Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4509/23 (M. G. i A. G.)
Odluka donesena 30. 05. 2024.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4509/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 05. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine, u predmetu broj AP-4509/23, rješavajući apelacije Murisa Gadžuna i Amile Gadžun, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Murisa Gadžuna i Amile Gadžun podnesene protiv Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo, Stomatološke komore Kantona Sarajevo i Stomatološke komore Federacije BiH zbog navodne povrede člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
AP-4509/23
1. Muris Gadžun i Amila Gadžun (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kaknja, koje zastupa Advokatsko društvo „Sabina Kadrić i Irma Muhović“ iz Sarajeva, podnijeli su 27. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zbog povrede člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
AP-253/24
2. Apelanti, zastupani po istom advokatskom društvu, podnijeli su 17. januara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Stomatološke komore Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Stomatološka komora KS) i Stomatološke komore Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Stomatološka komora FBiH) zbog povrede člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije.
3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim činjeničnim navodima, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4509/23. Uvodne napomene
4. Kćerki apelanata, dvoipogodišnjoj djevojčici, kao novorođenčetu je dijagnosticiran „spušteni očni kapak“. Kćerka apelanata je bila pacijentica Kantonalne bolnice Zenica (u daljnjem tekstu: bolnica), kod dr. N. J., oftalmologa. U bolnici je rađena neophodna operacija koja nije bila uspješna, pa je dr. N. J. predložila apelantima da se operacija izvrši u Sarajevu. Nakon toga, u privatnoj oftalmološkoj ordinaciji „Dr. Halimić“ zakazano je obavljanje operativnog zahvata. Na dan zakazane operacije, 8. novembra 2021. godine, apelanti su saznali da će operativni zahvat biti obavljen na adresi na kojoj se nalazila „Poliklinika Bejtović“, a u kojoj su ih čekali ljekari. Međutim, u toku operativnog zahvata dolazi do komplikacija, zbog čega je kćerka apelanata transportirana na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, gdje je nakon šest dana preminula. Nakon toga je izvršen inspekcijski nadzor nad radom tri privatne ordinacije involvirane u spornu operaciju, te je utvrđen niz nepravilnosti u radu tih ordinacija (detaljno navedeno u apelacijama). Činjenice u odnosu na Ministarstvo
5. Apelanti su se obratili Ministarstvu sa zahtjevom za pristup informacijama, na koji je samo djelimično odgovoreno. Apelanti su u navedenom zahtjevu, između ostalog, tražili informaciju o koracima koje je Ministarstvo preduzelo iz svoje nadležnosti u svrhu rasvjetljavanja događaja od 23. jula 2021. godine, koji se desio prije sporne operacije kćerke apelanata. Naime, povodom konkretnog tragičnog događaja, u izjavi za medije direktor bolnice „Abdulah Nakaš“ upoznao je javnost da je navedena bolnica 23. jula 2021. godine primila i spasila maloljetno dijete nakon komplikacija koje su uslijedile kao posljedica operacije ušiju, koju je obavio dr. B. B. uz anesteziju dr. S. R. Apelanti su se zatim obratili sa zahtjevom za preispitivanje stručne odgovornosti prim. dr. S. R. i prof. dr. J. H., koji su učestvovali u spornoj operaciji. Ministarstvo je u odgovoru navelo ,,da se predmet nalazi u nadležnosti Tužilaštva KS“. Zatim, apelanti su od Ministarstva zatražili dostavljanje rješenja i zapisnika komisije na osnovu kojih je dr. S. R. odobren rad. Na navedeni zahtjev Ministarstvo je dostavilo informaciju kojom obavještava apelante da dr. S. R. „nije saglasan da se apelantima dostave traženi akti“. Apelanti su podnijeli i zahtjev Ministarstvu da „postupi po zahtjevu za preispitivanje stručne odgovornosti dr. S. R. i J. H.“, ali na taj zahtjev ministar nije odgovorio. Umjesto toga, na privatnoj Facebook stranici ministar je dao saopćenje za javnost, ponavljajući da se čeka okončanje krivičnog postupka u odnosu na ljekare koji su radili operativni zahvat nad kćerkom apelanata.
6. S obzirom na navedeno, apelanti su podnijeli žalbu Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH (u daljnjem tekstu: ombudsmen), te ukazali da je Ministarstvo bilo u obavezi da inicira postupke utvrđivanja odgovornosti ljekara, nad čijim radom je obavezno da vrši nadzor. Žalbom je ukazano i na povrede Zakona o slobodi pristupa informacijama i Zakona o upravnom postupku. Ombudsmen je izdao preporuku ministru „da po zahtjevima apelanata za pristup informacijama odluči u skladu s odredbama Zakona o slobodi pristupa informacijama […] da još jednom razmotri zahtjev za preispitivanje stručne odgovornosti prim. dr. S. R. i prof. dr. J. H., te da razmotri mogućnost preduzimanja dodatnih mjera u smislu odredbi Zakona o zdravstvenoj zaštiti“. Činjenice u odnosu na stomatološke komore
7. Apelanti su podnijeli odvojene zahtjeve i Stomatološkoj komori KS i Stomatološkoj komori FBiH, a kojim se tražilo utvrđivanje povrede dužnosti i ugleda doktora stomatologije B. B. i J. B. iz privatne stomatološke ordinacije „Bejtović“. Apelanti nisu dobili odgovor od Stomatološke komore KS, dok je Stomatološka komora FBiH dostavila odgovor u kojem je, navodeći pozitivne propise, informirala apelante da u skladu s relevantnim propisima „nije postojao osnov za pokretanje stručnog nadzora“.
8. Apelanti su se zatim obratili ombudsmenu ukazujući na povredu prava na život i zdravlje, a u vezi s neadekvatnim i nezakonitim odbijanjem stomatoloških komora da preduzmu radnje i mjere iz svoje nadležnosti. U vezi s tim, ombudsmen je izdao preporuku predsjednicima stomatoloških komora. Nakon toga, Stomatološka komora FBiH je dostavila obavijest apelantima o radnjama koje je preduzela u pravcu realizacije preporuke ombudsmena. Iz navedene obavijesti proizlazi, između ostalog, da je Ministarstvo alarmiralo nadležne inspekcije te „da je nalaz dostavljen Tužilaštvu KS“. Također, Stomatološka komora FBiH je istakla da dr. J. B. i B. B. nisu članovi te komore, da ne posjeduju licencu, pa da navedena komora nije nadležna da provodi postupke stručnih nadzora nad privatnom stomatološkom ordinacijom „Bejtović“, niti protiv navedenih doktora.
9. U vezi s preporukom ombudsmena, Stomatološka komora KS je dostavila odgovor apelantima u kojem je navela da je proveden postupak vanrednog stručnog nadzora privatne stomatološke ordinacije „Bejtović“.
10. Apelanti se u apelacijama pozivaju na povredu prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije. Apelanti su istakli da Ministarstvo i stomatološke komore nisu donijeli bilo kakve odluke o njihovim zahtjevima, protiv kojih bi se mogle podnijeti apelacije. Međutim, apelanti su naglasili da je propust Ministarstva i stomatoloških komora da preduzmu mjere i nadzor, za koje su nadležni, dovelo do povrede člana 2. Evropske konvencije, i to njihove pozitivne obaveze da zaštite život kćerke apelanata. Apelanti su istakli da su privatne zdravstvene ordinacije koje obavljaju operacije činile povrede pozitivnih propisa zbog toga što nije vršen adekvatan nadzor nad njima. Apelanti su posebno naglasili da je Ministarstvu i ranije, prije sporne operacije kćerke apelanata, moralo biti poznato da su se javljale komplikacije prilikom izvođenja operativnih zahvata u privatnim zdravstvenim ordinacijama, a da nisu preduzete adekvatne mjere s ciljem rasvjetljavanja tih događaja. Imajući u vidu navedeno, apelanti su istakli da ne bi došlo do propusta koji su rezultirali smrću njihove kćerke da su Ministarstvo i stomatološke komore vršili neophodan nadzor u skladu s relevantnim propisima. Apelanti su istakli i da Ministarstvo u konkretnom slučaju nikada nije niti iniciralo, niti pokrenulo „postupke utvrđivanja dužnosti i povrede ugleda ljekarskog zvanja“, pokušavajući se opravdati time da je utvrđivanje odgovornosti u nadležnosti Tužilaštva KS. Apelanti smatraju da krivična odgovornost ljekara nikako ne može da bude izgovor Ministarstvu da ne pokrene utvrđivanje ljekarske odgovornosti zbog svih propusta koji su učinjeni tokom operacije. Također, stomatološke komore nikada nisu inicirale, niti pokrenule postupke utvrđivanja dužnosti i povrede ugleda protiv doktora stomatologije.
Relevantni propisi
11. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) u relevantnom djelu glasi:
VII - POSTUPAK ZAŠTITE SLOBODA I PRAVA POJEDINACA ZAJAMČENIH USTAVOM
FEDERACIJE
Član 60.
Pojedinac čija su prava ili osnovne slobode zajamčene Ustavom Federacije i instrumentima Aneksa tog Ustava povrijeđene konačnim pojedinačnim aktom nadležnog organa, ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava i sloboda kod nadležnog suda u skladu sa ovim Zakonom, ako nije osigurana druga sudska zaštita.
Član 62.
Zaštita sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije osigurava se i u slučaju ako su te slobode ili prava povrijeđeni radnjom službenog lica u organu uprave odnosno odgovornog lica u privrednom ili drugom društvu, ustanovi ili drugom pravnom licu, kojem se, suprotno zakonu, neposredno sprečava ili ograničava određenom pojedincu takva sloboda ili pravo.
Zaštita sloboda i prava zajamčenih Ustavom Federacije koje su povrijeđene radnjom iz stava 1. ovog člana osigurava se u postupku predviđenom odredbama čl. od 63. do 71. ovog Zakona, ako nije osigurana druga sudska zaštita.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
15. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
16. U vezi s pravilom o iscrpljivanju pravnih lijekova, Ustavni sud podsjeća i da se podnosioci predstavke mogu obratiti Evropskom sudu za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) samo nakon što su iscrpljena sva raspoloživa domaća pravna sredstva. U vezi s tim, Ustavni sud također podsjeća da je Evropski sud zauzeo stav da se pravilo iscrpljivanja domaćih pravnih lijekova primjenjuje s određenim stepenom fleksibilnosti. Naime, prilikom razmatranja da li je poštovano navedeno pravilo, bitno je uzeti u obzir posebne okolnosti svakog pojedinačnog slučaja. To, između ostalog, znači da se mora uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih lijekova u domaćem pravnom sistemu već i opći pravni i politički kontekst u kojem djeluju, kao i lične okolnosti podnosilaca predstavke (vidi Evropski sud, Tapayeva i dr. protiv Rusije, presuda od 23. novembra 2021. godine, predstavka broj 24757/18, tačka 69).
17. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelanti navode da Ministarstvo i stomatološke komore nisu donijeli bilo kakve odluke protiv kojih bi se mogla podnijeti apelacije, ali nevezano od toga ističu kako su Ministarstvo i stomatološke komore povrijedili član 2. Evropske konvencije. Apelanti, u suštini, traže da Ustavni sud, u vezi s operacijom njihove kćerke, utvrdi da li su Ministarstvo i stomatološke komore preduzeli sve neophodne radnje iz svoje nadležnosti, pogotovo da li je vršen adekvatan nadzor nad radom privatnih zdravstvenih ustanova koje vrše operacije. Međutim, Ustavni sud zapaža da su se u konkretnom slučaju mogla pokrenuti bar dva postupka pred redovnim sudovima kako bi se utvrdila eventualna odgovornost Ministarstva i stomatoloških komora. Prije svega, apelanti su mogli pokrenuti parnični postupak pred redovnim sudovima zbog naknade nematerijalne štete u skladu s relevantnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima. Također, apelanti su mogli, shodno odredbi člana 60, tj. člana 62. Zakona o upravnim sporovima, podnijeti zahtjev za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Federacije BiH. U tim postupcima, apelanti bi mogli iznijeti navode koje iznose u apelacijama, kao i dokaze kojim potkrepljuju te navode, te bi se u tim postupcima mogle utvrditi relevantne činjenice u vezi s eventualnim propustima u radu nadležnih organa. Dakle, apelanti su, prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, morali prvo pokrenuti neki djelotvoran postupak pred nadležnim sudom koji imaju na raspolaganju, te na taj način iscrpiti sve pravne lijekove moguće po zakonu.
18. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti u apelaciji ne navode bilo kakve razloge zbog kojih, eventualno, nisu ili ne bi mogli pokrenuti navedene postupke. Također, u apelaciji se ne daju bilo kakvi razlozi o tome da bi navedeni postupci bili nedjelotvorni. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da, iako se radi o vrlo osjetljivom i važnom pitanju, okolnosti konkretnog slučaja ne dozvoljavaju da Ustavni sud zanemari obavezu o iscrpljivanju pravnih lijekova prije podnošenja apelacije. Prema tome, budući da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić