Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4032/23 (A. A. i drugi)
Odluka donesena 19. 06. 2024.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Procesna odluka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4032/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 06. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. juna 2024. godine, u predmetu broj AP-4032/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli Andrija Andrijević i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Andrija Andrijević, Mario Andrijević, Snježana Ličina, Svetlana Milotić-Miličević, Snježana Filipović, Lucija Gudeljević, Ivica Gudeljević, Slavko Gudeljević i Anice Mijić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 30 0 P 048534 23 Rev od 18. aprila 2023. godine, Meho Zimić, Samir Smajlović, Sabahudin Kafedžić, Zijad Pamić, Dragan Kmekić, Dalibor Kmekić, Radoš Stanišić, Nermina Hasanović, Dževad Imamović, Senad Horman, Ibro Hadžić, Dražen Laštro, Nedžad Durić i Danijela Močević protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 530429 23 Rev od 6. jula 2023. godine, Mustafa Čubro, Zaim Karačić, Avdo Bašalija, Todor Kušić, Besim Avdić, Enisa Šikalo, Ishak Sivac, Jasmin Sivac, Šefkija Papić, Tarik Ćosić, Ismet Radonja, Almir Bešić, Dragana Alić i Jasmina Bilal protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 532253 23 Rev od 11. jula 2023. godine, Malik Dizdar protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 665074 23 Rev od 29. augusta 2023. godine i ZU „Gradska apoteka“ Bihać protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 01 0 U 018215 23 Uvp od 5.
oktobra 2023. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4032/23
1. Andrija Andrijević, Mario Andrijević, Snježana Ličina i Svetlana Milotić-Miličević, nastanjeni u Švedskoj, Snježana Filipović iz Brčkog, Lucija Gudeljević, Ivica Gudeljević, Slavko Gudeljević i Anice Mijić, svi iz Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: apelanti), čiji je punomoćnik Suad Velić, advokat iz Živinica, podnijeli su 11. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 30 0 P 048534 23 Rev od 18. aprila 2023. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Srebreniku od 25. aprila 2022. godine utvrđeno je da nekretnine navedene u izreci presude ne predstavljaju ostavinsku masu iza umrlog ostavioca T. M. Dalje, utvrđeno je da tužiteljica R. M. ima pravo posjeda i vlasništva na tim nekretninama sa dijelom 1/1 po osnovu rješenja o nasljeđivanju iza umrlog supruga M. M. od 30. novembra 2017. godine, po osnovu ugovora o darovanju od 6. augusta 2001. godine koji je zaključen između darodavca T. M. i daroprimca M. M. i po osnovu dosjelosti, što su apelanti dužni priznati te trpjeti da se tužiteljica upiše kao posjednik i isključivi vlasnik sa dijelom od 1/1. Odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata da se utvrdi da je ništav navedeni ugovor o darovanju te da im tužiteljica preda u posjed nekretnine opisane u izreci presude. Apelanti su obavezani da tužiteljici solidarno nadoknade troškove parničnog postupka.
3. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli od 14. decembra 2022. godine preinačena je prvostepena presuda u dijelu odluke o troškovima postupka na način naveden u izreci presude, dok je u preostalom dijelu potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda od 18. aprila 2023. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv navedene presude Kantonalnog suda. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da se tužiteljicini tužbeni zahtjevi ne odnose na novčani iznos pa je za ocjenu dopustivosti revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora od 40.000,00 KM koju je naznačila u tužbi, shodno članu 321. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekst: ZPP). Sud je, imajući u vidu čl. 318. i 365. ZPP-a, ukazao da su apelanti formalni suparničari. Dalje je ukazao da se tužiteljicin tužbeni zahtjev sastoji od devet istovjetnih tužbenih zahtjeva, po jedan u odnosu na svakog apelanta. Zbog toga je potrebno naznačenu vrijednost predmeta spora dijeliti s brojem tuženih apelanata kako bi se došlo do vrijednosti predmeta spora tužbenog zahtjeva u odnosu na svakog apelanta. Kako vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela drugostepene presude za svakog apelanta ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, sud je utvrdio da njihova revizija nije dopuštena jer nije ostvaren imovinski cenzus kao kriterij uvjeta dopuštenosti revizije, shodno članu 237. stav 2. ZPP-a. Osim toga, sud je ukazao da je i protivtužbeni zahtjev apelanata nenovčani. Međutim, apelanti u protivtužbi nisu označili vrijednost predmeta spora. Stoga je sud zaključio da nije ostvaren imovinski cenzus kao kriterij uvjeta dopuštenosti revizije po protivtužbi, shodno članu 237. stav 2. ZPP-a. Budući da apelanti u reviziji uopće nisu određeno naznačili pravno pitanje zbog kojeg su podnijeli reviziju, sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost vanredne revizije propisane članom 237. st. 4. i 5. ZPP-a.
2. AP-4686/23
5. Meho Zimić, Samir Smajlović, Nermina Hasanović, Dževad Imamović i Ibro Hadžić, svi iz Sarajeva, Sabahudin Kafedžić i Senad Horman iz Hadžića, Zijad Pamić i Radoš Stanišić iz Rogatice, Dragan Kmekić i Dalibor Kmekić iz Brčkog, Dražen Laštro iz Busovače, Nedžad Durić iz Vogošće i Danijela Močević iz Pala (u daljnjem tekstu: apelanti), čiji su punomoćnici advokati iz Advokatskog društva „Eterović“ d.o.o. Sarajevo, podnijeli su 9. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 530429 23 Rev od 6. jula 2023. godine.
6. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 7. septembra 2018. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 16. augusta 2022. godine, djelimično su usvojeni tužbeni zahtjevi apelanata i obavezana je Federalna uprava policije da apelantima na ime razlike toplog obroka, razlike regresa i/ili na ime jubilarne nagrade isplati novčane iznose navedene u izreci prvostepene presude. Odbijeni su preostali dijelovi tužbenih zahtjeva apelanata da im tuženi na ime minulog rada za utuženi period isplati novčane iznose navedene u izreci prvostepene presude.
7. Rješenjem Vrhovnog suda od 6. jula 2023. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv navedene drugostepene presude. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da su apelanti obični/formalni suparničari, u smislu člana 362. stav (l) tačka 2. ZPP-a. Zbog tog razloga se pravo na izjavljivanje revizije cijeni pojedinačno za svakog od njih. Kako vrijednost revizijom pobijanog dijela drugostepene presude pojedinačno za svakog apelanta ne prelazi iznos od 30.000,00 KM kao uvjet za dopuštenost izjavljivanja revizije, sud je utvrdio da njihova revizija nije dopuštena. Budući da apelanti u reviziji nisu određeno naznačili pravno pitanje koje bi opravdalo njihov prijedlog za izuzetno postupanje po reviziji, niti su izložili razloge zbog kojih smatraju da se radi o postavljenom pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost vanredne revizije propisane članom 237. st. 3, 4. i 5. ZPP-a.
3. AP-4844/23
8. Mustafa Čubro iz Ilidže, Zaim Karačić, Avdo Bašalija, Besim Avdić, Enisa Šikalo, Šefkija Papić, Ismet Radonja, Almir Bašić, Dragana Alić i Jasmina Bilal, svi iz Sarajeva, Todor Kušić iz Pala, Ishak Sivac i Jasmin Sivac iz Ilidže i Tarik Ćosić iz Hrasnice (u daljnjem tekstu: apelanti), čiji su punomoćnici advokati iz Advokatskog društva „Eterović“ d.o.o. Sarajevo, podnijeli su 22. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 532253 23 Rev od 11. jula 2023. godine.
9. Presudom Općinskog suda od 27. marta 2018. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 8. novembra 2022. godine, djelimično su usvojeni tužbeni zahtjevi apelanata i obavezana je Federalna uprava policije da apelantima na ime razlike toplog obroka i na ime regresa za utuženi period i/ili na ime jubilarne nagrade i/ili na ime naknade za noćni rad i rad na dan državnog praznika isplati novčane iznose navedene u izreci prvostepene presude. Odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi apelanata da im Federalna uprava policije na ime razlike plaće po osnovu minulog rada za utuženi period isplati novčane iznose navedene u izreci prvostepene presude.
10. Rješenjem Vrhovnog suda od 11. jula 2023. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata protiv navedene drugostepene presude. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da su apelanti formalni suparničari pa se dopustivost revizije cijeni s obzirom na vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude pojedinačno za svakog od njih. Kako vrijednost revizijom pobijanog dijela drugostepene presude pojedinačno za svakog apelanta ne prelazi iznos od 30.000,00 KM kao uvjet za dopuštenost izjavljivanja revizije, sud je utvrdio da njihova revizija nije dopuštena. Budući da pravno pitanje koje su apelanti postavili u reviziji nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost vanredne revizije propisane članom 237. st. 3, 4. i 5. ZPP-a.
4. AP-4933/23
11. Malik Dizdar iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Goran Kurešepi, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 P 665074 23 Rev od 29. augusta 2023. godine.
12. Presudom Općinskog suda od 31. augusta 2021. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da mu tužena L. A. V. na ime bračne stečevine na stanu isplati novčani iznos naveden u izreci presude. Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 14. decembra 2022. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda. Međutim, uvažena je žalba tužene i preinačeno prvostepeno rješenje o troškovima postupka tako što je apelant obavezan da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka.
13. Rješenjem Vrhovnog suda od 29. augusta 2023. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija protiv navedene drugostepene presude. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da je apelant izjavio reviziju protiv drugostepene presude na osnovu člana 237. st. 2, 3, 4. i
5. ZPP-a. Kako vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude iznosi 20.000,00 KM, te ne prelazi limitirajući iznos od 30.000,00 KM, sud je utvrdio da apelantova revizija po osnovu člana 237. stav 2. ZPP-a nije dopuštena. Sud je istakao da apelant nije određeno naznačio pravno pitanje koje bi opravdalo njegov prijedlog za izuzetno postupanje po reviziji, niti je izložio razloge zbog kojih smatra da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost vanredne revizije propisane članom 237. st. 3, 4. i 5. ZPP-a.
5. AP-164/24
14. ZU „Gradska apoteka“ Bihać (u daljnjem tekstu: apelantica), čiji je punomoćnik Emira Imširević, advokat iz Bihaća, podnijela je 11. januara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 01 0 U 018215 23 Uvp od 5. oktobra 2023. godine.
15. Finansijska policija Službe za inspekcijski nadzor Odsjeka za inspekcijski nadzor Bihać je, postupajući po naredbi Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona, izvršila kontrolu apelanticinog finansijskog poslovanja sa Zavodom zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona u vezi s nabavkom i izdavanjem lijekova s liste lijekova iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, o čemu je sačinila zapisnik od 25. januara 2021. godine. Apelantica je protiv navedenog zapisnika izjavila prigovor.
16. Zaključkom Finansijske policije Federalnog ministarstva finansija od 14. juna 2022. godine usvojen je apelanticin prigovor, poništen navedeni zapisnik i predmet vraćen na ponovni postupak i postupanje. Navedenim zaključkom je određeno da protiv njega nije dopuštena posebna žalba.
17. Rješenjem Finansijske policije Federalnog ministarstva finansija od 6. jula 2022. godine odbačena je kao nedopuštena apelanticina žalba protiv navedenog zaključka.
18. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću od 15. marta 2023. godine, koje je potvrđeno presudom Vrhovnog suda od 5. oktobra 2023. godine, odbačena je apelanticina tužba protiv navedenog zaključka. Vrhovni sud je u obrazloženju presude istakao da navedeni zaključak nije upravni akt jer njime nije odlučeno o apelanticinom pravu ili obavezi, u smislu člana 8. Zakona o upravnim sporovima, pa se protiv njega ne može voditi upravni spor. Dalje je ukazao da se prema čl. 218–220. Zakona o upravnom postupku zaključak može pobijati samo žalbom protiv rješenja. U tom pogledu je istakao da će apelantica sve prigovore na odluku kojom je odlučeno o prigovoru na zapisnik moći pobijati žalbom protiv rješenja o glavnoj stvari.
Spajanje predmeta
19. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4032/23.
20. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje, a neki i na pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu kao segmente prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant u predmetu broj AP-4933/23 pozvao se i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
22. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke Vrhovnog suda, navedene u dispozitivu ove odluke, kojima se odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti revizije ili tužbe/žalbe. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u tim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o njihovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnim pitanjima, kako je to već navedeno.
23. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima pa slijedi da su navodi apelanata u vezi s povredom prava na pravično suđenje, pa samim time i navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje, kao i navodi u vezi s povredom prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
24. Imajući u vidu takav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i apelantovi navodi u predmetu broj AP-4933/23 o kršenju prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
25. U skladu s navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić