Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1174/23 (B.P. i drugi)
Odluka donesena 21. 03. 2024.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Kamata
- Stečaj
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1174/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 03. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 21. marta 2024. godine, u predmetu broj AP-1174/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli B. P. i drugi, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (4), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
B. P. protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136051 22 Pž od 19. decembra 2022. godine, Branka Simić protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136365 23 Pž od 6. aprila 2023.
godine, Damir Mićević protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136043 23 Pž 2 od 6. aprila 2023.
godine, Tomislav Mijatović protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136360 23 Pž od 13. aprila 2023. godine, Boris Savatić protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136371 23 Pž od 24. aprila 2023.
godine, Vinko Rodić protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 137147 23 Pž od 25. maja 2023. godine, Borka Kaurin protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136053 23 Pž od 11. oktobra 2023.
godine, Zoran Bijelić protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136376 23 Pž 2 od 13. novembra 2023.
godine, Ozren Vasilić protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136369 23 Pž od 16. oktobra 2023.
godine i Jasminko Lolić protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136381 23 Pž 2 od 23. oktobra 2023.
godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1174/23
1. B. P. iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević, advokatica iz Banjaluke, podnio je 8. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Mals 136051 22 Pž od 19. decembra 2022. godine. Apelant je 13. jula 2023. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) od 7. juna 2023. godine kojim je odbačena njegova revizija protiv navedene presude Višeg privrednog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda apelantova revizija odbačena kao nedopuštena te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Višeg privrednog suda konačna odluka u ovom postupku.
2. AP-2959/23
2. Branka Simić iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelantkinja), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević, advokatica iz Banjaluke, podnijela je 26. juna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136365 23 Pž od 6. aprila 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Mals 136365 22 Mals 2 od 7. februara 2023. godine. Apelantkinja je 22. avgusta 2023. godine dopunila apelaciju tako što je dostavila rješenje Vrhovnog suda od 26. juna 2023. godine kojim je odbačena njena revizija izjavljena protiv navedene presude Višeg privrednog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda apelantkinjina revizija odbačena kao nedopuštena te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Višeg privrednog suda konačna odluka u ovom postupku.
3. AP-2960/23
3. Damir Mićević iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević, advokatica iz Banjaluke, podnio je 26. juna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136043 23 Pž 2 od 6. aprila 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136043 22 Mals 2 od 10. februara 2023. godine. Apelant je 28. avgusta 2023. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio rješenje Vrhovnog suda od 21. jula 2023. godine kojim je odbačena njegova revizija izjavljena protiv navedene presude Višeg privrednog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda apelantova revizija odbačena kao nedopuštena te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Višeg privrednog suda konačna odluka u ovom postupku.
4. AP-3063/23
4. Tomislav Mijatović iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević, advokatica iz Banjaluke, podnio je 6. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136360 23 Pž od 13. aprila 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136360 22 Mals 2 od 13. februara 2023. godine. Apelant je 29. novembra 2023. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio rješenje Vrhovnog suda od 21. septembra 2023. godine kojim je odbačena njegova revizija izjavljena protiv navedene presude Višeg privrednog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda apelantova revizija odbačena kao nedopuštena te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Višeg privrednog suda konačna odluka u ovom postupku.
5. AP-3064/23
5. Boris Savatić iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević, advokatica iz Banjaluke, podnio je 6. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136371 23 Pž od 24. aprila 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136371 22 Mals 2 od 7. februara 2023. godine. Apelant je 20. oktobra 2023. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio rješenje Vrhovnog suda od 6. septembra 2023. godine kojim je odbačena njegova revizija izjavljena protiv navedene presude Višeg privrednog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda apelantova revizija odbačena kao nedopuštena te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Višeg privrednog suda konačna odluka u ovom postupku.
6. AP-3066/23
6. Vinko Rodić iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević, advokatica iz Banjaluke, podnio je 6. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 137147 23 Pž od 25. maja 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 137147 22 Mals 2 od 22. marta 2023. godine.
7. AP-5221/23
7. Borka Kaurin iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelantkinja), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević, advokatica iz Banjaluke, podnijela je 15. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136053 23 Pž od 11. oktobra 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136053 22 Mals 2 od 29. juna 2023. godine.
8. AP-5222/23
8. Zoran Bijelić iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević, advokatica iz Banjaluke, podnio je 15. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136376 23 Pž 2 od 13. novembra 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136376 22 Mals 2 od 29. juna 2023. godine.
9. AP-5223/23
9. Ozren Vasilić iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević, advokatica iz Banjaluke, podnio je 15. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136369 23 Pž od 16. oktobra 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136369 22 Mals 2 od 27. jula 2023. godine.
10. AP-5224/23
10. Jasminko Lolić iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević, advokatica iz Banjaluke, podnio je 15. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136381 23 Pž 2 od 23. oktobra 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136381 23 Mals 2 od 26. maja 2023. godine.
Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32 stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1174/23.
Uvodne napomene
12. Rješenjem Okružnog privrednog suda otvoren je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom „Kosmos“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: dužnik). Rješenjem tog suda broj 57 0 St 1 19440 16 St od 28. februara 2017. godine prihvaćen je Plan finansijskog i operativnog restrukturiranja dužnika i potvrđeno poravnanje u postupku restrukturiranja. Navedenim planom dužnik je obavezan da povjeriocima, među kojima su i apelanti, isplati potraživanja utvrđena tim planom u 36 jednakih mjesečnih rata. Međutim, dužnik je kasnio s isplatom rata apelantima. Apelanti su stoga pokrenuli izvršne postupke protiv dužnika radi prinudne naplate potraživanja utvrđenih navedenim planom, na osnovu navedenog rješenja o restrukturiranju kao izvršne isprave. Apelanti su u tim izvršnim postupcima koji su se vodili pred Okružnim privrednim sudom naplatili utvrđena potraživanja.
Postupci u kojima su donesene osporene presude
13. Apelanti su podnijeli tužbe protiv „Kosmosa“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi). Tužbenim zahtjevima su tražili isplatu zakonskih zateznih kamata zbog kašnjenja u plaćanju rata definisanih Planom finansijskog i operativnog restrukturiranja, s procesnom kamatom.
14. Presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136051 21 Mals od 27. oktobra 2022. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanta B. P. iz tačke 1 ove odluke, dok su presudama tog suda, navedenim u tač. 2−10 ove odluke, odbijeni tužbeni zahtjevi apelanata.
15. Presudom Višeg privrednog suda, navedenoj u tački 1 ove odluke, preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev, dok su presudama tog suda, navedenim u tač. 2−10 ove odluke, potvrđene prvostepene presude. Viši privredni sud je u obrazloženju presude ukazao da se u konkretnim slučajevima radi o sporovima koji su nastali u vezi sa stečajnim postupkom, tj. postupkom finansijskog i operativnog restrukturiranja tuženog. Kako je taj postupak pokrenut na osnovu Zakona o stečaju, Sud je istakao da je taj zakon jedini mjerodavan propis za rješavanje sporova u konkretnim slučajevima. Dalje je ukazao da, prema odredbi člana 51 stav 3 Zakona o stečaju, kamate ne teku od dana otvaranja postupka restrukturiranja do njegovog okončanja. Stoga je zaključio da nema mjesta primjeni Zakona o obligacionim odnosima. Sud je takođe ukazao da se postupak restrukturiranja okončava izvršenjem obaveze iz potvrđenog plana, što proizlazi iz odredbi glave V Zakona o stečaju na koji upućuje član 46 tog zakona. Međutim, Sud je istakao da apelanti nisu dokazali da je u konkretnom slučaju doneseno rješenje kojim je postupak restrukturiranja okončan izvršenjem Plana niti da je doneseno rješenje o obustavi postupka, kako je to propisano članom 40 Zakona o stečaju. Iz navedenih razloga sud je odbio tužbene zahtjeve apelanata. U odnosu na žalbene tvrdnje apelanata da se postupak restrukturiranja obustavlja kad rješenje o potvrdi stečajnog plana postane pravosnažno, Sud je istakao da su neosnovane. Naime, Sud je ukazao da je članom 243 Zakona o stečaju propisano da se obustavlja stečajni postupak kada rješenje o potvrdi stečajnog plana postane pravosnažno.
Apelacioni navodi
16. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da je postupak restrukturiranja tuženog okončan pravosnažnošću rješenja kojim je prihvaćen plan njegovog finansijskog i operativnog rekonstruisanja, te da je drugostepeni sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o stečaju umjesto odredbi Zakona o obligacionim odnosima.
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
18. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora da utvrdi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora da navede povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju da djeluju vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21 i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
19. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba da postupa kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6 stav 1 Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine) da dovodi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako njihova utvrđenja mogu da se smatraju proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23 sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42−45 s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
20. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Viši privredni sud u obrazloženju svojih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Ustavni sud naročito zapaža da je Viši privredni sud, odlučujući o identičnim navodima apelanata, dao jasne razloge o neosnovanosti tih navoda, čime je dao odgovor na sva ključna pitanja za donošenje odluke. Osim toga, apelanti ne navode niti Ustavni sud zapaža da je u sprovedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.
21. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavno pitanje na koje su se pozvali, odnosno ničega što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
22. U skladu sa članom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić