Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5139/23 (J. O.)
Odluka donesena 11. 07. 2024.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Zakonito hapšenje po presudi suda
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivični postupak
- Pritvor
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5139/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 07. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 11. jula 2024. godine, u predmetu broj AP-5139/23, rješavajući apelaciju Jasmina Osmanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Jasmin Osmanović protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 K 117618 23 Kžk od 1. decembra 2023. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 K 117618 23 K od 24. novembra 2023.
godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmin Osmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nemile, kojeg zastupa Boban Savić, advokat iz Doboja, podnio je 8. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 K 117618 23 Kžk od 1. decembra 2023. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 K 117618 23 K od 24. novembra 2023. godine. Apelant je također podnio zahtjev Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru da se odmah pusti na slobodu.
2. Ustavni sud je 28. decembra 2023. godine donio Odluku broj AP-5139/23 (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 85 0 K 117618 23 K od 24. novembra 2023. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje), koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 85 0 K 117618 23 Kžk od 1. decembra 2023. godine, apelantu je nakon izricanja osuđujuće presude produžen pritvor u kojem se nalazi počev od 17. augusta 2023. godine. Pritvor je produžen na osnovu člana 197. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS). Određeno je da pritvor može trajati do pravomoćnosti presude, a najduže dok ne protekne vrijeme trajanja kazne zatvora izrečene u prvostepenoj presudi.
4. U rješenjima je navedeno da je nakon zaključivanja sporazuma o priznanju krivice Osnovni sud donio presudu kojom je apelant proglašen krivim da je počinio produženo krivično djelo teške krađe iz člana 226. stav (2) u vezi sa stavom (1) Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) i neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207. stav (1) KZRS, a sve u vezi sa članom 57. KZRS. Za ova krivična djela Osnovni sud je apelantu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Zatim je navedeno da je sud usvojio tužiočev prijedlog i apelantu produžio pritvor po osnovu iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS. Sud je ocijenio da i dalje postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant boravkom na slobodi ponoviti krivično djelo. U odnosu na postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS, Osnovni sud je istakao da je ispunjen objektivni uvjet jer je za krivična djela za koja se apelant sumnjiči propisana kazna zatvora od jedne do 10 godina, odnosno može se izreći kazna zatvora u trajanju od tri godine ili teža kazna. Sud je naveo da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant boravkom na slobodi ponoviti krivično djelo. Te okolnost se ogledaju u apelantovoj upornosti da čini krivična djela, te činjenici da je apelant djela za koja se sumnjiči uradio u kratkom periodu radi stjecanja imovinske koristi, kao i zbog činjenice da vršenjem krivičnih djela osigurava svoju egzistenciju. Osnovni sud je razmotrio mogućnost primjene blažih mjera osiguranja apelantovog prisustva i nesmetanog vođenja postupka, ali je zaključio da niti jedna blaža mjera ne bi bila svrsishodna.
5. Okružni sud je u svom rješenju ocijenio neosnovanim prigovore apelantovog branioca da je apelant priznao izvršenje krivičnih djela, te da nema novih činjenica koje dodatno ukazuju na postojanje i daljnje egzistiranje pritvora, zbog čega ne postoji iteracijska opasnost iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS za produženje pritvora.
6. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant smatra da nije bilo osnova za daljnje produženje pritvora, posebno nakon izricanja prvostepene presude, jer pritvor ne treba da bude zamjena kazni. Apelant ističe da ne postoje „nove okolnosti“ iz kojih bi se moglo zaključiti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti krivično djelo. Pojašnjava da krivično djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga ne može ponoviti jer je opojna droga nakon izvršenog pretresa „privremeno oduzeta“. Ukazuje da Tužilaštvo u prijedlogu za produženje pritvora nije navelo jasne i odlučne činjenice iz kojih bi se zaključilo da je pritvor neophodan. Smatra da je bilo osnova za izricanje blažih mjera od pritvora.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Iako se u konkretnom slučaju apelant pozvao na navodno kršenje prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije, te člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da pitanja problematizirana apelacijom, u suštini, pokreću samo pitanja u vezi sa članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije.
11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, s dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, broj predstavke 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03, dostupna na www.ustavnisud.ba).
12. Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda, prema kojoj se osobe koje su pritvorene nakon donošenja prvostepene osuđujuće presude, bez obzira na to da li su prije toga bile u pritvoru ili ne, nalaze u situaciji koju propisuje član 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije. Prema toj praksi, član 5. stav 1. tačka a) traži postojanje uzročne veze, i to ne samo hronološke, između osuđujuće presude i pritvora po tom osnovu (vidi Evropski sud, W. A. protiv Švicarske, presuda od 2. novembra 2021. godine, broj predstavke 38958/16, tač. 32. i 33. s daljnjim referencama). Osim toga, svako lišenje slobode mora biti „zakonito“, što uključuje i poštovanje „zakonom propisanog postupka“. U vezi s tim, Evropska konvencija upućuje na nacionalno pravo i postavlja obavezu da pritvor bude u skladu s materijalnim i procesnim pravilima tog prava (vidi Evropski sud, Asanović protiv Crne Gore, presuda od 20. maja 2021. godine, broj predstavke 52415/18, tačka 64. s daljnjim referencama).
13. U konkretnom slučaju, nesporno je da je apelant prvostepenom presudom Osnovnog suda proglašen krivim da je počinio krivična djela i da je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, te da je taj sud, nakon izricanja presude, apelantu produžio pritvor. To znači da postoji direktna uzročna veza između osuđujuće presude i odluke o produženju apelantovog pritvora. Što se tiče saglasnosti osporenih rješenja s domaćim zakonom, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 203. stav (1) ZKPRS propisano određivanje, odnosno produženje pritvora nakon izricanja prvostepene presude i da se ono vezuje za ocjenu suda da postoje razlozi iz člana 197. stav 1. tač. a), v) i g) ZKPRS, kako su to i obrazložili sudovi. Ustavni sud smatra da je Osnovni sud ocijenio sve relevantne činjenice u međusobnoj povezanosti i na osnovu toga zaključio da postoje razlozi za produženje apelantovog pritvora, odnosno da postoji opasnost od ponavljanja krivičnog djela, koja je propisana članom 197. stav (1) tačka v) ZKPRS. Obrazloženja koja su redovni sudovi dali u vezi s navedenim okolnostima Ustavni sud smatra jasnim, preciznim i dovoljno obrazloženim (vidi tačku 4. ove odluke). Naime, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi ocijenili sve relevantne činjenice u međusobnoj povezanosti i na osnovu toga zaključili da bi apelant mogao ponoviti krivično djelo. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov pritvor „zakonit“ jer je sud prilikom odlučivanja o produženju pritvora nakon donošenja osuđujuće presude poštovao „zakonom propisani postupak“.
14. U vezi s apelantovim navodima da se pritvor „pretvorio u kaznu“, Ustavni sud ukazuje da je apelant prvostepenom presudom od 24. novembra 2023. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, te da proizlazi da njegova kazna nesporno nije istekla, niti je vrijeme koje je apelant u pritvoru dostiglo izrečenu kaznu zatvora. Također, iz osporenih odluka proizlazi da je redovni sud razmotrio mogućnost primjene blažih mjera, ali je zaključio da te mjere ne bi bile svrsishodne.
15. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ničega što bi ukazalo da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić