Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-192/22 (R. Š.)
Odluka donesena 30. 05. 2024.
- Zloupotreba prava na podnošenje apelacije
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-192/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 05. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine, u predmetu broj AP-192/22, rješavajući apelaciju Radice Šulenta, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka f), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radice Šulenta podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 07 0 U 016221 19 Uvp od 2. septembra 2021. godine, zbog toga što je apelantica zloupotrijebila pravo na podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Radica Šulenta (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Zajednički odvjetnički ured Paponja - Bunoza iz Mostara, podnijela je 17. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 016221 19 Uvp od 2. septembra 2021. godine.
Uvodne napomene
2. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 013253 16 U od 13. jula 2018. godine usvojena je apelantičina tužba te je poništeno rješenje Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i zaključak Odjela za društvene djelatnosti, Službe za zaštitu prava branilaca i njihovih porodica Grada Mostara (precizirani u izreci presude). Upravna stvar je riješena tako što je obavezano Ministarstvo, na osnovu rješenja Ministarstva za pitanja branitelja od 24. oktobra 2007. godine (koje je izvršno), da apelantici isplati novčano potraživanje na ime neisplaćenih mjesečnih invalidnina, zakonskih zateznih kamata, kao i troškove postupka (sve precizirano u izreci presude).
3. Iz dopisa Ministarstva boraca od 30. januara 2024. godine i dokumentacije dostavljene uz dopis, proizlazi da su apelantici 5. aprila 2019. godine isplaćena sva potraživanja određena presudom Kantonalnog suda od 13. jula 2018. godine.
Postupak u kojem je donesena osporena odluka
4. Apelantica je 15. januara 2019. godine podnijela zahtjev Kantonalnom sudu za zaštitu sloboda i prava građana zagarantovanih Ustavom Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Ustav FBiH). U zahtjevu je tvrdila da je do povrede tih prava došlo zbog toga što Ministarstvo nije izvršilo presudu Kantonalnog suda od 13. jula 2018. godine.
5. Odlučujući o zahtjevu, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 07 0 U 016221 19 Uz od 4. februara 2019. godine, kojim je naložio ministru Ministarstva, kao službenoj odnosno odgovornoj osobi, da u roku od 30 dana preduzme potrebne radnje i izvrši presudu Kantonalnog suda od 13. jula 2018. godine, na način koji je detaljno preciziran u izreci te presude.
6. Presudom Vrhovnog suda broj 07 0 U 016221 19 Uvp od 2. septembra 2021. godine uvažen je zahtjev Federalnog pravobranilaštva za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda od 4. februara 2019. godine, tako što je to rješenje preinačeno i odbijen apelantičin zahtjeve za zaštitu sloboda i prava građana zagarantovanih Ustavom FBiH.
7. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je ukazala na povredu procesnih odredbi prilikom donošenja osporene presude Vrhovnog suda. Osim toga, iz apelacije proizlazi da apelantica smatra da je do povrede njenih prava došlo zbog toga što nije izvršena presuda Kantonalnog suda, kojom su joj priznata njena potraživanja.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
f) apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije;
9. Ustavni sud zapaža da apelantica u apelaciji osporava presudu Vrhovnog suda kojom je u konačnici odbijen njen zahtjevi za zaštitu sloboda i prava građana zagarantovanih Ustavom FBiH. Međutim, Ustavni sud zapaža da se suština njenih navoda zapravo svodi na tvrdnje da je došlo do povrede njenih prava na pravično suđenje, prava na imovinu i zabrane diskriminacije zbog toga što nije izvršena pravosnažna i izvršna presuda Kantonalnog suda, kojom su joj priznata potraživanja (vidi tačku 2. ove odluke).
10. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da iz dopisa Ministarstva od 30. januara 2024. godine, kao i dokumentacije koja je dostavljena uz dopis (među kojom su i pregledi plaćanja po računima), jasno proizlazi da su 5. aprila 2019. godine na transakcijske račune apelantice i njenog punomoćnika isplaćena sva potraživanja određena presudom Kantonalnog suda od 13. jula 2018. godine. Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela apelaciju znatno kasnije, tj. 17. januara 2022. godine.
11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je prije podnošenja apelacije riješeno pitanje izvršenja presude Kantonalnog suda, čije je izvršenje apelantica tražila i u postupku u kojem je donesena odluka koja se osporava u apelaciji, tj. da su apelantici isplaćena tražena potraživanja. Ustavni sud ukazuje da podnošenje apelacije u takvoj pravnoj situaciji ne upućuje na postojanje stvarne namjere apelantice da u apelacionom postupku pred Ustavnim sudom ostvari zaštitu svojih ustavnih prava, već na zloupotrebu prava na podnošenje apelacije (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Agačević protiv Bosne i Hercegovine , odluka od 29. avgusta 2019. godine, predstavka broj 21611/15 i 10 drugih predstavki). Prema tome, apelantica se više ne može smatrati „žrtvom“ kršenja prava iz Evropske konvencije na koje se poziva, iz čega proizlazi da je bez stvarnog razloga podnijela apelaciju Ustavnom sudu. Ustavni sud podsjeća da se u ovakvim slučajevima, kada apelanti podnesu apelacije koje nisu usmjerene na zaštitu ustavnih prava nego predstavljaju zloupotrebu procesnih ovlaštenja, Ustavnom sudu stvara nepotreban posao inkompatibilan sa njegovom stvarnom funkcijom zaštite ustavnih prava apelanata (vidi Ustavni sud, između ostalih, Odluka o dopustivosti broj AP-3895/21 od 30. novembra 2023. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelantica zloupotrijebila pravo na podnošenje apelacije.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić