Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4922/23 (IAB Inžinjering d.o.o. Gornji Vakuf - Uskoplje)
Odluka donesena 11. 07. 2024.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Proporcionalnost
- Propisano zakonom
- Stečaj
- Legitiman cilj
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o stečaju · čl. 1
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o stečaju
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravilnik o utvrđivanju standarda za upravljanje stečajnom masom
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4922/23
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 07. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4922/23, rješavajući apelaciju IAB Inžinjeringa d.o.o. Gornji Vakuf – Uskoplje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (1) i člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija na sjednici održanoj 11. jula 2024. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija IAB Inženjering d.o.o. Gornji Vakuf – Uskoplje.
Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 St 182826 23 Pž od 5. septembra 2023. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Novom Travniku, koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Novom Travniku da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Na osnovu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, prestaje pravno djelovanje Odluke o privremenoj mjeri broj AP-4922/23 od 28. decembra 2023. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. IAB Inžinjering d.o.o. Gornji Vakuf – Uskoplje (u daljnjem tekstu: apelant), koji zastupa Advokatsko društvo „Oruč & Co.“ d.o.o. Sarajevo, podnio je 27. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 St 182826 23 Pž od 5. septembra 2023. godine i Rješenja Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 St 182826 21 St od 14. jula 2023. godine. Podneskom od 7. marta 2024. godine apelant je dopunio apelaciju.
2. Tokom postupka, Ustavnom sudu se u svojstvu zainteresiranog lica, putem advokatice Melhise Šabić, podnescima od 8. januara i 4. februara 2024. godine, obratilo društvo „Krajina grupa“ d.o.o. Gornji Vakuf – Uskoplje. Navedeno društvo se u podnescima referiralo na apelacione navode, iako mu apelacija nije dostavljena na odgovor jer nije učesnik u postupku, te je zatražilo pojašnjenje/tumačenje privremene mjere.
3. Podneskom od 27. maja 2024. godine Ustavnom sudu se obratio N. B. u svojstvu „osnivača“ društva TOM d.d. Gornji Vakuf – Uskoplje – u stečaju (u daljnjem tekstu: stečajni dužnik) tražeći zaštitu „svojih prava na pravično suđenje i imovinu“, koja su mu, kako tvrdi, povrijeđena osporenim rješenjima. Podnosilac podneska Ustavnom sudu nije dostavio dokaz o svom statusu u društvu.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
4. Odlukom o privremenoj mjeri broj AP-4922/23 od 28. decembra 2023. godine, Ustavni sud je naložio odlaganje primjene osporenih rješenja iz prethodne tačke do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
5. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda te od stečajnog dužnika zatraženo je 26. decembra 2023. godine da dostave odgovore na apelaciju. Svi pozvani su u periodu od 3. do 9. januara 2024. godine dostavili odgovore na apelaciju. Bez posebnog poziva Ustavnog suda, Melhisa Šabić, advokatica iz Gornjeg Vakufa – Uskoplja, dostavila je odgovor na apelaciju 10. januara, odnosno 2. februara 2024. godine u ime „Krajina grupe“ d.o.o. Gornji Vakuf – Uskoplje (u daljnjem tekstu: „Krajina grupa“), te zahtjev za „dodatnim pojašnjenjem odluke o privremenoj mjeri“.
6. Odgovori učesnika u postupku i punomoćnika „Krajina grupe“ su 24. januara 2024. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja, koje u ostavljenom roku nije dostavljeno.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Na prijedlog Raiffeisen banke d.d. BiH, Općinski sud je Rješenjem broj 51 0 St 182826 21 St od 18. novembra 2022. godine otvorio stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika.
9. Nakon otvaranja stečajnog postupka, ispitnog i izvještajnog ročišta, započeto je s unovčavanjem imovine stečajnog dužnika. Na drugom ročištu javne prodaje metodom usmenog javnog nadmetanja, koje je održano 14. aprila 2023. godine, apelantu je, kao jedinom ponuđaču, prodata imovina stečajnog dužnika označena kao LOT 1 (u daljnjem tekstu: sporna imovina) za cijenu od 4.912.384,50 KM. Sporna imovina je bila opterećena razlučnim pravom (hipoteka). Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 14. juna 2023. godine uplatio navedeni novčani iznos, da je sa stečajnim dužnikom 12. juna 2023. godine zaključio notarski obrađen kupoprodajni ugovor o kupovini sporne imovine, te da je 14. augusta 2003. godine uveden u posjed sporne imovine.
10. Stečajna upraviteljica je 19. juna 2023. godine podnijela sudu zahtjev da donese rješenje o dosudi kojim će se sporna imovina dosuditi apelantu.
11. Općinski sud je Rješenjem broj 51 0 St 182826 21 St od 14. jula 2023. godine odbio zahtjev. Općinski sud je, nakon provođenja postupka i saslušanja stranaka, zaključio da postupak unovčavanja stečajne mase stečajnog dužnika nije proveden u skladu s Pravilnikom o utvrđivanju standarda za upravljanje stečajnom masom (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i Zakonom o stečaju. Prije svega, Općinski sud je zapazio niz proceduralnih propusta, odnosno kršenja odredbi čl. 27, 28, 30, 31, 32, 38. i 39. Pravilnika. Shodno tome, sud je obrazložio da mu nije dostavljen obrazac prijave za učešće u postupku prodaje, ni izjava o gubitku prava na povrat depozita niti nacrt kupoprodajnog ugovora, kako to propisuju odredbe člana 27. st. (2) i (3) Pravilnika. U vezi s tim, sud je obrazložio da ne prihvata obrazloženje stečajne upravnice da je unovčenje imovine vršila u skladu sa članom 162. stav (2) Zakona o stečaju na osnovu jednoglasne odluke odbora povjerilaca zato što član 77. stav 5. Zakona o stečaju propisuje da se unovčenje stečajne mase vrši u skladu s Pravilnikom. Dalje, sud je zapazio da je prva javna prodaja oglašena u dva dnevna lista, ali da je druga javna prodaja oglašena samo u jednom dnevnom listu, čime je prekršen član 28. stav 3. Pravilnika. Sud je dalje uočio da je u postupku unovčavanja imovine stečajnog dužnika prekršen član 30. stav 2. tačka d) Pravilnika jer stečajna upraviteljica nije sačinila zaključak o prodaji. Osim toga, sud nije prihvatio obrazloženje koje je stečajna upraviteljica dala vezi s tim, obrazloživši da zaključak o prodaji i poziv za plaćanje koji je ona sačinila nisu isto.
12. Sud je dalje obrazložio da je uočio i kršenje člana 31. stav 1. tačka b) Pravilnika jer sporna imovina u oglasu o prodaji nije bila dovoljno opisana i individualizirana, a obrazloženje stečajne upraviteljice u tom pravcu nije prihvaćeno. Dalje, obrazloženo je da apelant nije uplatio kupoprodajnu cijenu u roku od 15 dana od završetka nadmetanja, u smislu člana 31. stav (1) tačka f), već nakon 37 dana. Navedeno je da stečajna upraviteljica nije donijela zaključak o prodaji kojim proglašava najpovoljnijeg kupca, tako da zaključak nije postavljen na oglasnu ploču. Sud je zatim je uočio da dokumentacija koju je dostavio stečajni upravnik ne sadrži potpisanu izjavu o gubitku prava na povrat depozita, što provođenje javnog nadmetanja dovodi u pitanje. Sud je obrazložio da je kupoprodajni ugovor zaključen prije uplate kupoprodajne cijene, što je daljnji propust koji dovodi u pitanje zakonitost postupka javne prodaje. Dalje, obrazloženo je da spornu imovinu čine nepokretne, ali i pokretne stvari (vozila, mašine i oprema), ali da sud ni iz kupoprodajnog ugovora nije mogao zaključiti o kojoj pokretnoj imovini je riječ. Sud se pozvao na odredbu člana 70. stav (3) Zakona o stečaju koja ovlašćuje sud da odluke stečajnog upravnika može staviti van snage ukoliko one umanjuju i povređuju pravo povjerioca, pa su svi oglasi o prodaji imovine stečajnog dužnika, kao i odluke stečajne upraviteljice koje su donesene u vezi s drugom javnom prodajom sporne imovine, stavljeni van snage. U vezi s apelantovom primjedbom da je stečajni sudija bio u obavezi da prati i nadzire rad stečajnog upravnika, obrazloženo je da je stečajni sudija od marta do sredine aprila 2023. godine „obavljao ljekarske preglede prije operacije, a da je od sredine aprila do sredine maja bio na bolovanju“.
13. Protiv prvostepenog rješenja žalbe su izjavili apelant, stečajna upraviteljica i razlučni (hipotekarni) povjerilac Privredna banka d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: razlučni povjerilac) u kojima su iznijeli brojne prigovore. Rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 St 182826 23 Pž od 5. septembra 2023. godine žalbe su odbijene. Kantonalni sud je obrazložio da su svi prigovori neosnovani, te je u cijelosti prihvatio stavove prvostepenog suda jer se, zbog utvrđenih nepravilnosti, rješenje o dosudi nije moglo donijeti.
14. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je Općinski sud Zaključkom broj 51 0 St 182826 21 St od 18. januara 2024. godine naložio stečajnoj upraviteljici da ne preduzima bilo kakve radnje u vezi sa spornom imovinom do pravomoćnosti odluke o dosudi i predaji u posjed sporne imovine. Protiv ovog zaključka žalba nije bila dopuštena.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da je osporenim rješenjem Općinski sud stavio van snage oglase o javnom nadmetanju, te odluke stečajne upraviteljice koje su donesene u vezi s drugim javnim nadmetanjem, iako za to nije imao ovlaštenje u članu 70. stav (3) Zakona o stečaju. Apelant smatra da mu je zbog toga uskraćeno pravo na žalbu jer je jasno da se nije radilo o odlukama kojima sud upravlja postupkom, već meritornim odlukama s dalekosežnim posljedicama. Također, apelant se pozvao na odredbe Zakona o stečaju za koje smatra da su ih sudovi proizvoljno primijenili. Apelant smatra da kao savjestan kupac ne može snositi štetne posljedice zbog eventualnih procesnih nepravilnosti stečajne upraviteljice. Također, stečajni sudija, u smislu Zakona o stečaju, nije provodio nadzor nad radom stečajne upraviteljice jer je u vrijeme provođenja javnog nadmetanja bio na bolovanju, pa apelant ni zbog toga ne može snositi štetne posljedice. Apelant navodi da su sudovi izgubili iz vida da je sporna imovina opterećena razlučnim pravom, a razlučni povjerilac je u cijelosti prihvatio naplatu postignute kupoprodajne cijene. Imajući to u vidu, apelant smatra da su sudovi bili u obavezi da primijene odredbe člana 162. i 166. Zakona o stečaju i da donesu rješenje o dosudi, kako to propisuje član 93. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Apelant smatra da se osporenim odlukama dovodi u pitanje pravna sigurnost, da su odluke neproporcionalne cilju kojem se težilo, a to je unovčenje stečajne mase i prodaja imovine stečajnog dužnika radi namirenja povjerilaca. Apelant je naveo da je sa razlučnim povjeriocem zaključio ugovor o dugoročnom kreditu i da je novčana sredstva iz kredita usmjerio na kupovinu sporne imovine, pa svaki mjesec otplaćuje rate kredite. Iznos uplaćenih rata do dana podnošenja apelacije iznosi više od 100.000,00 KM. Apelant navodi da je uplatio i porez na promet nekretnina u iznosu od 193.154,96 KM. Onemogućavanjem neometanog uživanja u kupljenoj imovini te nemogućnosti pokretanja proizvodnje u kupljenom kompleksu, prema usvojenim planovima s firmom iz inozemstva, apelantu je prouzrokovana milionska šteta u vidu izgubljene dobiti.
16. U dopuni apelacije apelant je informirao Ustavni sud da je Općinski sud, mimo zakonskih propisa i odluke o privremenoj mjeri koju je donio Ustavni sud, donio zaključak kojim je stečajnoj upraviteljici zabranio preduzimanje bilo kakvih radnji u vezi sa spornom imovinom. Odluka o privremenoj mjeri je stupila na pravnu snagu odmah i obavezujuća je za sve aktere, uključujući i sud, pa apelant smatra da je doneseni zaključak nezakonit. Dalje, apelant je informirao sud da u sudski spis pristižu dopisi advokatice Melhise Šabić kojima se sud poziva na hitno postupanje. Takvi dopisi ne bi bili sporni da sud na njih ne odgovora, ali sud postupa potpuno suprotno dajući advokatici legitimitet u postupku, iako je nejasno u ime koga ova advokatica nastupa i kakvu ulogu ima u konkretnom postupku. Apelant je zbog svega izrazio zabrinutost, ali i nadu da će svaka naredna odluka suda biti usklađena s odlukama viših nadležnih instanci u Bosni i Hercegovini.
b) Odgovori na apelaciju
17. Kantonalni i Općinski su ostali kod razloga koje su naveli u osporenim odlukama jer smatraju da se tim odlukama ne krše apelantova prava na koja se on pozvao. Predložili su da se apelacija odbije kao neosnovana.
18. Stečajni dužnik je putem advokata u odgovoru na apelaciju naveo da u potpunosti podržava navode iz apelacije jer su i prema njegovom mišljenju osporene odluke nezakonite i krše apelantova prava. Predloženo je da se apelacija usvoji i da se utvrdi kršenje apelantovih prava na koja se u apelaciji pozvao.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o stečaju („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/21) u relevantnom dijelu glasi: Član 12.
(Načelo ekonomičnosti) Predstečajni i stečajni postupak provodi se tako da se omogući ostvarivanje najveće moguće vrijednosti imovine dužnika u predstečajnom i stečajnom postupku i najvećeg mogućeg stepena namirenja povjerilaca u što kraćem vremenu i sa što manje troškova. Član 15. stav (1) (Načelo hitnosti) (1) Predstečajni i stečajni postupak je hitan.
Član 70.
(Stečajni sudija) (1) Stečajni sudija vodi i upravlja stečajnim postupkom od podnošenja prijedloga za otvaranje do završetka stečajnog postupka.
(2) Stečajni sudija imenuje: vještake i revizore u stečajnom postupku, privremenog stečajnog upravnika, članove privremenog odbora povjerilaca i stečajnog upravnika, te vrši pravni nadzor nad radom privremenog stečajnog upravnika i stečajnog upravnika u skladu sa odredbama ovog zakona.
(3) Stečajni sudija može odluke stečajnog upravnika kojim se krše odredbe ovog zakona i drugi pozitivni propisi, kojima se umanjuje stečajna masa i povređuju prava povjerilaca, staviti van snage.
Član 77.
(Prava stečajnog upravnika) (1) Stečajni upravnik je ovlašten i obavezan da bez odgađanja uđe u posjed imovine koja spada u stečajnu masu, upravlja njom, po mogućnosti nastavi poslovanje do izvještajnog ročišta, ako to ne šteti stečajne povjerioce, i unovči je u skladu sa odredbama ovog zakona.
(2) Ako je neophodno za poslovanje i očuvanje stečajne mase, stečajni upravnik ovlašten je da i prije odluke odbora i skupštine povjerilaca, u toku poslovanja unovči pojedine predmete i kvarljivu robu.
(3) Na osnovu rješenja o otvaranju stečajnog postupka, stečajni upravnik je ovlašten zahtijevati predaju cjelokupne imovine i dokumentacije koje se nalaze u posjedu stečajnog dužnika, kao i imovinu stečajnog dužnika koja se nalazi u posjedu trećih lica. (4) Nagradu i naknadu za rad stečajnog upravnika određuje stečajni sudija u skladu sa pravilnikom kojim se propisuju naknade i nagrade za rad stečajnih upravnika.
(5) Utvrđivanje standarda za upravljanje stečajnom masom propisuje se pravilnikom. (6) Pravilnike iz st. (4) i (5) ovog člana donosi ministar u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 80.
(Nadzor nad radom stečajnog upravnika) (1) Upravljanje imovinom i vršenje službe stečajnog upravnika podliježe pravnom nadzoru stečajnog sudije.
(2) Stečajni sudija može u svako doba zahtijevati od stečajnog upravnika informaciju o toku stečajnog postupka.
(3) Ako stečajni upravnik ne postupi u skladu sa stavom (2) ovog člana i ako ne ispunjava obaveze predviđene ovim zakonom, stečajni sudija može stečajnom upravniku, nakon prethodne opomene, izreći novčanu kaznu u iznosu od 1700,00 KM do 5.000,00 KM. Protiv odluke stečajnog sudije stečajni upravnik ima pravo žalbe.
(4) Ako postoji opravdan razlog, stečajni sudija može stečajnog upravnika razriješiti dužnosti i imenovati drugog stečajnog upravnika.
(5) Stečajni sudija će razriješiti stečajnog upravnika sa dužnosti ako je osuđen za krivična djelo iz člana 71. stav (2) tačka ć) ovog zakona ili ako je protiv njega potvrđena optužnica za ta krivična djela.
(6) Protiv rješenja stečajnog sudije o razrješenju dužnosti stečajni upravnik može izjaviti žalbu.
(7) Žalba iz st. (3) i (6) ovog člana ne odgađa izvršenje rješenja.
(8) Stečajni sudija pravosnažno rješenje o razrješenju stečajnog upravnika, dostavlja Ministarstvu.
Član 83.
(Zadaci odbora povjerilaca) (1) Odbor povjerilaca dužan je podržavati i nadzirati stečajnog upravnika u njegovom poslovodstvu.
(2) Odbor povjerilaca je ovlašten da pregleda poslovne knjige i poslovnu dokumentaciju, te naloži provjeru prometa i iznosa gotovine.
(3) Za obavljanje pojedinih poslova iz svoga djelokruga odbor povjerilaca može ovlastiti pojedine svoje članove.
(4) U krugu svojih ovlaštenja odbor povjerilaca posebno može:
a) razmatrati izvještaje stečajnog upravnika o toku stečajnog postupka i stanju stečajne mase,
b) podnositi prigovore sudu na rad stečajnog upravnika,
c) davati mišljenje o unovčenju stečajne mase kada je to ovim zakonom predviđeno i kada to sud zatraži,
č) davati mišljenje sudu o nastavljanju započetih poslova, odnosno o radu stečajnog dužnika, kada sud to zatraži,
ć) davati saglasnost o otpisu opravdanih manjkova utvrđenih popisom imovine, o čemu obavještava sud i skupštinu povjerilaca.
(5) Odbor povjerilaca je dužan da obavještava povjerioce o toku stečajnog postupka i stanju stečajne mase.
Član 84. stav (15) (Način rada i odlučivanja odbora povjerilaca) (15) Zapisnici i materijali sa sjednica odbora povjerilaca dostavljaju se stečajnom sudu najkasnije u roku od tri dana.
Član 162.
(Unovčavanje nepokretnosti sa teretima) (1) Ako je nepokretnost opterećena razlučnim pravom, unovčava se u skladu sa propisima o prinudnom izvršenju.
(2) Razlučni povjerilac može odlučiti da nekretninu koja je predmet razlučnog prava unovči stečajni upravnik, unovčavanje nekretnine će se vršiti na način propisan st. (3) do (13) ovog člana.
(3) U oglasu o prodaji nepokretnosti stečajni upravnik utvrđuje vrijednost nepokretnosti, način prodaje i uslove prodaje.
(4) Na prvoj javnoj prodaji nepokretnost se ne može prodati ispod 1/2 procijenjene vrijednosti, a na drugoj javnoj prodaji ispod 1/3 procijenjene vrijednosti.
(5) Ako se ne uspije unovčiti nepokretnost sa teretom na dvije javne prodaje, postupak prodaje se ne obustavlja.
(6) Ako se nepokretnost nije mogla prodati po cijeni određenoj u stavu (3) ovog člana, na svakoj narednoj javnoj prodaji najniža cijena po kojoj se nepokretnost može prodati smanjuje se se za 10% od prethodne vrijednosti.
(7) Razlučni povjerilac može preuzeti nepokretnost ukoliko ne uspije javna prodaja, ako to nije suprotno interesima drugih povjerilaca.
(8) O zahtjevu za preuzimanje nepokretnosti iz stava (6) ovog člana odlučuje stečajni sudija.
(9) Odredbe ovog člana shodno se primjenjuju na prodaju brodova, aviona, te prava upisanih u javnim evidencijama.
(10) Za prodaju nepokretnosti neposrednom pogodbom potrebna je saglasnost razlučnog povjerioca.
(11) Iz dijela dobijenog prodajom koji pripada razlučnom povjeriocu izdvaja se 10% za stečajnu masu, a ako stvarni troškovi budu viši od paušalne stope od 10% vrijednosti prodate nepokretnosti, određuju se troškovi u stvarnoj visini.
(12) Sredstva iz stava (10) ovog člana izdvajaju se u stečajnu masu i u slučaju ako se stvari unovčavaju u izvršnom postupku.
(13) U toku unovčavanja nepokretnosti razlučni povjerilac ima pravo da pogleda stvar. Član 166.
(Unovčavanje pokretnih stvari i prava na kojima postoji razlučno pravo) (1) Stečajni upravnik može unovčiti pokretne stvari na kojima postoji razlučno pravo javnim nadmetanjem ili slobodnom pogodbom, ako pokretnu stvar ima u svom posjedu. (2) Stečajni upravnik može naplatiti ili na drugi način unovčiti potraživanje koje je stečajni dužnik ustupio ili založio radi obezbjeđenja nekog prava.
(3) Ako stečajni upravnik ima pravo na unovčenje pokretne stvari, u skladu sa stavom (1) ovog člana, dužan je razlučnom povjeriocu na njegov zahtjev dati obavještenje o stanju pokretne stvari ili dozvoliti da povjerilac razgleda pokretnu stvar.
(4) Ako je stečajni upravnik ovlašten za naplatu potraživanja, u skladu sa stavom (2) ovog člana, dužan je razlučnom povjeriocu na njegov zahtjev dati obavještenje o potraživanju.
(5) Umjesto obavještenja, on može povjeriocu dozvoliti uvid u poslovne knjige i poslovnu dokumentaciju stečajnog dužnika.
Član 169.
(Zaštita povjerioca od odugovlačenja unovčavanja) (1) Ako je stečajni upravnik ovlašten za unovčavanje stvari na kome postoji razlučno pravo i ako bez valjanog razloga odugovlači unovčavanje nakon izvještajnog ročišta, stečajni upravnik će nadoknaditi štetu povjeriocu. Iz stečajne mase se mora nadoknaditi gubitak vrijednosti njegovog udjela u unovčavanju.
(2) Ako dođe do isplate štete razlučnom povjeriocu iz stečajne mase, zbog razloga iz stava (1) ovog člana, odbor povjerilaca, odnosno skupština povjerilaca ako odbor povjerilaca nije osnovan, može tražiti da stečajni upravnik nadoknadi štetu ostalim povjeriocima.
20. Pravilnik o utvrđivanju standarda za upravljanje stečajnom masom („Službene novine Federacije BiH“ broj 4/22) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
(Predmet Pravilnika) Ovim pravilnikom utvrđuju se standardi za upravljanje stečajnom masom u skladu sa Zakonom o stečaju („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/21) (u daljem tekstu: Zakon).
Član 27. st. (2) i (3) (Prodajna dokumentacija) (2) Za potrebe prodaje stečajni upravnik izrađuje prodajnu dokumentaciju koja sadrži sve informacije o predmetu prodaje, te obavještenje potencijalnim kupcima o svim nedostacima na imovini koja je predmet prodaje i koji su poznati u trenutku prodaje, kao i da se imovina kupuje u viđenom stanju bez pružanja garancija i da stečajni upravnik ne odgovara za nedostatke koje kupci utvrde po izvršenoj prodaji.
(3) Sastavni dio prodajne dokumentacije čini:
a) obrazac prijave za učešće u postupku prodaje,
b) izjava o gubitku prava na povrat depozita,
c) nacrt kupoprodajnog ugovora.
Član 28. st. (2) i (3) (Oglašavanja prodaje) (2) Stečajni upravnik prodaju imovine stečajnog dužnika oglašava u dnevnim listovima koji se izdaju i distribuiraju na cijeloj teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. (3) Stečajni upravnik preduzima sve potrebne radnje u cilju oglašavanja prodaje na način koji osigurava da se o planiranoj prodaji obavijesti što je moguće veći broj zainteresovanih kupaca.
Član 30. st. (1) i (2) (Prodaja javnim nadmetanjem) (1) Prodaju javnim nadmetanjem organizuje i sprovodi stečajni upravnik.
(2) Prilikom prodaje imovine javnim nadmetanjem stečajni upravnik:
d) donosi zaključak o prodaji, Član 31. stav (1) tač. b) i f) (Oglas o prodaji) Oglas o prodaji sadrži:
b) kratak opis predmeta prodaje,
f) rok u kome kupac plaća kupoprodajnu cijenu, Član 32.
(Ispunjenost uslova za provođenje javnog nadmetanja) Smatra se da su ispunjeni uslovi za sprovođenje javnog nadmetanja ako je najmanje jedno lice ispunilo sve navedene uslove, i to:
a) preuzelo prodajnu dokumentaciju (lično ili elektronskim putem),
b) u predviđenom roku uplatilo iznos depozita,
c) potpisalo izjavu o gubitku prava na povrat depozita,
č) potpisalo ugovor o čuvanju povjerljivih podataka, ako je neophodno da stečajni upravnik u postupku prodaje otkrije povjerljive informacije,
ć) registrovalo se kao učesnik na javnom nadmetanju.
Član 38.
(Proglašenje najpovoljnijeg kupca) Stečajni upravnik nakon obavljenog javnog nadmetanja donosi zaključak o proglašenju najpovoljnijeg kupca koji se oglašava na oglasnoj tabli suda.
Član 39.
(Zaključenje ugovora o kupoprodaji) (1) Nakon uplate kupoprodajne cijene, stečajni upravnik s proglašenim kupcem zaključuje ugovor o kupoprodaji.
(2) Proglašeni kupac uplaćuje cjelokupan iznos kupoprodajne cijene u roku koji nije kraći od osam niti duži od 30 dana.
(3) Uplatu kupoprodajne cijene u dužem roku od 30 dana, a najduže 60 dana od dana potpisivanja ugovora, stečajni upravnik može odobriti samo uz saglasnost odbora povjerilaca, odnosno skupštine povjerilaca, ako nije osnovan odbor povjerilaca.
21. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka
USBiH)
Član 93.
Predaja nepokretnosti kupcu (1) Nakon polaganja cijene sud rješenjem dosuđuje nepokretnost kupcu (rješenje o dosudi).
(2) Rješenjem iz stava 1. ovog člana sud određuje da se nepokretnost preda kupcu, a zemljišnoknjižnom sudu da se izvrši upis promjene prava vlasništva te brišu prava trećih za koje je to rješenjem određeno.
(3) Protiv rješenja o dosudi nije dozvoljen prigovor, ali se može izjaviti žalba. (4) Rješenje iz stava 1. ovog člana objavljuje se na oglasnoj tabli. Istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra se da je rješenje dostavljeno svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te svim učesnicima u nadmetanju.
VI.Dopustivost i meritum
22. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
23. Apelant ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 13. Evropske konvencije.
24. U vezi s podneskom iz tačke 3. ove odluke, Ustavni sud podsjeća da je članom 16. Pravila Ustavnog suda propisano ko su učesnici u postupku pred Ustavnim sudom. Članom 16. stav (1) tačka b) Pravila Ustavnog suda propisano je da su učesnici u postupku stranke u postupku u kojem je donesena odluka koja se osporava apelacijom i sud, odnosno organ čija je presuda odnosno odluka predmet apelacije (član VI/3.b) Ustava). Ustavni sud zapaža da podnosilac podneska iz tačke 3. ove odluke nije bio učesnik u postupku pred redovnim sudovima u kojem je imovina stečajnog dužnika prodata apelantu. Iz svih raspoloživih dokumenata Ustavni sud zapaža da je stečajni dužnik organiziran kao dioničko društvo, čiji je osnovni kapital podijeljen na dionice. Prema Zakonu o privrednim društvima FBiH (u daljnjem tekstu: ZPD), dioničar ima pravo učestvovati u radu i odlučivanju Skupštine dioničkog društva (član 189. stav 1. ZPD-a), ali nema pravo zastupati i predstavljati društvo. Naime, prema članu 263. stav 1. ZPD-a, uprava društva, koju čini direktor ili jedan ili više izvršnih direktora, zastupa i predstavlja dioničko društvo i odgovara za zakonitost poslovanja. Osim toga, nakon otvaranja stečajnog postupka nad imovinom stečajnog dužnika, obavezu zastupanja i predstavljanja stečajnog dužnika preuzela je stečajna upraviteljica, koju je imenovao stečajni sudija. Dakle, u smislu člana 16. stav (1) tačka b) Pravila Ustavnog suda, učesnik u postupku može biti stečajni dužnik, odnosno njegova uprava, kao zakonski zastupnik, a u okolnostima otvaranja stečajnog postupka nad imovinom dužnika, stečajna upraviteljica, koja je opunomoćila advokate da dostave odgovor na apelaciju (vidi tačku 18. ove odluke). Iz navedenog slijedi zaključak da podnosilac podneska iz tačke 3. ove odluke, koji tvrdi da je „osnivač“ stečajnog dužnika, prema odredbama ZPD-a i Zakona o stečaju, ne može istupati samostalno niti može predstavljati društvo ni pred redovnim sudovima niti pred Ustavnim sudom. Samim tim ne može s uspjehom tvrditi ni da je bio žrtva kršenja ljudskih prava u konkretnom postupku. U takvim okolnostima Ustavni sud u okviru ovog postupka ne može odlučivati o bilo kojem pravu podnosioca podneska iz tačke 3. ove odluke.
I.Pravo na imovinu
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
26. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
27. Ustavni sud zapaža da se apelant u stečajnom postupku pojavljuje kao kupac sporne imovine. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je apelantu, kako jedinom ponuđaču, u postupku unovčavanja imovine stečajnog dužnika, koja je opterećena hipotekom, dodijeljena sporna imovina. Ustavni sud zapaža da je apelant sa stečajnim dužnikom zaključio kupoprodajni ugovor i isplatio kupoprodajnu cijenu, nakon čega je ušao u posjed sporne imovine. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelant u odredbi člana 93. ZIP-a imao legitimno očekivanje da će mu sud spornu imovinu dosuditi i da je takvo očekivanje zaštićeno članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Beyeler protiv Italije (VV), presuda od 5. januara 2000. godine, predstavka broj 33202/96, tačka 105. s daljnjim referencama).
28. Osporenim rješenjima došlo je do miješanja u apelantovu imovinu, pa se dalje mora odgovoriti na pitanja zakonitosti miješanja, postojanja javnog interesa za miješanje i proporcionalnosti između tog interesa i apelantovog prava na imovinu.
a)Princip zakonitosti
29. Kod ocjene zakonitosti miješanja u imovinu, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvi i najvažniji zahtjev iz člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju onaj koji traži da miješanje javnih vlasti u pravo na imovinu bude „zakonito“. Naime, druga rečenica prvog stava člana 1. Protokola broj 1 dopušta lišavanje prava na imovinu samo „pod uvjetima predviđenim zakonom“, a drugi stav člana 1. priznaje državama pravo kontrole korištenja imovine izvršavanjem „zakona“. Osim toga, vladavina prava, jedno od osnovnih principa demokratskog društva, dio je svih članova Konvencije (vidi Evropski sud, Lekić protiv Slovenije (VV), presuda od 11. decembra 2018. godine, predstavka broj 36480/07, tačka 94). Princip zakonitosti također podrazumijeva da su primjenjive odredbe domaćeg prava dovoljno dostupne, precizne i predvidive u svojoj primjeni (idem, tačka 95). Tek kada je zahtjev zakonitosti ispunjen, može se razmatrati postoji li pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva za zaštitu pojedinačnog prava na imovinu.
30. Ustavni sud zapaža da su sudovi odbili zahtjev stečajne upraviteljice primjenom člana 70. stav (3) Zakona o stečaju jer su uočili da su u postupku unovčavanja imovine stečajnog dužnika napravljeni proceduralni propusti, koji nisu u skladu s odredbama Pravilnika. Odredba člana 70. stav (3) Zakona o stečaju ovlašćuje stečajnog sudiju da stavi van snage „odluke stečajnog upravnika kojim se krše odredbe ovog zakona i drugi pozitivni propisi, kojima se umanjuje stečajna masa i povređuju prava povjerilaca“. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su sudovi primijenili ovu odredbu a da nisu obrazložili na koji način su proceduralni propusti stečajne upraviteljice, odnosno stečajnih povjerilaca, utjecali na umanjenje stečajne mase i kršenje prava povjerilaca, što je uvjet za primjenu navedene odredbe. Dalje, Ustavni sud zapaža da je sporna imovina opterećena razlučnim pravom, kao i da odredbe člana 162. i člana 166. Zakona o stečaju propisuju postupak unovčavanja takve imovine. Međutim, bez daljnje analize zakonitosti miješanja, Ustavni sud smatra da posljedice koje odredbe Zakona o stečaju imaju, s aspekta saglasnosti s članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, predstavljaju materijalna razmatranja koja treba uzeti u obzir pri odlučivanju o tome jesu li javne vlasti u primjeni propisanih mjera ili u nečinjenu postigle pravičnu ravnotežu između različitih interesa (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1191/08 od 25. marta 2011. godine, tač. 32−33. s daljnjim referencama, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 65/11, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga će Ustavni sud nastaviti analizu smatrajući da je miješanje u apelantovo pravo bilo „propisano zakonom“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Princip legitimnog cilja u javnom interesu
31. Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo u općem interesu, a to je unovčavanje imovine stečajnog dužnika u njegovom najboljem interesu i radi naplate potraživanja povjerilaca.
c) Princip „pravične ravnoteže“ između općeg interesa zajednice i apelantovog prava na mirno uživanje imovine
32. Ustavni sud, slijedeći vlastitu praksu i praksu Evropskog suda, ukazuje na to da u svakom pojedinom slučaju mora postojati „pravičan odnos“ između zahtjeva javnog interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca, što nije moguće postići ako apelant mora snositi „poseban i pretjeran teret“. Čak i ako je do miješanja došlo u skladu s uvjetima predviđenim zakonom i u javnom interesu, mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti bilo kojim mjerama koje država primjenjuje, uključujući i mjere predviđene za kontrolu upotrebe imovine pojedinca. Taj je zahtjev izražen pojmom „pravične ravnoteže“, koja mora biti uspostavljena između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite osnovnih prava pojedinca (vidi Evropski sud, Stołkowski protiv Poljske, presuda od 21. decembra 2021. godine, predstavka broj 58795/15, tačka 61).
33. Ustavni sud je već podsjetio da je apelant spornu imovinu kupio u postupku unovčavanja imovine stečajnog dužnika, da je za to isplatio kupoprodajnu cijenu, te da je ušao u posjed sporne imovine. Apelant je svoju obavezu prema stečajnom dužniku izmirio kreditnim zaduženjem s bankom, što ga obavezuje da vraća rate kredita, shodno ugovoru koji je zaključio s bankom. Iz navoda apelacije proizlazi da je apelant platio i porez na promet nekretnina. Navedene okolnosti upućuju na zaključak da su radnje koje su preduzete u postupku unovčavanja sporne imovine stečajnog dužnika proizvele pravne posljedice u odnosu na više pravnih subjekata. Kao što je već rečeno, sudovi nisu obrazložili na koji način su uočeni proceduralni propusti utjecali na umanjenje stečajne mase i povredu prava povjerilaca. Pri tome, sporna imovina je opterećena razlučnim pravom, o čemu su sudovi morali voditi računa te uzeti u obzir da razlučni povjerilac nije imao nikakvih primjedbi na postignutu kupoprodajnu cijenu. Štaviše, stečajni dužnik je u odgovoru na apelaciju naveo da je u cijelosti saglasan s apelantovim navodima kojima osporava odluke sudova.
34. Ustavni sud podsjeća da je u predmetu AP-681/20 utvrdio povredu prava na imovinu kupca u izvršnom postupku, uz obrazloženje „da je ustavna obaveza Okružnog suda bila da direktnom primjenom Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije zaštiti prava kupca koji kao, treće lice u izvršnom postupku i savjestan kupac nekretnine 'fabrički krug' za koju je uplatio novčani iznos na depozitni račun suda, ne može trpjeti posljedice nepropisivanja zakonske procedure za situaciju u kojoj se našao ne svojom krivicom“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-681/20 od 3. decembra 2021. godine, tačka 47, dostupna na www.ustavnisud.ba). Slijedeći svoju praksu, Ustavni sud smatra da su okolnosti konkretnog slučaja nalagale sudovima da prilikom odlučenja razmotre apelantov položaj, kao savjesne strane u postupku, u kojem se našao ne svojom krivnjom, u svjetlu njegovog prava na imovinu koje je zaštićeno Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Dalje, Ustavni sud smatra da apelant, kao savjestan kupac sporne imovine, ne treba trpjeti posljedice eventualnog nezakonitog rada organa javne vlasti, tj. stečajne upraviteljice, uključujući i ponašanje suda, koji u relevantnom periodu nije obavljao svoju nadzornu ulogu koja mu je zakonom dodijeljena (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Gladysheva protiv Rusije, presuda od 6. decembra 2011. godine, predstavka broj 7097/10, tačka 80. s daljnjim referencama). U tom kontekstu, Ustavni sud podsjeća na odredbu člana 80. Zakona o stečaju koja ovlašćuje stečajnog sudiju da vrši nadzor nad radom stečajnog upravnika kako bi se eventualne nepravilnosti blagovremeno otklonile prije nego što proizvedu pravne posljedice, kao u konkretnom slučaju. Stečajni sudija tu obavezu nije vršio jer je bio bolestan, a štetne posljedice tog propusta ne može snositi apelant. U suštini, redovni sudovi su stavili van snage odluke stečajne upraviteljice a da prethodno nisu uzeli u obzir da su te odluke već proizvele pravne posljedice, niti su vodili računa o mogućim posljedicama svoje odluke i teretu koji se nameće apelantu, ali i stečajnom dužniku, koji također trpi štetne posljedice.
35. Imajući u vidu sve bitne okolnosti, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, načinom na koji su sudovi primijenili član 70. stav (3) Zakona o stečaju, nije zadovoljen princip proporcionalnosti jer osporenim odlukama nije uspostavljena „pravična ravnoteža“ između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite apelantovog prava na imovinu, kako to zahtijeva član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ostali prigovori
36. Apelant također navodi da mu je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Međutim, imajući u vidu zaključak Ustavnog suda vezan za povredu prava na imovinu, Ustavni sud ne smatra potrebnim posebno ispitivati navode o kršenju navedenih prava.
VII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer osporene odluke ne zadovoljavaju princip proporcionalnosti, u smislu člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju budući da su sudovi donijeli osporene odluke a da nisu ispitali da li takve odluke krše apelantovo ustavno pravo na imovinu, odnosno da li se na apelanta stavlja pretjeran teret, u svjetlu činjenice da su odluke stečajne upraviteljice, koje su stavljene van snage, već proizvele pravne posljedice.
38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (1) i člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. U skladu sa članom 43. stav (1) Pravila Ustavnog suda, potpredsjednica Ustavnog suda Valerija Galić i sudija Ustavnog suda Marin Vukoja dali su izjave o neslaganju.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić