Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2641/23 (M. V.)
Odluka donesena 11. 07. 2024.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Zakonito hapšenje po presudi suda
- Krivični postupak
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2641/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 07. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 11. jula 2024. godine, u predmetu broj AP-2641/23, rješavajući apelaciju koju je podnio Miladin Vidačković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Miladin Vidačković protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 024732 23 Kž 20 od 12. maja 2023. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Miladin Vidačković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Pucar“ iz Banjaluke, podnio je 5. juna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 024732 23 Kž 20 od 12. maja 2023. godine.
Uvodne napomene
2. Apelantu je pritvor inicijalno određen rješenjem Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) od 17. novembra 2019. godine, koji je, u različitim fazama krivičnog postupka, redovno produžavan. Okružni sud je presudom od 26. oktobra 2021. godine apelanta proglasio krivim zbog krivičnih djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga i omogućavanja uživanja opojnih droga i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci. Nakon donošenja presude Okružni sud je apelantu produžio pritvor. Međutim, Vrhovni sud je 22. februara 2022. godine ukinuo navedenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Istovremeno, Vrhovni sud je donio i rješenje kojim je apelantu produžio pritvor. Apelant je, nakon vraćanja predmeta na ponovno suđenje, Okružnom sudu podnio zahtjev za ukidanje pritvora pa je sud rješenjem od 31. maja 2022. godine taj zahtjev odbio. To rješenje je 6. juna 2022. godine potvrdio Vrhovni sud. Apelant je Ustavnom sudu podnio apelaciju protiv tih rješenja.
3. U toku trajanja postupka pred Ustavnim sudom Okružni sud je održao glavni pretres i donio Presudu broj 11 0 K 024732 21 K 2 od 5. decembra 2022. godine kojom je apelanta osudio zbog krivičnih djela za koja je optužen i izrekao mu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci. Istovremeno je Okružni sud donio i Rješenje broj 11 0 K 024732 21 K 2 kojim je, na osnovu člana 203. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS), apelantu produžio pritvor do pravosnažnosti presude, a najduže dok ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi. Vrhovni sud je rješenjem od 14. decembra 2022. godine apelantovu žalbu odbio i potvrdio to rješenje. Apelant je protiv presude od 5. decembra 2022. godine izjavio žalbu i predmet je proslijeđen Vrhovnom sudu na odlučivanje.
4. U međuvremenu je Ustavni sud, odlučujući o apelaciji podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda od 31. maja 2022. godine (vidi tačku 2. ove odluke), donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-2395/22 od 23. marta 2023. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je tom odlukom utvrdio povredu apelantovog prava na slobodu i sigurnost ličnosti u dijelu rješenja koji se odnosi na postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS, ukinuo rješenje Okružnog suda u tom dijelu i naložio Okružnom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.
Postupak nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP-2395/22
5. U postupku izvršenja Odluke Ustavnog suda broj AP-2395/22 i u vezi s apelantovim zahtjevom da bude pušten iz pritvora, Okružni sud je donio Rješenje broj 11 0 K 024732 20 K 2 od 27. aprila 2023. godine. Tim rješenjem je apelantu produžen pritvor, koji može trajati nakon izricanja prvostepene osuđujuće Presude broj 11 0 K 024732 20 K 2 od 5. decembra 2022. godine pa do njene pravosnažnosti, a najduže dok ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi. Apelantu je pritvor produžen u skladu sa članom 197. stav 1. tačka v) ZKPRS, odnosno zbog postojanja iteracijske opasnosti. Istim rješenjem je odbijen zahtjev apelantovog branioca da apelant „što hitnije bude pušten iz pritvora“. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo historijat postupka i sadržaj Odluke broj AP-2395/22. Dalje, sud je naveo da je, odlučujući o produženju pritvora nakon izricanja prvostepene presude od 5. decembra 2022. godine, utvrdio da i dalje postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. Okružni sud je i u tom rješenju, za koje je naveo da se donosi na osnovu uputa Ustavnog suda, ostao pri potpuno istim razlozima kao i u rješenju od 5. decembra 2022. godine. U tom smislu, ukazano je da je apelant do tada sedam puta osuđivan za razna krivična djela. Istaknuto je da je apelant prodajom opojne droge marihuane za sebe i svoju porodicu osiguravao sredstva potrebna za život, da je lošeg imovnog stanja, da ni on niti njegova supruga nemaju stalno zaposlenje te da nemaju svoju imovinu.
6. Okružni sud je zahtjev apelantovog branioca da apelanta što prije pusti iz pritvora ocijenio neosnovanim. U vezi s tim, sud je ukazao da se apelant ne nalazi u pritvoru na osnovu ukinutog rješenja, nego se u pritvoru nalazi na osnovu rješenja Okružnog suda od 5. decembra 2022. godine, koje je pravosnažno i nije ukinuto.
Osporena odluka
7. Vrhovni sud je Rješenjem broj 11 0 K 024732 23 Kž 20 od 12. maja 2023. godine, povodom žalbe apelantovog branioca, po službenoj dužnosti, preinačio Rješenje Okružnog suda broj 11 0 K 024732 20 K 2 od 27. aprila 2023. godine i ukinuo odluku kojom je apelantu produžen pritvor nakon izricanja od 5. decembra 2022. godine. Tim rješenjem je odbačen i apelantov zahtjev za puštanje iz pritvora.
8. Vrhovni sud je obrazlažući rješenje naveo da je donošenjem pobijanog rješenja Okružni sud apelantu produžio pritvor gubeći iz vida činjenicu da se odluka Ustavnog suda, kojom je ukinuto rješenje tog suda od 31. maja 2022. godine, ne odnosi na produženje pritvora u krivičnom postupku, u fazi nakon izricanja presude, kako glasi izreka pobijanog rješenja, nego da se odnosi na rješenje kojim je odlučeno o pritvoru iz faze suđenja. Vrhovni sud je naglasio da Okružni sud više nije imao mogućnosti da se vrati u fazu suđenja i tako konvalidira učinjene propuste (da u rješenju navede relevantne i dovoljne razloge u prilog zaključku o ispunjenosti posebnog uvjeta za produženje pritvora iz odredbe člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS), na koje se ukazuje Odlukom broj AP- 2395/22. Isto tako, Okružni sud nije imao osnova za donošenje pobijanog rješenja, imajući u vidu da već egzistira rješenje tog suda od 5. decembra 2022. godine, istog sadržaja, na osnovu kojeg se apelant i nalazi u pritvoru. To rješenje, kako je navedeno, nije dovedeno u pitanje Odlukom Ustavnog suda broj AP-2395/22. Slijedom toga, Vrhovni sud je ocijenio da je osporeno rješenje doneseno bez valjanog osnova, zbog čega je valjalo novu odluku o produženju pritvora (istog sadržaja) ukinuti, a braniočev zahtjev da se apelant pusti na slobodu odbaciti jer o tom zahtjevu Okružni sud nije ni mogao odlučivati. Naime, istaknuto je da će Vrhovni sud, prilikom odlučivanja o žalbi apelantovog branioca na presudu, odlučivati i o opravdanosti pritvora koji je izrečen nakon donošenja presude, shodno odredbi člana 329. stav 4. u vezi sa stavom 1. ZKPRS.
9. Ustavni sud zapaža da ga apelant, nakon podnošenja apelacije protiv rješenja o produženju pritvora u predmetu broj AP-2395/22, koji se u to vrijeme nalazio u fazi ponovnog održavanja glavnog pretresa, nije obavijestio da je Okružni sud okončao prvostepeni postupak i donio presudu kojom ga je proglasio krivim. Također, apelant nije obavijestio Ustavni sud da mu je pravosnažnim Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 K 024732 21 K od 5. decembra 2022. godine, nakon donošenja prvostepene presude, produžen pritvor.
10. Apelant smatra da su rješenjem Vrhovnog suda od 12. maja 2023. godine povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5, člana 6. stav 1. i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ukazao je i na povredu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant ističe da je Odlukom broj AP-2395/22 od 23. marta 2023. godine naloženo Okružnom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku, ali da je Vrhovni sud u osporenom rješenju zauzeo „apsurdan i neodrživ stav“ da Okružni sud nije imao osnova za donošenje pobijanog rješenja. Apelant smatra da na taj način nižestepeni sudovi ne poštuju Pravila Ustavnog suda na njegovu štetu. Zatim, apelant osporava postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS. Ističe da prvostepeni sud ponovo ne navodi koje okolnosti imaju karakter naročitih okolnosti koje ukazuju na iteracijsku opasnost, odnosno na opasnost od ponavljanja djela. Sve te navode apelantovog branioca Vrhovni sud uopće ne uvažava i ignorira ih. Drugostepeno vijeće nije obrazložilo zašto je u prvostepenom rješenju ispravno utvrđeno da postoje razlozi za određivanje pritvora. Takvim postupanjem učinjena je povreda apelantovog prava na efikasan pravni lijek. Apelant osporava i postojanje osnovane sumnje da je počinjeno djelo. Apelant je osporio i dužinu trajanja pritvora, u kojem se nalazi od novembra 2019. godine.
11. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se odluka Ustavnog suda kojom je ukinuto Rješenje Okružnog suda broj 11 0 K 024732 21 K 2 od 31. maja 2022. godine ne odnosi na produženje pritvora u fazi krivičnog postupka nakon izricanja presude, nego da se odnosi na fazu odlučivanja u toku trajanja suđenja. Vrhovni sud je naglasio da Okružni sud nije imao mogućnost da se vrati u fazu suđenja i tako konvalidira učinjene propuste, na koje je ukazano Odlukom Ustavnog suda broj AP-2395/22, pogotovo zbog toga što sada egzistira naknadno doneseno Rješenje Okružnog suda broj 11 0 K 024732 22 K 2 od 5. decembra 2022. godine, istog sadržaja, na osnovu kojeg se apelant i nalazi u pritvoru i koje nije bilo dovedeno u pitanje Odlukom broj AP- 2395/22.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
15. U svjetlu navedenih principa i činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da u obrazloženju osporene odluke nije izostala brižljiva i savjesna ocjena svih okolnosti zbog kojih je donesena upravo takva odluka. Vrhovni sud je dao detaljne razloge i obrazloženja zbog čega smatra da Okružni sud nije mogao postupiti po nalogu iz Odluke Ustavnog suda broj AP-2395/22, u kojem obrazloženju Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljnosti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je Vrhovni sud jasno obrazložio da se ta odluka ne može izvršiti zbog toga što se krivični postupak koji se vodi protiv apelanta (vidi tač. 11. i 13. ove odluke), u vrijeme donošenja te odluke, ne nalazi u fazi suđenja. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da je apelant u vrijeme donošenja odluka koje su bile predmet ispitivanja Ustavnog suda u predmetu broj AP-2395/22 bio u pritvoru zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo koje je propisano krivičnim zakonom i u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast i u vrijeme održavanja glavnog pretresa (suđenja). Dakle, apelantovo lišenje slobode je bilo propisano članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije. Za razliku od tog perioda, nakon 5. decembra 2022. godine, i u vrijeme donošenja osporene odluke Vrhovnog suda, apelant se nalazio u pritvoru, koji je propisan članom 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije. Pored toga, Ustavni sud napominje da je, nakon što je od apelanta primio apelaciju povodom koje je donesena Odluka broj AP-2395/22, aktom od 6. juna 2022. godine obavijestio apelanta da je potrebno da Ustavni sud informira o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s podnesenom apelacijom, te da će se, u suprotnom, donijeti odluka prema stanju spisa. Međutim, Ustavni sud, na osnovu uvida u predmetni spis, konstatira da apelant, do donošenja navedene odluke, Ustavnom sudu nije poslao bilo kakvo obavještenje koje se ticalo konkretnog predmeta, u smislu promjena pravnog ili činjeničnog stanja, koje su se nesporno desile. Ustavni sud smatra da je upravo apelant svojim postupanjem prouzrokovao da odluku Ustavnog suda nije moguće izvršiti jer je propustio da obavijesti Ustavni sud o daljnjoj fazi krivičnog postupka u kojoj se nalazi njegov predmet, te da eventualno podnese apelaciju protiv konačne odluke o pritvoru, koja je donesena 5. decembra 2022. godine. Međutim, apelant je to propustio da učini i na taj način i Ustavni sud i Okružni sud faktički doveo u zabludu jer traži da se izvrši odluka Ustavnog suda za koju je morao znati da je neprovediva budući da je krivični postupak protiv njega okončan presudom, nakon čega mu je produžen pritvor.
16. Stoga, dovodeći u vezu obrazloženje Vrhovnog suda sa činjenicama na koje se pozvao u obrazloženju osporene odluke, Ustavni sud smatra da nema bilo kakve proizvoljnosti odnosno bilo kakvih razloga koji bi, u smislu navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, mogli biti osnov da Ustavni sud svojim tumačenjem zamijeni tumačenje Vrhovnog suda. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na koja se pozvao u apelaciji.
17. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
18. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić