Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-217/22 (M. S.)
Odluka donesena 27. 11. 2025.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Proporcionalnost
- Izvršni postupak
- Troškovi postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-217/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 11. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. novembra 2025. godine, u predmetu broj AP-217/22,rješavajući apelaciju Milana Stojičevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Stojičevića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 278819 20 Gž od 22. novembra 2021. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Stojičevića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 278819 20 Gž od 22. novembra 2021. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Stojičević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa Milan D. Petković, advokat iz Banjaluke, podnio je 19. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 278819 20 Gž od 22. novembra 2021. godine.
2. Općina Laktaši (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) je podnio prijedlog za izvršenje na osnovu rješenja donesenih u upravnom postupku kao izvršne isprave. Osnovni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio rješenje o izvršenju broj 71 0 Ip 278819 18 Ip od 27. februara 2018. godine, kojim je dozvolio izvršenje na pokretnim stvarima restorana „Mediteran“ vl. Jovana Stojičevića (u daljnjem tekstu: izvršenik).
3. Nakon što je izvršenik izmirio glavni dug, Osnovni sud je donio rješenje od 20. septembra 2018. godine, kojim je djelomično obustavio izvršenje u odnosu na glavni dug, a nastavio izvršenje za potraživanja po osnovu zakonske zatezne kamate i troškova izvršnog postupka.
4. Osnovni sud je zaključkom od 12. decembra 2018. godine prekinuo izvršni postupak zbog izvršenikove smrti.
5. Tražitelj izvršenja je podneskom od 16. oktobra 2019. godine predložio da se nastavi prekinuti izvršni postupak i da sud odredi apelanta kao privremenog zastupnika nasljednicima preminulog izvršenika.
6. Osnovni sud je rješenjem broj 71 0 Ip 278819 19 Ip od 23. oktobra 2019. godine odredio apelanta za privremenog zastupnika nasljednikā preminulog izvršenika, kao izvršnikovog sina i osobe koje je u posjedu izvršenikove imovine. Apelant je pozvan da isplati tražitelju izvršenja neizmireni iznos izvršne tražbine ili će se provesti prinudno izvršenje na njegovoj plati. Određeno je i da rješenje od 20. septembra 2018. godine ostaje na snazi u preostalom dijelu. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je usvojio prijedlog tražitelja izvršenja i donio odluku u skladu sa članom 34. stav 4. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).
7. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Ip 278819 19 Ip 2 od 16. decembra 2019. godine, usvojen je apelantov prigovor i stavljeno van snage rješenje od 23. oktobra 2019. godine, te ukinute sve provedene izvršne radnje po tom rješenju (stav I). Prihvaćen je prijedlog tražitelja izvršenja za određivanje promjene izvršenika i izmijenjeno rješenje od 20. septembra 2018. godine u ličnosti izvršenika, tako što je izvršenje određeno protiv Slobodanke Stojičević (stav II). Pozvana je Slobodanka Stojičević da isplati tražitelju izvršenja neizmireni iznos izvršne tražbine, ili će se provesti prinudno izvršenje (stav III). Određeno je da ostaje na snazi u preostalom dijelu rješenje od 20. septembra 2018. godine (stav IV). Određeno je i da će o troškovima izvršnog postupka nastalih nakon donošenja rješenja o izvršenju, Osnovni sud, na zahtjev stranaka, shodno članu 16. stav 6. ZIP-a, odlučiti posebnim rješenjem nakon završetka izvršnog postupka.
8. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je apelant u prigovoru protiv rješenja od 23. oktobra 2019. godine ukazao da nije u posjedu izvršenikove imovine i predložio da sud stavi van snage rješenje o izvršenju i obaveže tražitelja izvršenja da mu nadoknadi troškove postupka. Dalje je naveo da je tražitelj izvršenja obavijestio Osnovni sud da je u međuvremenu doneseno rješenje o nasljeđivanju od 27. novembra 2019. godine, kojim je Slobodanka Stojičević, izvršenikova supruga, proglašena za nasljednicu izvršenikove imovine. Istaknuto je da je tražitelj izvršenja predložio da sud odredi izvršenje protiv Slobodanke Stojičević. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je zaključio da su se stekli uslovi da se odredi izvršenje protiv Slobodanke Stojičević, kao nasljednice koja je po zakonu obavezna da izmiri izvršenikov dug prema tražitelju izvršenja.
9. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Ip 278819 19 Ip 2 od 15. januara 2020. godine, utvrđeno je da je tražitelj izvršenja povukao svoj prijedlog i izvršenje je u cijelosti obustavljeno. Odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova izvršenja na teret tražitelja izvršenja.
10. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da tražitelj izvršenja povukao svoj prijedlog za izvršenja, pa je obustavio izvršni postupak u skladu sa članom 38. stav 2. ZIP-a. Dalje je naveo da je tražitelj izvršenja osnovano predložio da sud odredi apelanta kao privremenog zastupnika izvršenikovih nasljednika, kao osobu koja je u posjedu izvršenikove imovine. U vezi s tim, obrazloženo je da je apelant u smrtovnici naznačen kao član izvršenikove porodice. Dalje je obrazložio da je apelant nastanjen na istoj adresi kao i izvršenik prije smrti, da je na istoj adresi nastanjena i Slobodanka Stojičević, i da je apelant nesporno u posjedu izvršenikove imovine. Istaknuto je i da je rješenjem o nasljeđivanju apelant naznačen kao jedan od izvršenikovih nasljednika, da je prihvatio svoj nasljedni dio na izvršenikovoj imovini i ustupio ga svojoj majci Slobodanki Stojičević. Stoga je Osnovni sud zaključio da su netačni apelantovi navodi da ga je tražitelj izvršenja neosnovano predložio kao privremenog zastupnika i neosnovano mu prouzrokovao troškove postupka.
11. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 I 278819 20 Gž od 22. novembra 2021. godine, odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 15. januara 2020. godine u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka. Odbijen je i apelantov zahtjev za naknadu troškova sastavljanja žalbe.
12. U obrazloženju rješenja, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je, shodno članu 34. stav 4. ZIP-a, postavio apelanta za privremenog zastupnika izvršenikovim nasljednicima. U vezi s tim, obrazloženo je da je prvostepeni sud imao pravni osnov u navedenoj odredbi za postavljanje apelanta kao privremenog zastupnika izvršenikovim nasljednicima, kao njegovog sina i nasljednika prema smrtovnici. Ukazano je i na apelantov interes za zaštitu imovine i imovinskih interesa koji bi eventualno nakon ostavinskog postupka ušla u njegovu imovinu. Dalje je obrazloženo da je apelant nesporno bio nastanjen na istoj adresi kao i izvršenik, i da u vrijeme podnošenja prijedloga nije bio okončan ostavinski postupak iza izvršnika. Okružni sud je ocijenio da u prilog osnovanosti njegovog postavljanja ide i činjenica da je apelant u ostavinskom postupku postao nasljednik, prihvatajući se zakonskog nasljednog dijela na izvršenikovoj zaostavštini i ustupajući ga svojoj majci. Okružni sud je istaknuo i da apelant nije uspio sa žalbom, pa je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova sastavljanja žalbe primjenom člana 397. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
13. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Tvrdi da mu je, kao pasivno nelegitimisanoj stranci, tražitelj izvršenja neosnovano izazvao troškove postupka. Ističe da je tražitelj izvršenja podnio podnesak van zakonski propisanog roka iz člana 34. stav 4. ZIP-a, pa je sud trebao obustaviti postupak. Dalje ističe da nije bio ispunjen ni drugi uslov iz člana 34. stav 4. ZIP-a, jer tražitelj izvršenja nije dostavio dokaze da je apelant u posjedu izvršenikove imovine. Apelant posebno ukazuje da je Okružni sud odbio njegovu žalbu, iako su bili ispunjeni uslovi iz člana 386. stav 1., člana 390. stav 2. i člana 396. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 21. stav 3. ZIP-a i stavljeno van snage rješenje kojim je apelant određen za privremenog zastupnika. Smatra da je navedenim postupanjem sudova povrijeđen princip zakonitosti, zbog čega je došlo do kršenja njegovog prava na imovinu. Ističe da je umanjena njegova imovina, iako je uspio u izvršnom postupku protiv javne vlasti.
14. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17, 60/17, 115/17, 58/18 i 66/18)
Troškovi postupka Član 16. st. (1) i (5) (1) Troškove postupka u vezi sa određivanjem i sprovođenjem izvršenja prethodno snosi tražilac izvršenja. (5) Tražilac izvršenja dužan je da izvršeniku nadoknadi neosnovano prouzrokovane troškove. Prekid postupka
Član 34. st. (4) i (5) (4) U slučaju smrti izvršenika koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika sud će nasljednicima, ako to predloži tražilac izvršenja, u roku od 15 dana od dana kada je primio obavijest suda o smrti izvršenika, postaviti privremenog zastupnika, na trošak tražioca izvršenja, u pravilu iz reda lica koja su u posjedu imovine koja je predmet izvršenja i nastaviti postupak. Sud imenuje privremenog zastupnika u roku osam dana od podnošenja zahtjeva. Ako ovlašćena lica ne predlože nastavak postupka u ostavljenom roku, sud će obustaviti postupak. (5) Konačni troškovi tražioca izvršenja iz stava 4. ovog člana namiruju se iz imovine izvršenika.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
U odnosu na pravo na pravično suđenje
16. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem je apelant, kao sin preminulog izvršenika, određen za privremenog zastupnika izvršenikovih nasljednika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
17. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem se odlučivalo o apelantovoj žalbi podnesenoj u izvršnom postupku, koji je pokrenuo tražitelj izvršenja protiv izvršenika, na osnovu upravnih rješenja. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da u konkretnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava i obaveze“ niti apelantovog prednika niti apelanta, već da su ona ranije utvrđena navedenom izvršnom ispravom (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP-6860/18 od 11. juna 2019. godine, tačka 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na navode o povredi prava na imovinu
18. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na imovinu zbog proizvoljne primjene prava, Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
19. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“. Naime, postupak imenovanja privremenog zastupnika nasljednicima izvršenika u slučaju izvršenikove smrti je propisan članom 34. ZIP-a. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da dosljedna primjena relevantnih odredaba ZIP-a kojom je propisan postupak naplate potraživanja tražitelja izvršenja nesumnjivo predstavlja legitiman cilj od javnog interesa (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2909/17 od 11. oktobra 2017. godine, tačka 33, dostupna na www.ustavnisud.ba). U tom cilju je i propisana zakonska mogućnost imenovanja privremenog zastupnika nasljednicima preminulom izvršeniku, kako bi se spriječio prekid izvršnog postupka i ubrzalo njegovo okončanje. Dalje, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije narušen ni princip proporcionalnosti između legitimnog cilja kojem se teži i apelantovog prava. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud, što je potvrdio i Okružni sud, u vrijeme donošenja svoje odluke imao osnovane razloge za zaključak da su ispunjeni uslovi za imenovanje apelanta kao privremenog zastupnika, koji su u osporenom rješenju detaljno obrazloženi. Relevantnim odredbama (vidi tačku 14. odluke) je propisano i ko snosi troškove u ovom slučaju. Stoga Ustavni sud smatra da primjenom zakonskih odredbi u slučaju izvršenikove smrti, na apelanta, koji je osnovano postavljen za privremenog zastupnika nasljednika preminulog izvršenika, nije stavljen pretjeran teret radi ostvarivanja zakonitog cilja. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da je uspostavljena pravična ravnoteža između javnog interesa i apelantovog prava na imovinu i da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu očigledno (prima facie) neosnovani.
20. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman