Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3062/23 (D. U. i drugi)
Odluka donesena 23. 01. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Stečaj
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3062/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 01. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 23. januara 2025. godine, u predmetu broj AP-3062/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli Dragan Ubović i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Dragan Ubović protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136378 23 Pž od 25. aprila 2023. godine;
N. P. protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136380 22 Pž od 27.decembra 2022. godine;
Dragan Korolija protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136384 23 Pž od 25. oktobra 2023. godine;
Stanka Štrkić protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136363 23 Pž od 25. oktobra 2023. godine;
Darko Popović protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136367 23 Pž 2 od 13. oktobra 2023. godine;
Ratko Dojčinović protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136366 23 Pž od 19. oktobra 2023. godine;
Zoran Regoda protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136047 23 Pž od 28. novembra 2023. godine;zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3062/23
1. Dragan Ubović iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević advokatica iz Banjaluke, podnio je 6. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Mals 136378 23 Pž od 25. aprila 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Mals 136378 22 Mals 2 od 7. februara 2023. godine. Apelant je 29. novembra 2023. godine dopunio apelaciju, tako što je dostavio rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) od 17. oktobra 2023. godine kojim je odbačena njegova revizija protiv navedene presude Višeg privrednog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Višeg privrednog suda konačna odluka u ovom postupku.
2. AP-4988/23
2. N. P. iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević advokatica iz Banjaluke, podnio je 28. novembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda 57 0 Mals 136380 22 Pž od 27.decembra 2022. godine. Ustavni sud konstatuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-1180/23 od 30. novembra 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv navedene presude Višeg privrednog suda. Imajući u vidu da je Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Mals 136380 23 Rev od 21. septembra 2023. godine apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Višeg privrednog suda konačna odluka u ovoj pravnoj stvari.
3. AP-5225/23
3. Dragan Korolija iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević advokatica iz Banjaluke, podnio je 15. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136384 23 Pž od 25. oktobra 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136384 22 Mals 2 od 29. juna 2023. godine.
4. AP-5226/23
4. Stanka Štrkić iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelantica), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević advokatica iz Banjaluke, podnijela je 15. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136363 23 Pž od 25. oktobra 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136363 21 Mals od 15. juna 2023. godine.
5. AP-5227/23
5. Darko Popović iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević advokatica iz Banjaluke, podnio je 15. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136367 23 Pž 2 od 13. oktobra 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136367 23 Mals 2 od 26. maja 2023. godine.
6. AP-5228/23
6. Ratko Dojčinović iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević advokatica iz Banjaluke, podnio je 15. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136366 23 Pž od 19. oktobra 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136366 23 Mals 2 od 27. jula 2023. godine.
7. AP-5368/23
7. Apelant naveden u tački 2. ove odluke, podnio je 22. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 57 0 Mals 136380 23 Rev od 21. septembra 2023. godine i Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136380 22 Pž od 27.decembra 2022. godine.
8. AP-5381/23
8. Zoran Regoda iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je punomoćnik Marijana Blagojević advokatica iz Banjaluke, podnio je 22. decembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136047 23 Pž od 28. novembra 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136047 23 Mals 2 od 21. septembra 2023. godine.
Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3062/23. Činjenicea)Uvodne napomene
10. Rješenjem Okružnog privrednog suda otvoren je stečajni postupak nad "Kosmos" a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: dužnik). Rješenjem tog suda broj 57 0 St 1 19440 16 St od 28. februara 2017. godine prihvaćen je Plan finansijskog i operativnog restrukturiranja dužnika i potvrđeno poravnanje u postupku restrukturiranja. Navedenim Planom obavezan je dužnik da povjeriocima, među kojima su i apelanti, isplati potraživanja utvrđena tim Planom u 36 mjesečnih rata. Međutim dužnik je kasnio s isplatom rata apelantima. Apelanti su pokrenuli izvršne postupke protiv dužnika, radi prinudne naplate potraživanja utvrđenih navedenim Planom, na osnovu navedenog rješenja o restruktuiranju kao izvršne isprave. Apelanti su u tim izvršnim postupcima, koji su se vodili pred Okružnim privrednim sudom, naplatili utvrđena potraživanja. b)Postupci u kojima su donesene osporene presude
11. Apelanti su podnijeli tužbe protiv protiv ""Kosmos" a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) . Tužbenim zahtjevima su tražili isplatu zakonskih zateznih kamata zbog kašnjenja u plaćanju rata definisanih Planom finansijskog i operativnog restrukturiranja tuženog, sa procesnom kamatom.
12. Presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136380 21 Mals od 27.oktobra 2022. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanta navedenog u tač. 2. i 7. ove odluke, dok su presudama tog suda, navedenim u tač. 1., 3.,4.,5.,6.,8., 9. i 10. ove odluke, odbijeni tužbeni zahtjevi apelanata.
13. Presudom Višeg privrednog suda, navedenoj u tač. 2. i 7. ove odluke, preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev, dok su presudama tog suda, navedenim u tač. 1.,3.,4.,5.,6.,8., 9. i 10. ove odluke, potvrđene prvostepene presude. Viši privredni sud je u obrazloženju presude ukazao da se u konkretnim slučajevima radi o sporovima koji su nastali u vezi sa stečajnim postupkom, tj. postupkom finansijskog i operativnog restrukturiranja tuženog. Kako je taj postupak pokrenut na osnovu Zakona o stečaju, sud je istakao da je taj zakon jedini mjerodavan propis za rješavanje sporova u konkretnim slučajevima. Dalje je ukazao da prema odredbi člana 51. stav 3. Zakona o stečaju kamate ne teku od dana otvaranja postupka restruktuiranja do njegovog okončanja. Stoga je zaključio da nema mjesta primjeni Zakona o obligacionim odnosima. Sud je također ukazao da se postupak restrukturiranja okončava izvršenjem obaveze iz potvrđenog Plana, što proizlazi iz odredbi glave V Zakona o stečaju na koji upućuje član 46. tog zakona. Međutim, sud je istakao da apelanti nisu dokazali da je doneseno rješenje kojim je postupak restruktuiranja tuženog okončan izvršenjem Plana, niti da je doneseno rješenje o obustavi postupka, kako je to propisano članom 40. Zakona o stečaju. Iz navedenih razloga sud je odbio tužbene zahtjeve apelanata. U odnosu na žalbene tvrdnje apelanata da se postupak restruktuiranja obustavlja kad rješenje o potvrdi stečajnog plana postane pravosnažno, sud je istakao da su neosnovane. Naime, sud je ukazao da je članom 243. Zakona o stečaju propisano da se obustavlja stečajni postupak kada rješenje o potvrdi stečajnog plana postane pravosnažno.
Apelacioni navodi
14. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da je postupak restruktuiranja tuženog okončan pravosnažnošću rješenja kojim je prihvaćen Plan njegovog finansijskog i operativnog rekonstruiranja, te da je drugostepeni sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o stečaju umjesto odredaba Zakona o obligacionim odnosima.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
16. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
17. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. sa daljnjim referencama objavljena na www.ustavnisud.ba).
18. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Viši privredni sud u obrazloženju svojih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud zapaža da je Viši privredni sud , odlučujući o identičnim navodima apelanata dao jasne razloge o neosnovanosti tih navoda, čime je dao odgovor na sva ključna pitanja za donošenje odluke. Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.
19. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavno pitanje na koje su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić