Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-688/23 (M. D.)

Odluka donesena 24. 10. 2025.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-688/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 10. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman , potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. oktobra 2025. godine, u predmetu broj AP-688/23, rješavajući apelaciju koju je podnijela Mila Dilber, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Mila Dilber protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 V 068438 23 Rev od 15. septembra 2023. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mila Dilber (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tomislavgrada, koju zastupa Perica Babić advokat iz Livna, podnijela je 10. februara 2023. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 V 068438 21 Gž od 13. decembra 2022. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 V 068438 21 V od 27. augusta 2021. godine. Apelantica je 9. januara 2024. godine dopunila apelaciju, tako što je dostavila i osporila Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 V 068438 23 Rev od 15. septembra 2023. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda od 27. augusta 2021. godine odbačen je kao neblagovremen apelantičin prijedlog za određivanje naknade za izuzeto građevinsko zemljište.

3. Rješenjem Kantonalnog suda od 13. decembra 2022. godine odbijena je apelantičina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju odluke, Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa predmeta proizilazi da je apelantica podnijela konkretni prijedlog 13. jula 2021. godine. Također, naveo je da je zemljište izuzeto apelantičinim prednicima 1984. godine, ali da naknada za to izuzeto zemljište nije bila isplaćena. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da u slučajevima kada je eksproprijacija izvršena na osnovu propisa o eksproprijaciji koji su ranije bili na snazi, a ako naknada nije bila isplaćena, primjenjuju se odredbe važećeg Zakona o eksproprijaciji, shodno odredbi člana 70. stav (1) tog zakona. Također, ukazao je na odredbu člana 70. stav (3) Zakona o eksproprijaciji, prema kojoj raniji vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev za određivanje naknade u roku od godine dana od dana stupanja na snagu Zakona. Stoga, kako je navedeni Zakon stupio na snagu tokom 2007. godine, a apelantica konkretni prijedlog podnijela 2021. godine, tj. po proteku propisanog roka od godine dana, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno odbacio kao neblagovremen apelantičin prijedlog.

4. Rješenjem Vrhovnog suda od 15. septembra 2023. godine odbijena je apelantičina revizija. U obrazloženju osporene odluke, Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi pravilno zaključili da je neblagovremen apelantičin konkretni prijedlog. Dalje, naveo je da su neosnovani apelantičini navodi da je nadležni organ uprave bio dužan da po službenoj dužnosti pokrene postupak za određivanje naknade za izuzeto zemljište. Naime, ukazao je da, u konkretnom predmetu, nije donesena pravosnažna odluka u postupku za određivanje naknade za izuzeto zemljište, zbog čega su apelantičini prednici, odnosno kasnije apelantica, trebali pokrenuti taj postupak u propisanom roku shodno navedenoj odredbi člana 70. stav (3) Zakona.

5. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio . (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je u postupku pred redovnim sudovima odbačen kao neblagovremen apelantičin prijedlog za određivanje naknade za izuzeto zemljište, jer je apelantica navedeni prijedlog podnijela nakon proteka roka propisanog odredbom člana 70. stav (3) Zakona o eksproprijaciji. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu i da se stoga apelacija ne može razmatrati (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1613/20 od 20. oktobra 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-688/23 (M. D.) | Sudska praksa | Aktio