razlog iz člana 197. stav (1) tačka v) ZKPRS za produženje pritvora jer iz dokaza proizlazi da je apelant radnju krivičnog djela prema istoj oštećenoj ponavljao nekoliko puta, te da postoje osnovi sumnje da je to učinio u kući u kojoj ona živi dok su u njoj boravili njeni roditelji i brat.

12. Dakle, Osnovni sud je istakao da apelant nagon za činjenje takvog djela nije mogao kontrolirati ni u situaciji kada je mogao biti otkriven, kao i da je bio svjestan da svaki čas može biti otkriven. Stoga je, prema obrazloženju suda, upitno da li je apelant u stanju da se suzdrži od činjenja takvih djela. To, prema ocjeni Osnovnog suda, predstavlja naročitu okolnost koja opravdava bojazan da će apelant ponoviti djelo. Također je navedeno da iteracijska opasnost nije zasnovana samo na činjenici da se protiv apelanta vodila istraga zbog istog krivičnog djela, već je odlučujući razlog bila izjava koju je dala oštećena. S obzirom na zaštićeni objekat, Osnovni sud je smatrao da u datim okolnostima niti jedna mjera zabrane nije adekvatna. Osim toga, navedeno je da bi, s obzirom na emotivno stanje oštećene, određivanje mjera zabrane apelantu umjesto pritvora prouzrokovalo sekundarnu viktimizaciju oštećene, pa se njima ne bi postigla svrha uspješnog vođenja krivičnog postupka. U prilog navedenom, Osnovni sud se referirao na Odluku Ustavnog suda broj AP-4110/22.

13. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 K 353464 23 Kž 4 od 15. maja 2023. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda od 28. aprila 2023. godine. U obrazloženju je navedeno da je pravilan zaključak Osnovnog suda da i dalje egzistiraju posebni pritvorski razlozi iz člana 197. stav (1) tač. a) i v) ZKPRS. Ocijenjena je neosnovanom apelantova tvrdnja da prvostepeno rješenje nije odgovorilo na prijedlog odbrane da se apelantov pritvor zamijeni mjerama zabrane. U vezi s tim je navedeno da Okružni sud podržava zaključke Osnovnog suda, ukazujući pritom da je potrebno preduzeti sve mjere kako bi se što prije okončao glavni pretres u krivičnom postupku s obzirom na vrijeme koje apelant može provesti u pritvoru. Kako se radi o pritvorskom predmetu, Osnovni sud je naveo da to podrazumijeva hitno postupanje i preduzimanje radnji u takvom predmetu.

AP-3395/23

14. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 K 353464 23 Kv 5 od 28. juna 2023. godine utvrđeno je da i dalje postoje razlozi za pritvor apelantu, koji mu je određen rješenjem tog suda od 8. jula 2022. godine. U obrazloženju su ponovljeni identični razlozi navedeni u rješenju Osnovnog suda od 28. aprila 2023. godine u vezi s daljnjom opravdanošću apelantovog pritvora i posebnim pritvorskim razlozima iz člana 197. stav (1) tač. a) i v) ZKPRS.

15. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 K 353464 23 Kž 5 od 14. jula 2023. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda od 28. juna 2023. godine. U obrazloženju je navedeno da prvostepeno rješenje sadrži jasne i konkretne razloge zbog kojih je utvrđeno da protiv apelanta i dalje postoje posebni pritvorski razlozi iz člana 197. stav (1) tač. a) i v) ZKPRS, koje kao pravilne prihvata i Okružni sud. U vezi s tim je navedeno da je opasnost od bjekstva konkretna i neotklonjiva, pošto je apelant državljanin Republike Hrvatske i u toku postupka je već jednom otputovao u inozemstvo i na taj način otežao vođenje krivičnog postupka. Zbog njegove nedostupnosti, sudu je naređeno raspisivanje potjernice 12. jula 2021. godine, nakon čega je apelant pronađen i lišen slobode u Saveznoj Republici Njemačkoj i 23. juna 2022. godine izručen u Bosnu i Hercegovinu, od kada se nalazi u pritvoru. Ove okolnosti je, prema ocjeni Okružnog suda, Osnovni sud pravilno cijenio kada je utvrdio da i dalje postoji opasnost od apelantovog bjekstva koju nije moguće otkloniti izricanjem mjera zabrane. S obzirom na to da je apelant skoro godinu dana bio nedostupan sudu i da posjeduje dvojno državljanstvo, Okružni sud je zaključio da apelant ima realne mogućnosti da ponovo pobjegne u inozemstvo, tj. u Republiku Hrvatsku čiji je državljanin, Saveznu Republiku Njemačku gdje je ranije živio i radio, te Republiku Sloveniju gdje mu se nalazi sestra, ili pak u neku treću zemlju. U odnosu na žalbeni navod koji se odnosi iteracijsku opasnost, Okružni sud je istakao da postoji osnovana sumnja da je apelant u četiri navrata učinio krivično djelo na štetu djeteta mlađeg od 15 godina, uz brojnost radnji izvršenja i opisani način, mjesto izvršenja, a koje je Osnovni sud pravilno vrednovao. Te okolnosti, kako je navedeno, same po sebi predstavljaju naročite okolnosti koje ukazuju da bi apelant mogao ponoviti isto ili jednako teško krivično djelo na teret oštećene ili na štetu drugog maloljetnog lica. Zato je Okružni sud zaključio da se navedena opasnost ne može otkloniti mjerom zabrane prilaska oštećenoj ispod određene udaljenosti ili drugim mjerama zabrane. Konačno, navedeno je da se krivični predmet nalazi u fazi glavnog pretresa, te da osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo na način opisan u optužnici utvrđena kroz potvrđenu optužnicu nije zasada kompromitirana izvedenim dokazima.

AP-4011/23

16. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 K 353464 23 Kv 6 od 28. augusta 2023. godine utvrđeno je da i dalje postoje razlozi za pritvor apelantu, koji mu je određen rješenjem tog suda od 8. jula 2022. godine. U obrazloženju su ponovljeni identični razlozi navedeni u rješenju Osnovnog suda od 28. aprila 2023. godine u vezi s daljnjom opravdanošću apelantovog pritvora i posebnim pritvorskim razlozima iz člana 197. stav (1) tač. a) i v) ZKPRS. Pri tome je navedeno da je zaštitni objekt dijete kojem država treba osigurati najviši stepen zaštite, zbog čega nema mjesta blažim mjerama u odnosu na apelanta. Shodno tome, zaključeno je da se nisu promijenile okolnosti koje bi dovele u pitanje opravdanost apelantovog pritvora.

17. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 K 353464 23 Kž 6 od 1. septembra 2023. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda od 28. augusta 2023. godine. Okružni sud je naveo da odbrana nije navela nove činjenice koje bi dovele u pitanje postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo. U vezi s tim, navedeno je da se pravilno dovode u vezu iskaz oštećene, te nalaz i mišljenje psihijatra i psihologa koji su izvršili vještačenje oštećene. Iz tih vještačenja proizlazi da oštećena razlikuje istinu od laži, te da kod nje nema naznaka agravacije u pogledu kritičnog događaja, koji je oštećena detaljno opisala i objasnila. Istaknuto je da se iskazom A. A. – majke oštećene i njenim saznanjima o djelu i drugim objektivnim dokazima ukazuje na postojanje osnovane sumnje da je apelant preduzeo inkriminirane radnje opisane u optužnici. Pri tome je navedeno da se prigovor odbrane zakonitosti iskaza oštećene može razmatrati u daljnjem toku krivičnog postupka, a ne u postupku kontrole pritvora. Dalje je navedeno da je Osnovni sud pravilno utvrdio postojanje naročitih okolnosti iz člana 197. stav (1) tač. a) i v) ZKPRS, čija je obrazloženja prihvatio i Okružni sud. Također je u vezi s postojanjem iteracijske opasnosti navedeno i da iz dopisa nadležne policijske stanice od 17. februara 2021. godine proizlazi da je 19. januara 2022. godine zaprimljena prijava trećeg lica, F. R., koje tvrdi da je apelant izvršio krivično djelo silovanja prema njegovom maloljetnom pastorku u njegovoj kući. Okružni sud je naveo da te okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan od ponavljanja djela. S obzirom na navedeno, zaključeno je da nije osnovano zalaganje odbrane da se apelantu odrede mjere zabrane umjesto pritvora.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacija

18. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije. Prije svega ističe da se, u periodu od oktobra 2022. godine do aprila 2023. godine, nalazio u pritvoru bez pravnog osnova jer redovni sudovi nisu vršili kontrolu pritvora u navedenom periodu. Apelant osporava kako postojanje osnovane sumnje da je počinio krivično djelo tako i postojanje posebnih pritvorskih razloga. Ističe da se osnovana sumnja zasniva isključivo na iskazu oštećene koji je nezakonito pribavljen jer dat pred psihologom, a ne pred tužiocem ili ovlaštenim licem. U odnosu na opasnost od bjekstva, apelant ističe da sud pogrešno zaključuje da je već jednom pokušao pobjeći, dok činjenica da je državljanin Republike Hrvatske ne znači „ništa ako bi mu bili oduzeti pasoš i lična karta“ jer ne bi imao načina preći granicu. Apelant navodi da se opasnost od bjekstva zasniva na činjenici da je apelant neko vrijeme boravio u inozemstvu, što ne može biti razlog za njegovo daljnje zadržavanje u pritvoru. Također, apelant ističe da ne postoje naročite okolnosti koje ukazuju da će ponoviti krivično djelo, te da se navedena opasnost može otkloniti primjenom mjera zabrane. Konačno, smatra da redovni sudovi produženjem pritvora krše princip proporcionalnosti.

II.Odgovori na apelacije

19. Okružni sud je naveo da su u krivičnom postupku u svemu ispoštovana apelantova prava, pa je predloženo da se apelacije odbiju kao neosnovane.

20. Osnovni sud je naveo da su apelantovi navodi neosnovani i nedokazani, pa je predloženo da se apelacije odbiju kao neosnovane. Pri tome je u odgovoru na apelaciju broj AP-4011/23 navedeno da opasnost od bjekstva nije bila samo zasnovana na proizvoljnim pretpostavkama. U vezi s tim je ukazano da ne samo da je apelant u fazi istrage bio nedostupan organima gonjenja nego i da je 7. novembra 2023. godine pobjegao iz prostorija Osnovnog suda, neposredno nakon objavljivanja presude za krivično djelo koje mu je stavljeno na teret.

21. Tužilaštvo je istaklo da su redovni sudovi obrazložili i naveli konkretne razloge u osporenim rješenjima. U vezi s apelantovim navodima o nezakonitosti iskaza oštećene, Tužilaštvo je ukazalo da su oni neosnovani jer konačnu odluku o tome donosi sud, pa je „isti prejudiciran“. U vezi s tim je navedeno da je odbrani poznato da je prilikom saslušanja oštećene u drugoj prostoriji bio prisutan tužilac, a da je pitanja postavljao psiholog po njegovim uputama, što je konstatirano u službenoj zabilješci od 13. februara 2021. godine, koja je ujedno i dokaz u optužnici. S obzirom na navedeno, predloženo je da se apelacije odbiju kao neosnovane. Pri tome je u odgovoru na apelaciju broj AP- 4011/23 navedeno da osnovanost razloga koje su dali redovni sudovi potvrđuje i apelantovo bjekstvo nakon što je sud objavio presudu kojom ga je oglasio krivim za djelo za koje je optužen. V.Relevantni propisi

22. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi: Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tač. a) i v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,

v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i Pritvor nakon potvrđivanja optužnice Član 202. stav (1) (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

VI.Dopustivost i meritum

23. Ustavni sud utvrđuje da apelacije ispunjavaju uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da su podnesene u roku, da ispunjavaju i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nisu očigledno (prima facie) neosnovane u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

24. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. st. Evropske konvencije, te pravo iz člana 13. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud smatra da apelantovi navodi svojom suštinom isključivo pokreću pitanja poštovanja garancija iz člana 5. stav (1) tačka c) i stav (3), zbog čega će Ustavni sud ispitati navode apelacija po ovim pravnim osnovama.

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

26. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo [...] bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.

27. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), kompatibilnost pritvora sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije je određena je ispunjenjem tri uvjeta. Prvo, pritvor mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji“ da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred „nadležnu zakonitu vlast”, što treba razmotriti nezavisno od toga je li ta svrha postignuta. Treće, pritvor, prema tački (c), mora, kao i svako lišenje slobode prema članu 5. stav 1. Evropske konvencije, biti „zakonit“ i „u skladu sa postupkom propisanim zakonom“ (vidi Evropski sud (VV), Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181−186. s daljnjim referencama).

28. Dalje, član 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišenje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti je conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti i da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Grubnyk protiv Ukrajine, presuda od 17. septembra 2020. godine, predstavka broj 58444/15, tačka 112). Stoga je najprije potrebno utvrditi da li drugi osnovi na kojima se zasniva sudska odluka nastavljaju opravdavati lišavanje slobode, te kada su takvi osnovi „relevantni“ i „dovoljni“, da li su javne vlasti ispoljile „posebnu marljivost“ u vođenju postupka (ibid.). Šta se može smatrati „osnovanom sumnjom“ zavisi od svih okolnosti (vidi Evropski sud, Başer i Özçelik protiv Turske, presuda od 13. septembra 2022. godine, predstavke br. 30694/15 i 30803/15, tačka 187. s daljnjim referencama).

29. Dovodeći u vezu navedene standarde sa činjenicama predmeta, Ustavni sud zapaža da je nesporno da redovni sudovi u pojedinim osporenim rješenjima nisu zasebno raspravili postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo, dok su u ostalim osporenim rješenjima „osnovanu sumnju“ redovni sudovi doveli u kontekst dokaza obuhvaćenih potvrđenom optužnicom protiv apelanta. S obzirom na to da je u vrijeme podnošenja apelacija protiv apelanta bila podignuta optužnica, Ustavni sud ukazuje da se radilo o višem stepenu sumnje u odnosu na onaj koji je egzistirao u fazi istrage da je apelant počinio krivično djelo. S druge strane, Ustavni sud podsjeća da kod određivanja/produžavanja pritvora Evropski sud pravi distinkciju između činjenica koje izazivaju sumnju da je neko lice počinilo krivično djelo u odnosu na činjenice koje opravdavaju donošenje osuđujuće presude ili čak podizanje optužnice (vidi, ibid., Başer i Özçelik, tačka 188. s daljnjim referencama). Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u okviru svoje apelacione nadležnosti prethodno već ispitivao osnovanost apelantovih navoda u vezi s ranijim produžavanjem njegovog pritvora (vidi tač. 9. i 10. ove odluke). To ispitivanje je, između ostalog, uključivalo i ocjenu postojanja osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo. U takvim okolnostima, Ustavni sud smatra da u vrijeme donošenja osporenih rješenja „osnovana sumnja“ nije bila ničim dovedena u pitanje, što je naknadno potvrđeno i donošenjem osuđujuće presude protiv apelanta, kako to proizlazi iz odgovora na apelaciju broj AP-4011/23 (vidi tač. 19. i 20. ove odluke). Prema tome, ispunjen je prvi uvjet kompatibilnosti apelantovog pritvora u smislu člana 5. stav 1. Evropske konvencije. Budući da apelant nije problematizirao nadležnost redovnog suda koji mu je produžio pritvor, Ustavni sud smatra da je ispunjen i drugi uvjet, tj. da mu je pritvor produžila „nadležna zakonita vlast“.

30. Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelantu pritvor produžen na osnovu odredbi člana 197. stav (1) tač. a) i v) ZKPRS. Naime, zaključeno je da su u konkretnom slučaju postojale okolnosti koje su ukazivale na opasnosti od apelantovog bjekstva, odnosno da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti isto ili slično djelo. Takvi zaključci i obrazloženja redovnih sudova se ne mogu ocijeniti proizvoljnim, budući da navedene opasnosti nisu ocijenjene in abstracto, već su potkrijepljene konkretnim činjenicama/dokazima. To se posebno odnosilo na opasnosti od apelantovog bjekstva, s obzirom na to da iz odgovora na apelaciju broj AP-4011/23 proizlazi da je apelant nakon izricanja osuđujuće presude pobjegao iz Bosne i Hercegovine. Na taj način apelant je, prema ocjeni Ustavnog suda, svojim naknadnim postupanjem potvrdio da je doista egzistirala navedena opasnost tokom cjelokupnog postupka u kojem su donesena osporena rješenja o produženju njegovog pritvora. Stoga, Ustavni sud smatra da su razlozi redovnih sudova opravdavali određivanje apelantovog pritvora po ovim pravnim osnovama i predstavljali relevantne i dovoljne razloge od javnog interesa koji su, nezavisno od pretpostavke nevinosti, pretezali nad apelantovim pravom na slobodu.

31. Pri ocjeni opravdanosti produženja mjere pritvora apelantu, redovni sudovi su imali u vidu značaj osnovnog prava na slobodu i sigurnost s jedne, i posebne okolnosti koje su ispitane u svjetlu razloga „za“ i „protiv“, s druge strane, a ti razlozi su ocijenjeni u odnosu na konkretne okolnosti. Pri tome, u vezi s apelantovim navodima da su zaključci redovnih sudova izvedeni samo na osnovu iskaza oštećene, Ustavni sud ukazuje da se oni tiču ocjene dokaza i ne spadaju pod garancije iz člana 5. Evropske konvencije, već mogu biti predmetom eventualnog ispitivanja u kontekstu donesene osuđujuće presude protiv apelanta. U odnosu na apelantove navode o propustu redovnih sudova da vrše kontrolu njegovog pritvora u preciziranom periodu, Ustavni sud zapaža da su ti navodi meritorno raspravljeni u prethodno citiranoj Odluci broj AP-4110/22 (vidi tačku 10. ove odluke), zbog čega ih Ustavni sud neće ponovo ispitivati. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode o proizvoljnoj primjeni člana 197. stav (1) tač. a) i v)

ZKPRS.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da produženje pritvora na osnovu osporenih rješenja nije bilo „nezakonito“ u smislu člana 5. stav 1. tačka c) u vezi sa stavom 3. Evropske konvencije. Konačno, suprotno apelantovim navodima, redovni sudovi u osporenim odlukama nisu propustili razmotriti može li se svrha pritvora ostvariti nekom drugom blažom mjerom za osiguranje apelantovog prisustva suđenju i uspješno vođenje krivičnog postupka protiv njega, o čemu su također dali relevantne razloge.

33. Stoga, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

VII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3) Evropske konvencije kada su redovni sudovi dali jasne i argumentirane razloge za postojanje posebnih pritvorskih razloga iz člana 197. stav (1) tač. a) i v) ZKPRS, zbog kojih je apelantu produžavan pritvor na osnovu osporenih rješenja i kada iz njih ne proizlazi da su redovni sudovi proizvoljno primijenili navedene zakonske odredbe.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2826/23 (I. M.) | Sudska praksa | Aktio