Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3260/23 (T. V.)

Odluka donesena 11. 07. 2024.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Krivični postupak
  • Pritvor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3260/23

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 07. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3260/23, rješavajući apelaciju Tomislava Vidakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 11. jula 2024. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Tomislava Vidakovića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 044836 23 Kž 2 od 1. juna 2023. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Tomislav Vidaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Nina Kisić, advokat iz Sarajeva, podnio je 19. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 044836 23 Kž 2 od 1. juna 2023. godine i S1 2 K 044836 23 K od 19. maja 2023. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovor, koji je proslijeđen apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant se nije izjasnio. III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Rješenjem broj S1 2 K 044836 23 K od 19. maja 2023. godine Sud BiH je utvrdio da i dalje postoje okolnosti koje ukazuju na opravdanost trajanja mjere pritvora prema osam optuženih, među kojima je i apelant. Pritvor je određen zbog postojanja osnova iz člana 132. stav 1. tač. a) i c) Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP), odnosno zbog opasnosti od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela. U rješenju je navedeno da je protiv apelanta i ostalih sedam lica (u daljnjem tekstu: optuženi) podignuta optužnica zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo organiziranog kriminala u vezi s krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama, a apelant i u vezi s krivičnim djelom pranja novca i krivotvorenja službene isprave. U odnosu na posebne pritvorske razloge, konkretno opasnost od bjekstva, sud je cijenio okolnosti i činjenice vezane za ponašanje optuženih prije i poslije izvršenja krivičnog djela ili pokretanja krivičnog postupka. Sud je naveo da se optuženi terete za izvršenje teških krivičnih djela te je ukazao na zaprijećene kazne, a naveo je i da su optuženi sada svjesni svog procesnog položaja te da bi boravak na slobodi mogli iskoristiti za bjekstvo.

5. Pojedini optuženi su, kako je naveo Sud BiH, osnovano sumnjivi da su u prethodnom periodu, u više navrata, nabavljali i koristili krivotvorene dokumente za prelazak državne granice, koristili lažni identitet i lažne lične dokumente, te je jedan od optuženih ranije optužen zbog krivičnog djela falsificiranja. Kao bitnu okolnost sud je cijenio da su optuženi osnovano sumnjivi da su krivotvorene dokumente koristili upravo radi izbjegavanja krivičnog gonjenja, odnosno izbjegavanja zakonitog prelaska granice, kako bi spriječili da budu identificirani jer su traženi u drugim zemljama. Kako je sud naveo, optuženi su to radili kako bi stvorili pretpostavke za neometano vršenje navedenih krivičnih djela. Osim toga, sud je naveo da pojedini optuženi imaju dvojno državljanstvo. Činjenica da apelant ima samo državljanstvo BiH, prema mišljenju suda, „ostaje izolirana iz stvarnih okolnosti slučaja“, te nije dovoljna do dovede do drugačije odluke. Sud je naveo da je veći značaj dao potencijalnim kontaktima optuženih lica u inostranstvu jer bi ti kontakti mogli biti iskorišteni prilikom bjekstva.

6. U vezi s tim, sud je ukazao da se optuženim stavlja na teret izvršenje krivičnih djela čiji se modus operandi dovodi u vezu s djelovanjem u više zemalja te uspostavljanje međunarodnih kontakata. Optuženi su osnovano sumnjivi da su u više navrata preko državne granice prevezli veće količine opojne droge te, prema mišljenju suda, postoji opravdana bojazan da bi optuženi mogli iskoristiti znanje i kontakte drugih pripadnika u grupi. Dalje, Sud BiH je ukazao i na mogućnost skrivanja u BiH. Sve navedene okolnosti, a naročito lična svojstva optuženih, prema ocjeni Suda BiH, ukazuju na zaključak da bi optuženi, čak i uz određivanje mjera zabrane, mogli pobjeći, što opravdava daljnju primjenu mjere pritvora.

7. Što se tiče okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženi ponoviti krivično djelo, sud je ocijenio da ta opasnost i dalje postoji. Sud je ukazao da su određeni optuženi nekoliko puta osuđivani za istovrsna krivična djela. Iako neki od optuženih, među kojima je i apelant, ranije nisu osuđivani, sud je smatrao da se ostale okolnosti – organizirani kriminal, mreža kontakata, kontinuirano bavljenje djelatnošću – ne mogu zanemariti.

8. Odlučujući o žalbi, Sud BiH je Rješenjem broj S1 2 K 044836 23 Kv od 31. januara 2023. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rešenje. Sud BiH je u obrazloženju naveo da je prvostepeni sud pravilno cijenio sve činjenice i utvrdio postojanje opasnosti od bjekstva u odnosu na sve optužene. Također, žalbama optuženih, kako je istakao Sud BiH, nije doveden u pitanje ni zaključak o postojanju posebnih pritvorskih razloga predviđenih odredbom člana 132. stav 1. tačka

c) ZKPBiH u odnosu na sve optužene. Sud BiH je ispitao mogućnost zamjene mjere pritvora blažim mjerama, ali je kao i prvostepeni sud zaključio da se svrha osiguranja prisustva optuženih može postići samo mjerom pritvora.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

9. Apelant ukazuje na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant osporava zaključak suda da postoje naročite okolnosti u vezi s posebnim pritvorskim osnovom. Apelant navodi da sud koristi stereotipne formulacije i da nije izvršena suštinska kontrola opravdanosti pritvora. Prema njegovom mišljenju, sud nije individualizirao odlučne činjenice u pogledu postojanja opasnosti od bjekstva, te nije ispitao sve faktore na apelantovoj strani kao što su državljanstvo BiH, mogućnost izdržavanja, nepostojanje međunarodnih kontakata i drugo. Također, apelant ukazuje da su mu u BiH supruga i majka, kao i poljoprivredno gazdinstvo. U odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja krivičnog djela, apelant smatra da upravo okolnosti koje je sud naveo – organizirani kriminal, mreža kontakata, kontinuirano bavljenje tom aktivnošću – ne postoje u odnosu na njega. Apelant također ukazuje da sud nije stvarno razmotrio mogućnost izricanja blažih mjera.

V.Odgovori na apelaciju

10. Sud BiH u odgovoru na apelaciju navodi da je apelacija neosnovana i da je sud dao jasno i dovoljno obrazloženje u odnosu na apelanta te da ostaje pri datoj argumentaciji.

11. Tužilaštvo je u odgovoru navelo da je apelacija neosnovana i da je sud potpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu postojanja posebnih pritvorskih razloga koje je naveo. VI.Relevantni propisi

12. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Odjeljak 6 – Pritvor Član 131. stav (5) Opće odredbe (5) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen, a pritvoreni će odmah biti pušten na slobodu. Po prijedlogu optuženog ili branioca za ukidanje pritvora koji je zasnovan na novim činjenicama, Sud će održati ročište, odnosno sjednicu vijeća o čemu će obavijestiti stranke i branioca. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprečava održavanje ročišta, odnosno sjednice vijeća. Protiv rješenja o odbijanju prijedloga za ukidanje pritvora žalba je dozvoljena. Ako prijedlog nije zasnovan na novim činjenicama koje su značajne za ukidanje pritvora, Sud neće donijeti posebno rješenje.

Član 132. stav (1) tač. a) i c) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, pritvor joj se može odrediti:

a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,

c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora tri godina ili teža kazna, Član 137. stav (1) Pritvor nakon potvrđivanja optužnice (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

VII.Dopustivost i meritum

13. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

14. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

15. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

16. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.

17. U konkretnom slučaju iz osporenih rješenja proizlazi da je apelantu pritvor produžen zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo koje je propisano krivičnim zakonom, zbog čega njegovo lišenje slobode potpada pod član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.

18. Ustavni sud ukazuje da odredbe člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijevaju da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišenje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) zaključio je da poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, predstavka broj 25792/94, tačka 63; Stevan Petrović protiv Srbije, presuda od 20. aprila 2021. godine, predstavke br. 6097/16 i 28999/19, tačka 144). Opravdanost držanja optuženog u pritvoru se mora ocjenjivati u svakom predmetu u skladu s njegovim posebnim karakteristikama. Produženje pritvora se može opravdati samo postojanjem specifičnih naznaka o stvarnom zahtjevu javnog interesa koji, bez obzira na pretpostavku nevinosti, preteže nad pravilom poštovanja slobode pojedinca (vidi, između ostalih izvora, Evropski sud, Bigović protiv Crne Gore, presuda od 19. marta 2019. godine, predstavka broj 48343/16, tačka 203).

19. Apelant smatra da u odnosu na njega ne postoji opasnost od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela. Prema praksi Evropskog suda, opasnost od bjekstva optuženog ne može se cijeniti samo na osnovu zaprijećene kazne. Ta opasnost se mora cijeniti u svjetlu niza drugih relevantnih faktora koji mogu potvrditi postojanje opasnosti od bjekstva. U obzir se mora uzeti karakter dotičnog lica, njegov moral, dom, zanimanje, imovina, porodične veze i druge veze sa zemljom u kojoj se krivično goni, kao i međunarodni kontakti tog lica (vidi, između ostalog, Hovhannisyan protiv Armenije, presuda od 20. jula 2017. godine, broj predstavke 50520/08, tačka 39. s daljnjim referencama). Ustavni sud podsjeća da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog/optuženog u pritvoru kako bi spriječile sve pokušaje da počini daljnja krivična djela. Međutim potrebno je, između ostalih uvjeta, da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti dotičnog lica (vidi Evropski sud, Kurt protiv Austrije, presuda od 15. juna 2021. godine, predstavka broj 62903/15, tačka 187).

20. Ustavni sud najprije podsjeća da je apelant i ranije podnosio apelacije Ustavnom sudu, te je Ustavni sud donio Odluku o meritumu broj AP-1055/23 od 30. novembra 2023. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), kojom je apelaciju u vezi s pravom na ličnu slobodu i sigurnost odbio kao neosnovanu. U konkretnom predmetu apelant osporava zaključak da u odnosu na njega još egzistira opasnost od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela. Apelant smatra da su rješenja stereotipna i ponavljajuća, kao i da razlozi za pritvor u odnosu na apelanta nisu konkretizirani i individualizirani. Međutim, suprotno apelantovim navodima, sud je jasno ukazao da je postupak, nakon podizanja optužnice, u fazi glavnog pretresa. Iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da su redovni sudovi prilikom produženja pritvora imali u vidu kako uvjete propisane zakonom tako i postojanje naročitih okolnosti. Pri tome je redovni sud naveo za šta se apelant i ostali optuženi terete optužnicom, odnosno da je u pitanju krivično djelo organiziranog kriminala. Redovni sudovi su uzeli u obzir da apelant ima državljanstvo BiH, kao i da nije ranije osuđivan, ali je cijenio ukupnost ostalih okolnosti koje su ga i opredijelile za zaključak da i dalje egzistiraju razlozi za pritvor u odnosu na sve optužene.

21. Okolnosti koje je naveo redovni sud, i prema ocjeni Ustavnog suda, naročite su okolnosti koje predstavljaju visok stepen opasnosti od bjekstva i iteracijske opasnosti u slučaju boravka optuženih, uključujući i apelanta, na slobodi. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud, suprotno navodima iz apelacije, smatra da su redovni sudovi u osporenim rješenjima prilikom ocjene opravdanosti produženja mjere pritvora apelantu imali u vidu, s jedne strane, značaj osnovnog prava na slobodu i sigurnost i, s druge strane, naročite okolnosti koje su ispitane u svjetlu razloga „za“ i „protiv“ i ocijenjene u vezi s konkretnim okolnostima (u zakonskoj definiciji nisu taksativno navedene). U tom smislu, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi naveli jasne i argumentirane razloge koji predstavljaju ozbiljne razloge od javnog interesa koji, nezavisno od pretpostavke nevinosti, pretežu nad apelantovim pravom na slobodu. Dalje, kako je sud jasno obrazložio razloge za pritvor, ukazao je da se primjenom blažih mjera ne bi postigla svrha zbog koje je pritvor određen.

22. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelantovo lišenje slobode, odnosno produženje pritvora nije bilo „arbitrarno“, odnosno „nezakonito“ u smislu člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije. Također, suprotno apelantovim navodima, redovni sudovi u konkretnom slučaju nisu, u smislu osiguranja garancija obuhvaćenih članom 5. stav 3. Evropske konvencije, propustili da razmotre može li se svrha pritvora ostvariti nekom drugom blažom mjerom za osiguranje apelantovog prisustva suđenju i uspješno vođenje krivičnog postupka protiv njega.

23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije kada je sud jasno i konkretno naveo da još uvijek egzistiraju razlozi zbog kojih je apelantu potrebno produžiti mjeru pritvora.

25. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3260/23 (T. V.) | Sudska praksa | Aktio