Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1861/23 (G. Đ. i drugi)
Odluka donesena 19. 06. 2024.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Procesna odluka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1861/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 06. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. juna 2024. godine, u predmetu broj AP-1861/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli Goran Đurić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Goran Đurić protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 033841 22 Gž od 27. januara 2023. godine;
Mirzet Adrović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Rs 044601 23 Rsž od 25. maja 2023. godine;
D. H. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 041625 22 Uvp od 13. jula 2023. godine;
N. K. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 O 332033 23 Gž od 3. augusta 2023. godine;
"Aragosta" d.o.o. Banjaluka protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 139523 23 Rev od 18. septembra 2023.
godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1861/23
1. Goran Đurić iz Teslića (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Marijan Savić advokat iz Teslića, podnio je 13. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 033841 22 Gž od 27. januara 2023. godine.
2. Apelant je podnio tužbu protiv tuženog M.K. Apelant je tužbenim zahtjevom tražio da sud utvrdi da je apelant vlasnik stana u Tesliću.
3. Rješenjem Osnovnog suda u Tesliću od 10. novembra 2022. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Doboju od 27. januara 2023. godine, odbačena je apelantova tužba. Okružni sud u Doboju je u obrazloženju rješenja naveo da je u toku postupka pred prvostepenim sudom utvrđeno da je o identičnim apelantovom tužbenom zahtjevu već pravosnažno odlučeno Presudom Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 I 011797 17 P od 8. augusta 2018. godine. Naime, navedenom presudom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da sud utvrdi da je on vlasnik spornog stana u Tesliću, a što su M.K. i još tri tužena dužni priznati i trpjei. Kako u ovom slučaju postoji identitet stranaka, zahtjeva i činjeničnog osnova, sud je zaključio da se radi o presuđenoj stvari i da je prvostepeni sud pravilno odbacio apelantovu tužbu, na osnovu člana 67. stav 1. tačka l . Zakona o parničnom postupku.
2. AP-3538/23
4. Mirzet Adrović iz Goražda (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Omer Borovac advokat iz Goražda, podnio je 3. augusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni) broj 45 0 Rs 044601 23 Rsž od 25. maja 2023. godine.
5. Apelant je ljekar i zaposlen je u J.Z.U. Kantonalna bolnica Goražde (u daljnjem tekstu: tužena). Aktom tužene od 22. jula 2022.godine, koji je potvrđen odlukom Upravnog odbora tužene od 15. augusta 2022. godine, apelant je pismeno upozoren zbog teže povrede radne obaveze iz člana 103. stav l . tačka 13. Pravilnika o radu tužene. U tom upozorenju je navedeno da tužena namjerava otkazati ugovor o radu bez davanja otkaznog roka u slučaju da apelant u budućnosti ponovi istu ili sličnu povredu obaveze iz ugovora o radu.
6. Apelant je 20. septembra 2022. godine podnio tužbu protiv tužene. Apelant je tužbenim zahtjevom tražio da sud utvrdi da su nezakonite odluke tužene od 22. jula i 15. augusta 2022. godine.
7. Rješenjem Općinskog suda u Goraždu od 14. aprila 2023. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 25. maja 2023. godine, odbačena je apelantova tužba. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da apelant ima pravo na sudsku zaštitu na osnovu člana 114. Zakona o radu u slučaju da je tužena povrijedila neko njegovo pravo iz radnog odnosa. Kako je apelantu za težu povredu radne obaveze izrečena mjera pismenog upozorenja kojom nije došlo do povrede prava koja čine sadržinu radnog odnosa, sud je utvrdio ne postoji konkretna korist od vođenja postupka za sudsku zaštitu prava, shodno članu 114. Zakona o radu. Sud je također ukazao da sud nije dužan uzeti u meritorno razmatranje zahtjev za sudsku zaštitu ako tim zahtjevom njegov podnosilac ne bi ostvario nikakvu pravnu korist. Stoga je zaključio da je prvostepeni sud pravilno odbacio apelantovu tužbu.
3. AP-4381/23
8. D.H. iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 18. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 041625 22 Uvp od 13. jula 2023. godine.
9. Apelant je podnio tužbu protiv tuženog Grada Sarajeva, zbog šutnje administracije, odnosno nepostupanja po žalbi za poništenje nezakonite odluke za konačno imenovanje drugorangiranog kandidata za Pravobranioca Grada Sarajeva. Apelant je tužbenim zahtjevom tražio da sud poništi tu odluku i da obaveže tuženog da ponovo provede proceduru imenovanja.
10. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 14. juna 2022. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Vrhovnog suda od 13. jula 2023. godine, odbačena je apelantova tužba. Vrhovni sud je u obrazloženju presude istakao da akt tuženog ne predstavlja upravni akt kojim je rješavano o izvjesnom apelantovom pravu ili obavezi u nekoj upravnoj stvari, u smislu člana 8. Zakona o upravnim sporovima, pa se protiv njega ne može voditi upravni spor. Iz toga razloga je zaključio da nisu ispunjenje zakonske pretpostavke za pokretanje upravnog spora zbog šutnje administracije, u smislu člana 10. Zakona o upravnim sporovima.
4. AP-4588/23
11. N.K. iz Slovenije (u daljnjem tekstu: apelantica), čiji je punomoćnik Dragana Stanković advokatica iz Banjaluke, podnijela je 31. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 O 332033 23 Gž od 3. augusta 2023. godine.
12. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci od 30. novembra 2022. godine prekinut je ostavinski postupak iza ostavioca S.Lj. do pravosnažnog okončanja ostavinskog postupka iza R.S., daidže S.Lj. i utvrđivanja nasljednika iza R.S., kako bi se tačno mogao utvrditi krug nasljednika iza S.Lj. Navedenim rješenjem je određeno da će se nakon pravosnažnog okončanja ostavinskog postupka iza R.S., na prijedlog zakonskih nasljednika, nastaviti prekinuti postupak.
13. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci od 3. augusta 2023. godine odbačena je apelanticina žalba protiv rješenja od 30. novembra 2022. godine. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je prvostepeni sud uvažio prijedlog nasljednice R.B. i donio rješenje od 30. novembra 2022. godine. Budući da apelantica kao vanbračna supruga S.Lj. nije zakonski nasljednik u ovom ostavinskom postupku i ne može se smatrati učesnikom postupka, u smislu čl. 4. i 92. Zakona o vanparničnom postupku, sud je utvrdio da je njena žalba protiv rješenja o prekidu postupka nedozvoljena. Međutim, sud je ukazao da okolnost da je prvostepeni sud rješenjem prekinuo ostavinski postupak ne utiče na prava koja apelantica može ostvariti u posebnom parničnom postupku.
5. AP-5111/23
14. "Aragosta" d.o.o. Banjaluka iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Dalibor Mrša advokat iz Banjaluke, podnio je 8. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 139523 23 Rev od 18. septembra 2023. godine.
15. Apelant je podnio tužbu protiv Grada Banjaluka. Apelant je tužbenim zahtjevima tražio da sud utvrdi da su ispunjeni uslovi za legalizaciju kolektivnog stambeno-poslovnog objekta i da obaveže tuženog da mu naknadi štetu u iznosu od 2.400.000,00 KM zbog razlike cijene u prodaji stanova i poslovnih prostora na tom objektu, jer nije blagovremeno obezbijedio njegovu legalizaciju.
16. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Banjaluci od 23. marta 2023. godine, koje je potvrđeno rješenjem Višeg privrednog suda u Banjaluci od 12. maja 2023. godine, odbačena je apelantova tužba.
17. Rješenjem Vrhovnog suda od 18. septembra 2023. godine odbijena je apelantova revizija protiv rješenja od 12. maja 2023. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja, u odnosu na apelantov tužbeni zahtjev da sud utvrdi da su ispunjeni uslovi za legalizaciju, ukazao da sud nije nadležan da odlučuje o legalizaciji navedenog objekta, shodno članu 151. Zakona o uređenju prostora i građenju, te članu 5. Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata. Kada je u pitanju apelantov tužbeni zahtjev da mu tuženi naknadi štetu, sud je zaključio da je apelantova tužba i u ovom dijelu nedozvoljena, jer se radi o presuđenoj stvari u smislu člana 67. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku. Sud je ukazao da je pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 190734 16 P 2 od 28. aprila 2017. godine već odlučeno o tom apelantovom tužbenom zahtjevu. Naime, navedenom presudom odbijen je apelantov zahtjev da mu Grad Banjaluka naknadi štetu na ime razlike cijene u prodaji stanova i poslovnih prostora na predmetnom stambenom objektu, jer nije blagovremeno obezbjedio legalizaciju objekta.
Spajanje predmeta
18. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1861/23. Apelacioni navodi
19. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na pristup sudu kao segmente prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stavak 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelanti u predmetima br. AP-1861/23, AP- 4381/23, AP-4588/23 i AP-5111/23 se pozivaju i na povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti u predmetima br. AP- 4381/23, AP-4588/23 i AP-5111/23 smatraju i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i opće zabrane diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
21. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke, donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti tužbi ili žalbe. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o njihovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnim pitanjima, kako je to već navedeno.
22. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima, pa slijedi da su navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
23. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi apelanata u predmetima br. AP-1861/23, AP-4381/23, AP-4588/23 i AP-5111/23 o kršenju prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, odnosno o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
24. Budući da se osporenim odlukama odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti tužbi ili žalbe, Ustavni sud ukazuje da se tim odlukama nije odlučivalo ni o pravu navedenih apelanata iz člana II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, slijedom čega su i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
25. U pogledu navoda apelanata u predmetima br. AP-4381/23, AP-4588/23 i AP-5111/23 o kršenju člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da navedeni član sadrži opći princip zabrane diskriminacije i garantuje uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke kojim je odlučivano o procesnoj dopustivosti tužbi ili žalbe, a ne o meritumu tih tužbi ili žalbe, odnosno o njihovom pravu zasnovanom na zakonu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelacije i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
26. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić